Hor u crkvi Svetog Ilije postoji od njenog osnivanja, a u njemu su pjevale časne sestre koje su tada vršile dužnost. Od 1995. godine do danas hor u crkvi Svetog Ilije vodi Francika Opačak koja je znanje za sviranje na orguljama stekla 1969. godine u Zagrebu po završetku Srednje muzičke škole i jednogodišnje obuke za sviranje.

“Hor u crkvi Svetog Ilije postoji koliko i crkva, a vodile su ga časne sestre, u vrijeme rata Milenko Karović, a ja sam počela 1995. godine i do danas funkcioniramo. U prosjeku imamo 35 članova, ali važno je spomenuti da je prosjek godina naših članova 55”, kazala je Opačak na početku razgovora za naš portal.

U horu u zeničkoj župi Crkvice bila je aktivna od 1977. do 1995. godine, a glavni cilj svih tih godina za nju je bio da zajedno sa vjernicima pjevaju i mole se Bogu.

“Naša svrha nije da se ističemo i soliramo već da učestvujemo u crkvenom pjevanju, Svetoj misi i da na taj način svojim pjevanjem slavimo Boga. Želimo i da vjernici pjevaju s nama, zbog čega repertoar pjesama prilagođavamo njima”, dodaje Opačak.

Orgulje u crkvi Svetog Ilije stare su 89 godina, ali uz redovno servisiranje i adaptaciju i danas daju najbolje zvuke koje uši vjernika mogu čuti u ovoj crkvi uz molitvene stihove. Ipak, za našu sagovornicu, najveće zadovoljstvo, pored perfektnog rada orgulja, je i zajedništvo.

“Najveće mi je zadovoljstvo kada svi učestvujemo u pjevanju, od vjernika do članova hora koji daju sve od sebe. Pohvale su uvijek lijepa stvar za nas, ali zadovoljstvo je kada smo svi tu zajedno i zajedno postignemo rezultate. Voditi 30 ljudi je lijepo. Nekad ja zatajim, nekada oni, ali na kraju svi Boga slavimo. Župnik je zadovoljan nama pa nam često pripremi i feštu kako bismo se počastili za naš angažman”, izjavila je Opačak.

Na sinoćnjoj ponoćki hor crkve Svetog Ilije pjevao je poznate božićne pjesme kao što su “Radujte se narodi”, “Svi na zemlji”, “Tiha noć”, “Gloria”, a ponoćka je završena pjesmom “Narodi nam se kralju nebeski”.

Opačak je istakla da je horu potrebno osvježenje sa mlađim članovima kako bi se nastavila dugogodišnja tradicija pjevanja i sviranja orgulja.

“Ovdje su sada samo stare babe kojima treba i lift da se popnu na sprat”, govori kroz smijeh Opačak, te dodaje:

“Mnogi se boje obaveza jer ovdje svakog utorka nakon Svete mise imamo probu i to je tradicija koja traje duže od 50 godina. Treba omladinu gurati, jest da imamo bend ‘Novo nebo’, ali to je za starije ljude poteško jer sviraju modernim instrumentima. Svakako će mladi prije doći zbog njih, nego zbog nas baba koje pjevamo, ali ipak, trebali bismo svi zajedno učestvovati u tome i cilj nam je da narod pjeva jer je to molitva kroz pjesmu”, zaključila je Opačak u razgovoru za Klix.ba.