“Biće bolje” i “Moglo je gore”

Sjećam se da je jedan Vis'čanin na anketni upit, o tome koliko je zadovoljan političkom situacijom i načinom na koji ga ista tretira, odgovorio zagonetkom: Niti da je dobro, niti da je loše, već da je moglo biti gore, odnosno da je dobro kako je moglo biti?!?

Ova jezička sintagma, paradigma za mentalitet tješenja i tapšanja po ramenu tipični je odraz mentalnog prosječnog Vis'čanina, čiji se univerzum odvija u histeričnom ping-ponganju između “Biće bolje” i “Moglo je gore“.

Upravo takav Vis'čanin se miri s postojećim stanjem guranjem i ono malo preostalog entuzijazma u kolektivnu apatiju koja vlada, te betonira letargično stanje bespomoćnosti odbijanjem borbe i odustajanjem od bilo kakve akcije.

Ovakva vrsta odnosa u čaršiji, danas, dolazi najviše do izražaja u ovim predizbornim igrama koje se serviraju, a koje podvlače infantilnost Vis'čanina i oduzima mu svako pravo da se bori za svoju budućnost.

Ali sam je kriv za takvo stanje.

U danima kada treba da ispuni svoju građansku dužnost, on se najčešće zadovoljava ostajanjem kod kuće jer je ubijeđen da se ništa ne može promijeniti tim jednim njegovim glasom?!?

Na žalost, svjesno ili ne svjesno, Vis'čanin na taj način odustaje od grada kojeg najviše voli, a samim tim i vlastite ljudske zrelosti.

Pravi Vis'čanin, međutim, nikada neće odustati od bolesnog mentalnog pražnjena u svom društvenom mikrokosmosu, niti od narcisoidne uobraženosti u ispravnost takvih svojih ideja koje svakodnevno živi.

Suluda i neosnovana vjera u to da će sutra biti bolje, čak i ako sam ništa ne čini po tom pitanju, glavna je misao prosječnog Vis'čanina. Takvu misao su mu nametnuli ahbabi kroz dugogodišnje palamuđenje o tome kako pomoć i promjenu treba očekivati kao nešto što će se desiti samo od sebe i od ljudi koji se kunu da im je društveni interes ispred ličnog.

Pravi Vis'čanin, bez osnovne ljudske odgovornosti ni savjesti, zadovoljavan je sjedenjem kod kuće, igranjem binga u kladionicama i uzaludnim očekivanjem boljeg sutra, koje nikako da dođe.

Postavlja se pitanje: Kako da Vis'čanin postane Visočanin?!?

Eto kontam, možda bi prvi korak bio, da pronađe način da se zaštiti sam od sebe, da se pogleda u ogledalo i kaže „Dosta je bilo!“ te svoj kažiprst, kojim sve ovo vrijeme pokazuje u nekog drugog i etiketira ga kao krivca, okrene i staviti na vlastito čelo dok se gleda u ogledalu istine.

A prvi korak je najteži…