Arnaut: Međunarodni sud pravde očito dovodi u pitanje legitimitet Sakiba Softića

TV1: Poznato je da se bili u bh. timu odbrane Ejupa Ganića i Jovana Divjaka. Niste u bh. timu kada je u pitanju revizija presude, što je vrlo zanimljivo. Da li Vas je neko pitao za savjet, tražio pomoć, sugestiju?

ARNAUT: Nije. Da budem iskren, zaista nije. Kada ste pomenuli Ganića i Divjaka, sjećam se da je Ganić, kada je uhapšen na londonskom aerodromu, dok je još imao telefon kod sebe u trenutku kada se sve to odvijalo, nazvao mene i tražio pomoć. To je tako tada bilo. Sa Divjakom se otprilike slična situacija desila. U ovom slučaju zaista nije, ne znam koji su razlozi, ali nije.

TV1: Kao pravni ekspert pojasnite nam da li se radi o novom postupku ili o reviziji presude?

ARNAUT: Nemoguće je dati pozitivan odgovor, odnosno dati odgovor koji je potpuno utemeljen na pravu, s obzirom na to da međunarodno pravo, a posebno Međunarodni sud pravde, funkcioniše uglavnom na bazi presedana. Međunarodni sud pravde se nikada nije susreo sa potrebom da eksplicito definiše to pitanje. Sveukupno, bila su četiri zahtjeva za reviziju, uključujući i aktuelni koji se tiče spora između Malezije i Singapura. S obzirom na to da se radilo o državama koje nemaju ovakav način odlučivanja kao što ima BiH, to se jednostavno nikada nije postavilo kao pitanje koje Međunarodni sud pravde treba obrađivati.

Dakle, oni su uvijek pred sobom imali agenta čiji legitimitet niko nije sporio, odnosno čiji legitimitet druga strana nije sporila. Nijedan sud, a pogotovo Međunarodni sud pravde, ne ulazi u pitanja koja nisu neophodna za potrebe postupka. Tako da, to se nikada nije desilo. Po svemu sudeći, uzimajući u obzir sve što se dešava, odnosno sve što je vezano za ovaj postupak, odluka te vrste će biti donesena i imaćemo još jedan presedan koji se tiče BiH kada je međunarodno pravo u pitanju.

TV1: Isto pravo na reviziju imala je i Srbija, koja je proglašena krivom presudom iz 2007. godine. Kako komentarišete da Srbija, koja negira genocid, negira umiješanost, koja ima presudu Međunarodnog suda pravde, nikada nije podnijela zahtjev za preispitivanje te odluke? Je li to priznanje Srbije u konačnici da je odluka Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine legalna i da je u pravu? 

ARNAUT: Može se i tako posmatrati, naravno. Može se posmatrati i kao spoznaja od strane Srbije da nema nikakve ili izuzetno male šanse da uvjeri većinu na Međunarodnom sudu pravde da preinači presudu. Ono što mi je izuzetno zanimljivo je činjenica da nismo čuli u političkom diskursu u BiH i regiji pozivanje na činjenicu da je Srbija prva i jedina država u istoriji koja je proglašena krivom za kršenje Konvencije o genocidu i to po čak tri tačke – nesprječavanje, neizvršavanje privremenih mjera koje je sud naložio u ranijoj odluci i nehapšenje i neizručivanje Ratka Mladića Haškom tribunalu.

To su tri izuzetno ozbiljne tačke optužnice. Znamo da Srbija 2007. nije proglašena krivom za činjenje genocida, odnosno za saučesništvo u genocidu, što bi pobjedu BiH učinilo još većom, ali isto tako treba biti svjestan činjenice da je 2007. godine BiH zaista odnijela ogromnu pobjedu.

Kao što se pomenuli, Srbija je kao i BiH imala rok do 26. februara 2017. da zatraži reviziju presude iz 2007. Srbija to nije učinila i samom tom činjenicom Srbija će zauvijek ostati zemlja koja je osuđena krivom za kršenje Konvencije o genocidu. Uzimajući u obzir koliko je visok standard Međunarodni sud pravde postavio u ovom slučaju, Srbija će vjerovatno ostati jedina zemlja u istoriji koja je ikada osuđena za kršenje Konvencije o genocidu. To je strašna stigma koju će Srbija nositi. Da rezimiramo – činjenica da se nisu žalili ukazuje ili da su svjesni možda čak i da su dobro prošli ili da su svjesni da nemaju apsolutno nikakve ili minimalne šanse da revizija uspije.

TV1: Da li je u ovom slučaju pravno ispoštovana sva procedura? 

ARNAUT: Nažalost, nemam dovoljno informacija da bih mogao dati konkretan odgovor na to pitanje. Volio bih da je na političkoj, pravnoj i akademskoj sceni BiH malo više informacija iznijeto o ovom slučaju da bi se moglo o tome govoriti. Zaista ne stoje bilo kakve informacije da bi se time dala prednost drugoj strani, jer onog trenutka kada podnesete zahtjev Međunarodnom sudu pravde, prihvatate da će Međunarodni sud pravde odmah komunicirati taj predmet drugoj strani, u ovom slučaju Srbiji.

To se još nije desilo, jer imamo situaciju gdje Međunarodni sud pravde očito dovodi u pitanje legitimitet agenta BiH Sakiba Softića. Vidjećemo šta će sa tim biti… No, da li je sve urađeno pravno kako treba, nemam informacija da bih na to odgovorio. Ono što me brine je činjenica da je ovo prvi put kada suverena država podnosi neku aplikaciju, bez obzira na to da inicijalna aplikacija ili aplikacija za reviziju presude prema Međunarodnom sudu pravde, Međunarodni sud pravde ne daje predmetu djelovodni broj, ne obavještava drugu stranu, ne postavlja tu informaciju na svoju veb stranicu. Naprotiv, od države traži dodatno izjašnjenje.

Pismo koje je objavljeno, a koje je Međunarodni sud pravde uputio trojici članova Predsjedništva BIH, jeste zabrinjavajuće. Mene brine i kao pravnika i kao patriotu da Međunarodni sud pravde pod navodnike stavlja agent BiH, kaže osoba po imenu Sakib Softić je došla, predala zahtjev, predstavila se kao agent. Dakle, Međunarodni sud pravde je to doveo u sumnju i mene to brine.

TV1: Da li zbog toga može doći u pitanje revizija presude?

ARNAUT: Činjenica je da Međunarodni sud pravde još uvijek nije prihvatio taj zahtjev. Dakle, zatražio je dodatno očitovanje od članova Predsjedništva BiH, tako da očito je da će Međunarodni sud pravde uzeti ta tri pisma koja dođu kao odgovor i na osnovu njih odnijeti odluku. Ali činjenica je da zahtjev za reviziju još uvijek nije prihvaćen.

TV1: Umjesto prihvatanja zahtjeva, dobili smo upit trojici članova Predsjedništva BiH.

ARNAUT: Upit trojici članova Predsjedništva BiH, informaciju da su potrebne neophodne dodatne klarifikacije kako bi Međunarodni sud pravde mogao dalje djelovati u ovom postupku i vidjećemo šta će biti. Kažem, ja nemam nikakvih informacija na osnovu kojih bi mogao sada donijeti pravni stav je li sve urađeno kako treba ili ne. Činjenica je da sada Međunarodni sud pravde ne postupa onako kako inače postupa kada neka država podnese, dakle traži nešto što nikada ni od jedne države nije tražio. Takođe me brine, mada ne znam, nemam dovoljno informacija, da li je ovome posvećeno dovoljno vremena. No, sve ćemo vidjeti.

TV1: Kad kažete posvećeno dovoljno vremena, na šta mislite?

ARNAUT: Mislim na činjenicu da statut Međunarodnog suda pravde ne daje tek tako deset godina kao rok nekoj državi. To je, ipak, jedan razuman rok u kojem, ukoliko dođete do novih dokaza, možete podnijeti zahtjev za reviziju.

TV1: Kritičari kažu da je sve to urađeno u zadnji momenat, da to nije dobro.

ARNAUT: Ja zaista nemam informacija. Mislim da će nam informacije doći veoma brzo. Nemoguće je, nema ni bilo kakvog razloga da se javnost ne informiše o tome kada je tačno koji dio ovog postupka otpočeo. Mi za sada od najviših organa u ovoj državi, od Predsjedništva BiH, imamo vrlo šture informacije. Pojavljuju se različite informacije o tome kada je neko povukao određeni korak. Nemamo nikakvih informacija o tome da li je išta urađeno da se održi kontinuitet Sakiba Softića kao agenta. Jednostavno, previše je nepoznanica da bi sada ozbiljni ljudi o tome trebalo da špekulišu. Mislim da će se vrlo brzo pokazati koji koraci su preduzeti i onda će se moći davati određena mišljenja o tome da li je to urađeno prekasno, da li dovoljno urađeno. U ovom trenutku, ja nemam dovoljno informacija.

TV1: Kao što ni ne znamo kakav je kvalitet dokaza.

ARNAUT: O tome ne znamo apsolutno ništa.

TV1: No, znamo da su pisma upućena Međunarodnom sudu pravde. Znamo za stav Mladena Ivanića koji negira status Sakiba Softića, te stav Bakira Izetbegovića koji smatra o tvrdi da je Softić legalan agent. Imamo stav i Dragana Čovića koji je bez stava. Kako komentarišete pismo Dragana Čovića?

ARNAUT: Ono što sam uspio vidjeti, a mislim da je jedino njegovo pismo u cjelosti objavljeno u sredstvima javnog informisanja, jeste da je Čović obavijestio Međunarodni sud pravde da Predsjedništvo BiH nije donijelo bilo kakvu odluku o zahtjevu za reviziju, što je u biti činjenica. Ta činjenica ne znači da zahtjev za reviziju nije dozvoljen ili da nije legitiman.

Postavlja se pravno pitanje, o kojem će odlučiti Međunarodni sud pravde, da li je bila neophodna nova odluka Predsjedništva BiH da bi Sakib Softić podnio zahtjev za reviziju. Ivanić tvrdi da jeste, Izetbegović da nije. Mislim da odgovor leži u onome da li je dovoljno urađeno, da li je bilo šta urađeno da se održi kontinuitet Sakiba Softića kao agenta. Ja nemam odogvor na ta pitanja, nemam dovoljno informacija o tome.

Uvjeren sam da će Međunarodni sud pravde, između ostalog, razmatrati i to šta je Sakib Softić radio u proteklih deset godina, da li je komunicirao sa Sudom, da li je poduzimao određene poteze koji bi afirmisali njegov kontinuitet kao agenta, jer su u međunarodnom pravu presedan i kontinuitet neke od najvažnijih kategorija, iako su nepisane. To je to običajno pravo na kojem je međunarodno pravo i zasnovano.

TV1: Postoji li neki orijentacioni rok kada bismo mogli dobiti odgovor od Međunarodnog suda pravde u vezi sa podnesenim zahtjevom.  

ARNAUT: Sud kao takav nije obavezan bilo kakvim rokovima, barem kada je ova faza postupka u pitanju. Ukoliko Sud bude odlučivao o ovim pitanjima, dakle 15 sudija Međunarodnog suda pravde, to može uzeti i nekoliko mjeseci. Ono čega se zaista bojim jeste da ovu odluku ne donese registrar. Dakle, registrar je ekvivalent državnog službenika u BiH. Ukoliko utvrdi da ne postoje osnovni uslovi, da nije ispunjena procedura, te da je legitimitet agenta toliko jasno upitan, registrar jednostavno može da ne zavede ovaj predmet.

Zaista se nadam da se to neće desiti, jer bi to bila poprilična sramota za državu BiH – da se predmet jednostavno ne zavede, da ne dobije djelovodni broj, da ne ode na odlučivanje sudijama i da o tome jednostavno odluči registrar. Registrar je taj koji je uputio ova pisma. Ja uopšte ne prejudiciram da će se to desiti, samo kažem da se bojim da se to ne desi. To bi bila sramota za BiH. Ipak, na kraju krajeva, ukoliko Sud donese odluku da Sakib Softić nema legitimitet, da zahtjev za reviziju nije dozvoljen i slično, to je ipak sudska odluka, pravosudna odluka, a ne činovnička odluka na nivou registrara.

TV1: Ovo pitanje tretirano je kao politička kriza u državi, a s obzirom na to da ste član državnog Parlamenta – blokade zakonodavne vlasti na državnom nivou nema. To znači da je Savez za promjene na izvjestan način odolio manipulacijama Milorada Dodika.

ARNAUT: Mislim da se to definitivno može reći. Mislim da se može reći da je Savez za promjene naučio jednu veliku lekciju od referenduma kada su slijepo pratili Milorada Dodika i SNSD, misleći da će im to donijeti neku popularnost. Desilo se upravo obrnuto. Odolili su ovim pritiscima koji su, kada je SNSD u pitanju, može se reći, politički racionalni, jer SNSD nema ništa da izgubi izlaskom iz vlasti i blokade državnih institucija. Savez za promjene, sa druge strane, ima da izgubi. Zbog toga mislim da je racionalna odluka da ostanu u Vijeću ministara BiH, te da djeluju u Parlamentu BiH i da dolaze na sjednice.

Prošla sjednica je otkazana, između ostalog, zbog toga što zastupnici Saveza za promjene nisu pristali doći na sjednicu. Mislim da će na ovu, koja je zakazana u utorak, doći. Međutim, malo me brinu najave da će glasati protiv velikog broja zakona. Nadam se da se to neće desiti, jer to onda ne vodi niti jedan dio BiH, ne samo državu nego i entitete, u dobro, ne vodi u dobro niti jedan narod u BiH. Imaćemo samo političku stagnaciju ukoliko se to uradi.

TV1: To će onda ipak biti blokada rada?

ARNAUT: Ako to urade, to će biti svojevrsna vrsta blokade. Dakle, ne ona na koju ih je nagovarao SNSD, nego neka njihova, ali blokada u svakom slučaju. Nadam se da do toga neće doći, jer na kraju krajeva, onda će od toga samo imati štetu građani BiH.

TV1: Sutra u BiH dolazi visoka predstavnica EU Federika Mogerini. Šta očekujete od njene posjete?

ARNAUT: Federika Mogerini u BiH dolazi kao dio turneje u cjelokupnom regionu. Činjenica je da je Crna Gora na jedan korak od NATO-a, ostalo je još nekoliko ratifikacija od strane parlamenata zemalja članica NATO-a da Crna Gora postane punopravna članica. Srbija je prije nekoliko dana otvorila dva poglavlja. Albanija je zemlja članica NATO-a. Jedini razlog što Makedonija nije u NATO-u je spor oko imena sa Grčkom. Dakle, sve te zemlje su, nažalost, ispred BiH kada je evroatlantski put u pitanju. Iako smo zaista imali jedan period gdje se mogla otvoriti neka nada na tom evroatlantskom putu, reformska agenda, čini se da u zadnjih pet – šest mjeseci apsolutno sve stoji. Pogledajte period od zadnja dva mjeseca – mi od 18. januara nismo imali sjednicu državnog Paramenta. Imamo je zakazanu sada za utorak.

TV1: A i ona je pod upitnikom?

ARNAUT: Rekli smo da će Savez za promjene možda glasati protiv svega. No, ono što je možda još više zabrinjavajuće jesto to što nemaju puno toga da glasaju protiv. Mi imamo samo dva ili tri zakona na dnevnom redu u utorak, iako sjednicu nismo održali gotovo dva mjeseca. To je ta katastrofalna situacija što od Vijeća ministara ne dobijamo prijedloge zakona. Čak i ako Savez za promjene bude glasao protiv svega, kako su najavili, nema tu puno da se glasa protiv. Pogledajte dnevni redi iduće sjednice Parlamenta BiH.

vijesti.ba/visoko.ba