Naslovnica Preporuka Intervju Aleksandar Tr...

Aleksandar Trifunović: Samo da ovaj majmun ne opali iz tenka!

Jedan od najpopularnijih bh. novinara objašnjava zašto je važno biti optimista. Pri tome koristi stilsku figuru koja se neće svidjeti ovdašnjim političarima. Razgovarao/la: Asim Bešlija

43
PODIJELI

PAMETNJAKOVIĆI I PROTESTI: “Učestvovao sam u mnogim aktivističkim protestima kojima se nastojalo promijeniti određene stvari. I uvijek je ta vrsta aktivizma izazivala više kritike od same politike koja je dovela do takvog stanja. Toliko su ti pametnjakovići blaži prema politici nego prema samoj kritici tog sistema da to nikako ne mogu da shvatim”

POLITIKA JE TU DA SLUŽI: “Politika ne smije biti na pijedestalu. Političari ne smiju biti elita. Politika je tu da služi. A kod nas je politici sve dozvoljeno. U takvoj situaciji sva politička rješenja unazađuju i unesrećuju građane. U suštini, moramo natjerati politiku da se bavi nama, a ne sobom”

Glavni i odgovorni urednik online magazina Buka iz Banje Luke, Aleksandar Trifunović, kaže da je, uprkos svakodnevnim iskušenjima, ipak optimista u pogledu svega što se dešava u Bosni i Hercegovini. Pesimizam smatra idealnim gorivom za održavanje sadašnjeg režima i njegovih popratnih posljedica. A, ima li razloga za optimizam? Ima! Mi nismo najlošiji na svijetu, ne živimo u najgorim ekonomskim uslovima i imamo resurse zbog kojih vrijedi ostati ovdje. Samo se treba probuditi i negativnu energiju pretvoriti u akciju.

 – Ako biste bili u prilici da širite optimizam među ovdašnjim ljudima, šta biste rekli, zbog čega je vrijedno ostati i opstati u ovoj zemlji?

TRIFUNOVIĆ: Optimizam je najzdraviji odnos koji čovjek može imati prema sebi. Jedini optimizam koji poštujem je optimizam prema sebi. Rečeno matematičkim rječnikom, skupom optimizama prema sebi ovo društvo će postati optimistično. Imamo pesimistično društvo jer je ljudima potpuno ubijeno dostojanstvo, potpuno su poniženi i u tom stanju izopštenosti iz društvenih kretanja imate situaciju da je pesimizam dominantno stanje. U suštini, pesimizam ne mora biti vezan, niti je uvijek vezan, za materijalnu situaciju, on je neka vrsta predaje. Možeš da kritikuješ ovo društvo i govoriš o najgorim osobinama, ali dok god imaš nade da će ono da se promijeni, a meni je to isključiva motivacija za rad, to jeste optimizam. Ovdje ljude koji kritikuju smatraju pesimistima. Ne, nego oni koji ne rade ništa, ljudi koji su se predali, oni su pesimisti. Taj je pesimizam zapravo kukavičluk.

– Koji su argumenti za to?

TRIFUNOVIĆ: Moji argumenti su: sve dok imaš razloga da ustaneš, imaš razloga da budeš optimista. Ne možeš promijeniti državu to jutro kad ustaneš, ali sigurno u tom danu, jednom jedinom danu, možeš promijeniti sebe od juče. I svaka promjena sebe od juče je neka vrsta napretka i neka vrsta optimizma. Mi nismo najlošiji na svijetu, ovo nije najlošija zemlja, ovo nisu najteži ekonomski uslovi, ima mnogo gorih. I upravo zbog toga trebamo imati dozu optimizma da nam može biti bolje.

– Gledajući kompletnu situaciju, pogotovo kroz prizmu medija, stiče se utisak da ovdje ništa ne valja. Šta, zapravo, valja u ovoj zemlji?

TRIFUNOVIĆ: Suština političkog života ovdje jeste da mi od naših političara očekujemo da naprave što manje štete. Tako da je političko novinarstvo, u ovim manjinskim medijima koji nisu pod kontrolom, ustvari stajalište da političari ne naprave veliku štetu. To je ono kad majmun uđe u tenk – samo da majmun ne opali iz tenka. Mi se nadamo da ovi majmuni neće opaliti, eto šta svih ovih godina radimo.

Imati ovakvu zemlju i ovakvu konfiguraciju terena, geostrateški položaj, kvalitet vode, to su sve pretpostavke koje govore da ovdje vrijedi ostati i boriti se. Pored toga, potrebna nam je i mala promjena mentaliteta: malo više optimizma, da više cijenimo sebe a manje one koji nas ponižavaju. Pesimizam je idealno stanje za one koji vladaju ovom zemljom. I kako god stvari nabacimo na papir, mnogo je više razloga da ljudi ostanu da žive ovdje nego u nekim većim zemljama, gdje je stepen siromaštva mnogo veći.

– Opet ostaje ta medijska slika koja ljude, između ostalog, tjera da gledaju van granica BiH.

TRIFUNOVIĆ: Kriviti medije za ovo stanje je izgovor za neshvatanje problema. Vi, bez obzira na medije, imate sve uslove da saznate gdje smo, kako stojimo, jer s današnjom tehnologijom niko ne može da vas prevari i slaže. Kad vas neko izmanipuliše, to je na vašu sopstvenu glupost. Ako ne želite da budete prevareni, mediji tu ne mogu ništa. Evo primjera: imamo situaciju da je BiH po rezervama vode u evropskom i svjetskom vrhu, a istovremeno uvozimo vode više nego što nam treba. Za to nisu krivi mediji. Mi smo krivi što se ne znamo ni vode napiti.

– Šta vam je najintrigantnija tema, čime se najviše bavite, šta radite s guštom?

TRIFUNOVIĆ: Ja volim fotografiju, radim putopise. Meni je moranje pisati o nekim stvarima. Ne znam zašto bih pisao o Bakiru Izetbegoviću i Miloradu Dodiku kad to nisu ljudi koji bi mene uopšte zanimali da nisu na pozicijama na kojima jesu. Primoran sam da se bavim ljudima koje u normalnim uslovima ne bismo primjećivali. To je neko moranje. Poput glasanja u BiH. Zažmiriš i glasaš za ljude za koje znaš da su toliko iskompromitovani, da nema novih lica. Društvo treba početi čistiti tamo gdje je najprljavije, a to je u vrhu politike.

– Je li vas strah baviti se ovakvim temama u ovo vrijeme?

TRIFUNOVIĆ: Svaki normalan čovjek ima taj strah, jer toliko je budala oko nas da je dovoljna samo jedna da napravi haos. Imamo svijet pun budala. Vraćamo se onom majmunu na početku: jedno je kad majmun vodi državu pa kad sjedne u tenk; drugo je kad na ulici imaš ljude, koji su naizgled normalni, koji mogu da ti upropaste život jer im se ne sviđa kako pišeš. S druge strane, ako ustukneš, oni pobjeđuju. Svi trebamo pružiti šansu normalnim ljudima i pokazati da normalan život nema cijenu. Jer ako je uslov normalnog života da se povučeš, da ne tražiš da živiš bolje, u skladu sa svijetom, ti si onda pristao da živiš na nenormalan način. I na neki način si prešao u svijet budala.

-A šta je za vas danas najveća ubleha koja se plasira javnosti Bosne i Hercegovine?

TRIFUNOVIĆ: To što mislimo da je virtualni aktivizam najbitniji, ili čak jedini mogući aktivizam. Osjećaj da ako nešto lupite na Facebooku ili na Twitteru, da je to sasvim dovoljno od vas. Ljudi su mahom nezadovoljni i svoje nezadovoljstvo trebaju pretvarati u konkretne akcije kako bi eliminisali uzroke problema koji ih tište. Učestvovao sam u mnogim aktivističkim protestima kojima se nastojalo promijeniti određene stvari i uvijek je ta vrsta aktivizma izazivala više kritike od same politike koja je dovela do takvog stanja. Znači, toliko su ti pametnjakovići blaži prema politici nego prema samoj kritici tog sistema da ja to nikako ne mogu da shvatim.

– Je li moguće u ovakvom ustavnom okviru i političkom sistemu očekivati promjene?

TRIFUNOVIĆ: Mislim da je to jedna od moćnih mantri koja nas udaljava od suštine. To je da je sistem u BiH takav da onemogućuje bilo kakvu promjenu. Podsjećam da je Dejtonski sporazum prekinuo rat, ali nije donio mir. Mi u BiH nismo u miru. Imamo sistem i državu koji su opasni po život. Ako ovim političarima date prekomponovanje ustava koji je bio privremeno rješenje, onda možete dovesti do još gore situacije. Pamet potrebnu za taj zahvat ja ne vidim kod sadašnje politike. Kod lokalnih zajednica, na primjer, možete mijenjati stvari i unaprijediti život na najvišem mogućem nivou. A, to niko ne radi. I tu se žale što imaju kantone, entitete. Ali imaš lokalnu zajednicu u kojoj ti niko ne smeta.

– Šta je onda to konstruktivno rješenje koje nam trenutne politike ne nude?

TRIFUNOVIĆ: Politika ne smije biti na pijedestalu. Političari ne smiju biti elita. Politika je tu da služi. A kod nas je politici sve dozvoljeno. U takvoj situaciji sva politička rješenja unazađuju i unesrećuju građane. U suštini, moramo natjerati politiku da se bavi nama, a ne sobom.

– Da li će približavanje EU dovesti do bitnijih promjena?

TRIFUNOVIĆ: Mislim da Evropska unija radi pogrešno i da bi mogla ljudima bolje da definiše koji su to benefiti ulaska BiH u porodicu evropskih naroda. I ma kako EU trenutno prolazila kroz turbulencije i probleme, ona je jedino rješenje za BiH. Mislim da joj se trebamo okrenuti i težiti. Naši političari koriste EU kao politički alat, ili da ucjenjuju evropske zvaničnike, ili da oni vode taj proces, a da ni oni ni većina naroda nisu svjesni tog procesa, odgovornosti i obaveza. Kao ni benefita koje dobivaš kad postaneš dio te porodice. U smislu svega, poplava, klime, migranata, investicija, samo zajedno se možemo boriti. BiH ne može sama. I to je svakako jedino društvo koje nas želi u svom krugu. Niko drugi. Imamo tu opciju ili da ostanemo sami, a tu smo najgori.

6yka.com/visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.