Naslovnica Lokalne Teme Kultura Akademski gra...

Akademski grafičar Milijanko Miholjčić: „Sarajlije su bile ljubomorne na Visočane“

579
PODIJELI

Prije nekoliko dana u Avazu je izašao kratki razgovor novinara Ljubomira Ljubojevića i akademskog grafičara Milijanka Miholjčića, kustosa u galeriji Centra za kulturu Bijeljina, inače rođenog u Visokom, 16. aprila 1957. godine. Miholjčić je završio Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek Grafika 1981. godine u Sarajevu, usvajajući znanja od profesora Mersada Berbera i Dževada Hoze. Od 1983. do 1992. godine radio je kao kustos u Galeriji “Likum '76” u Visokom i organizovao više od stotinu izložbi najeminentnijih umjetnika iz BiH i prostora tadašnje Jugoslavije. U nastavku donosimo odlomke iz intervjua, a koji se direktno tiču Visokog.

*Na stolu držite knjigu “Visočka nahija”. Po čemu pamtite taj period života?

– Visoko je stari trgovački grad, jer su Visočani i u srednjem vijeku trgovali kožom sa Dubrovnikom. Ta  tradicija je duga i neizbrisiva. Visoko je specifična čaršija. Sarajlije su subotom dolazile da kupuju u Visokom. Tu se mogla kupiti i svila.

*Ipak, danas je Visoko više poznato po piramidama?

– Čast piramidama, ali ja pamtim tvrđavu sa više ulaza, gdje smo se igrali. Visoko i okolina, a to su geolozi ispitali, posjeduje te prirodne kamene pločaste slojeve. Na rijeci Fojnici, plaža Police, bila je prirodno izlivena. Sa tih ploča smo skakali u vodu.

*U kojoj mjeri je to područje arheološki ispitano?

– Područje Visokog posjeduje ogromno arheološko blago, staro 4500 godina, od neolita, paleolita, kamenog doba, željeznog doba pa do srednjeg vijeka. Centar bosanske države bio je u Visokom. Kralj Tvrtko Kotromanić je tu stolovao, na Visočici.

*Šta to ima Visoko što nema Sarajevo?

– Sarajlije su prije rata bile pomalo ljubomorne na Visočane, jer smo imali svoje udruženje likovnih umjetnika. Dvadesetak umjetnika je bilo okupljeno u to udruženje. Dobili smo staru barutanu i ona je renovirana u Galeriju Likum ‘76. Prošle godine je proslavila 40 godina. Bio sam na obilježavanju tog jubileja i zahvalan sam Mehmedu Klepi i njegovom sinu za poziv i dobrodošlicu.

*Ipak, Sarajevo ima “Collegium artisticum”?

– Naravno, ipak tvrdim da je visočka likovna scena u to vrijeme bila izuzetno jaka, jer je polovina umjetnika iz Visokog bila u članostvu “Collegium artisticuma”.

*Često spominjete selo Čekrčiće. Zbog čega?

– To je prigradsko naselje s petoro-šestoro profesionalnih likovnih umjetnika. Tu je živio Slobodan Samaradžić Čočo, kostimograf, njegova supruga Kosana, koja je Akademiju završila u Sarajevu, a za to selo vezan je rodbinskim vezama i slikar Ratko Lalić. I Radmila Ostojić je bila kostimograf. Jovo Lalić je bio akademski slikar.

Avaz / Visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.