Dok mi, grlato i obilato, mjerimo etnički sastav krvnih zrnaca ovdašnjih pisaca, svojatamo ih i ne čitamo, do tada nam Azerbejdžan obnavlja kuću Branka Ćopića.
Mi nećemo!
Kroz porušene zidove kuće u Hašanima godinama zuji promaja.
I ne može nam ništa.
Bolje da je ne kreče.
Jer Branku je svejedno, on bi danas i iz ovakve ruševne bez problema izmaštao Baštu sljezove boje, Malu iz Bosanske Krupe, Nikoletinu …
A mi nesrećnici nismo znali ništa drugo do da je zapišamo!
“…Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojm rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim djecačima. Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubljeg srca.Prije nego što me odvedu, žurim da ispričam bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijalu u srce još u djetinjstvu i ono bez prestanka niče, cvjeta i obnavlja se. Pržile su ga mnoge strahote kroz koje sam prolazio, ali korijen je ostajao, životvoran i neuništiv” …
Žali bože sjemena Branko, svakog nama poklonjenog slova, jebiga, zasrali smo, uništili smo neuništivo, ali ti odveć znaš nas …. jebo ti nas.
Sramota, rođaci
Branko Ćopić, jedan od najplodnijih i najpopularnijih pisaca poslije Drugog svjetskog rata, izvršio je samoubistvo. Humorista, autor rodoljubive i dječije poezije, Ćopić se smatra nastavljačem tradicije seoske pripovijetke srpskog realizma Kočića, Ćorovića i Veselinovića (“Pod Grmečem”, “Doživljaji Nikoletine Bursaća”, “Gluvi barut”, “Osma ofanziva”, “Bašta sljezove boje”).
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.