Svi smo MI patrioti malih ****

Kad na mlado poljsko cv'jeće

Biser niže ponoć nijema,

Kroz grudi mi želja l'jeće

“Što te nema, što te nema?”

Proći će još mnogo zora, otići će u nebo kiše ezana i razbit će crne oblake crkvena zvona. Vrijeme sve mijenja, krpi duboku ranu i čisti lice od suze. Jadna li smo mi država sa ovolikim brojem patriota, spremnih boraca za slobodu ljudskih prava. Šta se dešava sa ovom zemljom? Kakav narod živi ovdje? Zašto šutimo? Koliko strah prekriva naše emocije? Plačete li?

Smiju vam se u lice iste face već dvadest godina. Uzimaju sve što ste branili, svoje živote ostavili, krvarili, Boga molili. Oni ovdje žive europskim standardima, a vi radite u blatu i tužnih lica dolazite u svoje skromne domove, koje ste kreditom stekli i za koji kamate plačate. More vidite jednom u pet godina ili se zadovoljavate nekim vikend izletima, da vam organizam malo mora okusi.

Školujete djecu da bi sutra čekali u redovima za posao, gdje opet privilegiju imaju NJIHOVI sinovi i potomci njihove rodbine. Onda nakon nekog vremena spremate torbu, da svoju djecu pošaljete na neko bolje mjesto za život. Pa se onda čujete i gledate preko društvenih mreža, na kojima često i serete o tome kako današnje čovječanstvo nije moralno i kako cijeli ovaj svijet nema smisla.

Klimate glavom kao dresirani kerovi i keruše kada vam nacionalni lideri kažu čuvajte svoje, ne dozvolite da nam se ponovo dese devedesete. Bacaju vam komadiće rahatluka u te ekspermentalne kaveze u kojima obitavate. Propaganda vas dobro fura, dobro ste naivni i dobro vjerujete onima koji su vam uništili živote.

U ovoj zemlji djeca vrše promjene, umjesto da vi vršite promjene. Smrt malog dječaka, koji je bio žrtva nasilja u školi, koju su napravili stranci, pa ti isti stranici nam se rugali u facu i iza kulisa, vjerovatno su mislili koliko smo mi glup i naivan narod, ali nisu mnogo mašili. Svejedno malog dječaka više nema, on vam je ostavio samo jednu duboku poruku, koju ćete nadam se shvatiti.

Ližimo se mi opet nekoj Turskoj, Katru, Europskoj Uniji, Rusiji, pa ćemo opet morati graditi sve ispočetka, a to će nam naravno graditi firme iz tih zemalja, oni će nam odgajati djecu, njima ćemo povjeravati svoje probleme, ogovarati jedni druge. Svi mi pušimo kratki i meki već dvadest godina, hvala VAM patrioti malih ****.

E moj konjiću bijeli, moje desno krilo!

Gdje je doba ono, gdje su dani oni, kad je

srce puno rahatluka bilo?

**** – muda