Balašević: “Granica ‘od Karlobaga do Virovitice’? Zaboga, pa meni žice smetaju i na tamburi!”

“Zadar je na mapi Hrvatske označen crvenim slovima, to je grad koji je granatiran, koji se branio, grad u kom su se djeca trzala u snu. Jedinu ‘ćušku’ u životu dobio sam od svog legendarnog deda Brace kad sam kao klinac hitnuo zeleni paradajz preko plota, u susjedsko dvorište: ‘Jesi’l ti lud? Tamo ima ljudi!?’. Šta onda da pričam o nesretnicima rješenim da bombardiraju naseljene gradove, prisvoje more koje nisu viđali ni na razglednicama?“, rekao je Balašević.

“Granica ‘od Karlobaga do Virovitice’? Zaboga, pa meni žice smetaju i na tamburi! Granice i jesu tu da bi se prelazile. Ali, živimo u svijetu u kojem se već tri decenije svaka razumna izjava smatra izdajom. Moja planeta je okrugla, ali razumem da ima puno onih kojima su kompasi oštećeni, i koji pokazuju samo na dvije strane. Na Našu i na Njihovu. Došlo je vrijeme da čovek mora zaslužiti da negdje bude dobrodošao“, dodao je Balašević.

Na pitanje koliku je cijenu platio zbog nekih svojih odluka i postupaka, rekao je:

“Bez obzira na sve one poslovice o promišljenosti i strpljenju, najveće se odluke donose u djeliću sekunde. Kad sam jedne noći, oko pola tri, otjerao s prozora prvog kurira koji mi je donio poziv za mobilizaciju, nisam imao neki plan. Jednostavno instinkt. Ovo nije dobro. I taj instinkt sam slušao svaki put kad je nešto trebalo prelomiti. Ustati protiv mašinerije. Odustati od koncerata. Otići u Sarajevo. Pa Osijek. Održati humanitarni nastup za nabavku vozila invalida rata. Ovo je dobro. Nisam znao da će jednog dana biti postavljeno pitanje ‘što su svi ćutali?’ na koje će moja djeca moći odgovoriti da njihov stari nije. Ali sam znao da sve to radim zbog njih. Da li sam platio cjenu? Sve i da jesam, vrijedilo je. Pošto je uopće duša? Danas mi često, na najneočekivanijim mjestima odaju priznanje da se nisam ničega bojao, ali ne mislim tako. Mislim da sam jednostavno ostao normalan. Uostalom, postoji i teorija po kojoj biti hrabar znači u stvari bojati se toliko da ti je svejedno, ali i nju mogu da potvrde samo heroji...”, kazao je.

Na pitanje šta publika da očekuje od njega na koncertu Balešević se osvrnuo i na vrijeme pada Slobodana Miloševića.

“Kad sam one večeri po svrgavanju Miloševića prvi put nakon dvanaest godina ušao u studio televizije Novi Sad, voditeljka me je opušteno pitala: ‘Pa? Šta ima novo kod vas?’. O, ništa naročito, rekoh, sem što su one djevojčice s kojima sam zadnji put bio u ‘Muzičkom toboganu’ sad uveliko na studijama. I što sam snimio 4-5 novih CD-a. Ah, da, i napisao dva romana, ako se i to broji. I što smo Olivera i ja dobili i sina, Aleksu. Koji je napunio šest godina. Eto, i loše vrijeme začas prođe, a o dobrom i da ne govorimo“, rekao je, između ostalog, Đorđe Balašević.