Čuo sam odavno jednu izreku koja kaže „Ako u dvadesetim nisi lijep, ako u tridesetim nisi pametan i ako u četerdesetim nisi bogat – bolje da nisi ni živio“.
Zaključak – bolje da je nisam ni čuo. Mislim da toliku glupost od tad pa do sad nijedna nova izreka nije nadmašila. Možda jedino ona „ko zna zašto je to dobro“…
Ako u životu niste nekoliko puta umrli onda niste ni živjeli. Od bola, od ljubavi, od tuge, od nepravde, od previše ničega i od premalo svačega.
Ako niste umirali onda znajte da niste živjeli, samo ste postojali.
Kao što nema udaha bez izdisaja, tako nema ni pravog življenja bez umiranja. Življenje nema nikakve veze sa ljepotom, jer je prolazna, ni sa pameću, jer danas svako misli da je ima, a pogotovo sa bogatstvom jer je prokleto.
Proživi se tek onda kada svoje unutrašnje biće naučiš kako se ljubavi preboljevaju, kako se dželatima oprašta, kako se zla dobrotom pobjeđuju, kad ga naučiš kako da snažno šuti onda kad svi od bola kukaju i kako da najglasnije govori onda kad svi od straha šute. Tek tada čovjekoliki nosilac JMBG-a postaje živi Čovjek.
Kada ste posljednji put pitali svoje unutrašnje biće kako je? Evo ja ga pitam: Kako si?
Kada si posljednji put iskreno pričao sa gazdom? Da li te sluša uopće kad se dereš iznutra, ili kad mu šapućeš kroz savjest?
Kada si posljednji put vidio svjetlost dana?
Kada si posljednji put ljubio neku drugu dušu toliko dugo da ti od prokrvljenosti usne utrnu?
Kada si posljednji put bio toliko napaljen da si knedlom gurao požudu niz grlo?
Kada si poslednji put igrao do vrtoglavice dok su ti ruke uprte u plafon, a stopala odljepljena od poda?
Kada si posljednji put pustio da ti stih neke pjesme ježenjem izvrće naopačke pore duž kičmenog stuba?
Pustite ga napolje iz sebe. Odmah sada. Poslije je već kasno.
Neka diše i neka trči. Budite iskreni prema sebi jer ako niste, onda niste ni živjeli. Samo ste se zavaravali.
Pokušajte da svoje unutrašnje biće što prije pustite napolje jer samo tamo može da živi, i pokušajte da kad izađe napolje tamo nekog i zatekne, jer svijet neće čekati na vas da shvatite kako se živi sa iskrenošću.
Nebitno je da li imate dvadeset, pedeset ili osamdeset, ako ste živi već ste lijepi, pametni i bogati jer se život ne mjeri lajkovima, IQ-om i parama.
Zato iako ste punoljetni odigrajte ponekad žmire, iako su vam kerovi koje ste hranili ujedali ruke, udomite neku lutalicu, iako su vas pljačkali oni kojima ste pomagali, i dalje neznancima ostavite veći bakšiš nego što ste planirali, držite što više djece u naručju, odvrnite muziku do daske i ljubite.
Mnogo ljubite. Svojom dobrotom možda nećemo promjeniti čitav svijet, ali sigurno možemo nekome promjeniti čitav jedan svijet.
visoko.ba/blogdan.rs
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.