Bonnie Parker i Clyde Barrowsu . Ubijali su, kidnapovali i pljačkali. Njihova imena postala su sinonim za Veliku depresiju, koja je tridesetih godina prošlog vijeka vladala u SAD-u. Tada je generalni stav građana SAD-a bio protiv Vlade, pa su Bonnie i Clyde to iskoristili.
Mit je rijetko sličan stvarnosti. Dok mediji i danas pišu romansirane priče o zaljubljenom paru koji se odmetnuo od zakona, a Amerikanci i dalje čuvaju izložene ostatke automobila izrešetanog kišom metaka u kome su ubijeni, ozbiljniji novinari i pisci pišu o tamnim stranama američkih “heroja”.
Teksaški novinar Jack Gin u knjizi “Istinita i neispričana priča o Bonnie i Clyde” daje potpuno drugačiju sliku o njima i njihovim zločinima. Ovi odmetnici, koji su odrasli u sirotinjskim četvrtima Dallasa, uopšte nisu vodili glamurozan život, kako to pokazuju filmovi. Naprotiv, često su spavali u ukradenim automobilima ili na otvorenom, mokri, prljavi i gladni.
Bonnie i Clyde su ubili 11 ili 13 osoba, u zavisnosti od izvora informacija, uglavnom policajaca, i to uvijek u panici, jer nikada nisu imali razrađen plan pljačke. Oni su bili potpuno nesposobni za veliki kriminal i smiješni u svojim akcijama, a dvije godine su izmicali pravdi uglavnom zbog nesposobnosti teksaške policije, tvrdi Gin.
Clyde je bio sitni kriminalac, koji je odležao neko vrijeme u zatvoru iz kog je pokušao da izađe tako što je odrezao sebi dva nožna prsta, da bi, na kraju, bio pušten na slobodu zbog nečeg drugog. Krao je piliće, pljačkao banke i počeo da ubija. Bonnie je bila siromašna djevojka iz sirotinjske četvrti, koja je sanjala dobar život, novac i automobile. Medijski mit govori da su ubijali čuvare banaka, ali da su kidnapovane puštali na slobodu i davali im novac. Čak se tvrdi da policija nije ni namjeravala da ubije Bonnie, jer niko nije vidio ni posvjedočio da je ona pucala u policajce, već da su to činili Clyde i članovi njihove povremene bande.
Bonnie i Clyde upoznali su se u januaru 1930. godine kod kuće zajedničkog prijatelja. Prema riječima očevidaca, svidjeli su se jedno drugom istog trenutka. Dvije sedmice nakon upoznavanja, Clyde je osuđen na dvije godine zatvora zbog svojih prethodnih kriminalnih radnji. Međutim, ubrzo je pobjegao iz zatvora sa pištoljem koji je Bonnie prokrijumčarila za njega.
Zbog Clydea i njegove impresivne vožnje autobomila, često su uspijevali da umaknu policiji u posljednjem času. Dvije godine proveli su u zajedničkim kriminalnim aktivnostima. Većinu vremena su provodili u ukradenim automobilima. Živjeli su od novca iz opljačkanih prodavnica, benzinskih pumpi i, rijetko, banaka. Zanimljivo je da nikada nisu uspijevali da opljačkaju neku veću sumu.
Ispočetka su bili članovi “Barrow bande”, koja je “harala” u više američkih država -Novom Meksiku. Texasu, Oklahomi, Missouriju, Louisiani, Novom Meksiku.. Predah su pravili blizu granica da bi brzo mogli da pobjegnu jer policija jedne države nije smjela da prelazi granice druge. Clyde je veoma često mijenjao i krao automobile. Vrlo dobro je poznavao mape i sve sporedne puteve.
Bonnie i Clyde su na svaka dva mjeseca išli u posjetu svojim roditeljima. To je policija tek kasnije saznala zbog W. D. Jonesa, jednog od članova “Barrow bande”. Bonnie je pisala poeziju u “slobodno vrijeme”, između pljački, a neke stihove policija je pronašla u apartmanima u kojima su odsjedali.
U junu 1933. godine, vozeći se po Texasu, Clyde nije vidio upozorenje o izgradnji mosta i prevrnuo je automobil u jarugu. Budući da je izbio požar u kolima, Bonnie je zadobila ozbiljne povrede na desnoj nozi (opekotine trećeg stepena). Nakon toga nije mogla da trči, a pred kraj života jedva je mogla da hoda. Skakutala je na jednoj nozi ili ju je Clyde nosio.
Nakon što su tokom druženja sa prijateljima iz bande jedva preživjeli policijsku zasjedu, Bonnie i Clyde su nekoliko mjeseci “odmarali”, da bi se vratili pljačkama i krađi. Živjeli su u svom automobilu da ih niko ne bi prepoznao. Tog mjeseca je W. D. Jones, član “Barrow bande”, uhvaćen i upravo će on policiji dati informacije koje će omogućiti konačnu zasjedu.
U međuvremenu, kriminalne radnje Bonnie i Clydea nastavljene su tako što su ubili još dva policajca na motociklima, što je razjarilo policijski sistem SAD-a. Policija je napravila dogovor sa ocem Henryja Methvina, još jednog člana bande, da će njegovom sinu biti oprošteno sve ako preda Bonnie i Clydea vlastima.
Znajući koliko je “Barrow banda” u bliskom odnosu sa svojim porodicama, policija je pretpostavila da će Bonnie i Clyde tražiti Henryja kod kuće njegovog oca Ivana Methvina. Šestorica policajaca isplanirala su zasjedu. Konfiskovali su Ivanov kamionet i ostavili ga na putu. Dvadeset i trećeg maja 1934. godine, u 9.15 časova ujutru, Bonnie i Clyde su se zaustavili vidjevši kamionet Henryjevog oca na putu. Clyde je izašao da vidi šta nije u redu, a Bonnie je ostala u automobilu.
Policija je odmah počela da puca. Bonnie i Clyde nisu imali vremena da reaguju. U njih je ispaljeno više od 100 metaka, neki tvrde i 150, jer policija nije htjela da rizikuje da im ponovo pobjegnu. Kad se situacija smirila, vidjeli su da je Clydeov potiljak “eksplodirao” od metaka, a Bonnie je nedostajao dio desne šake.
Ubrzo se lokalno stanovništvo okupilo i počelo da skuplja “suvenire” sa mjesta ubistva. Od parčića stakla, čahura, do krvavih dijelova odjeće Bonnie i Clydea. Prema riječima jednog od policajaca, jedan mještanin je izvadio džepni nož i pokušao da odsiječe Clydeovo lijevo uho. Iako je Bonnie za života zahtijevala da bude i nakon smrti pored Clydea, sahranjeni su na različitim grobljima po željama njihovih porodica.
Hollywood je u želji za zaradom, snimio nekoliko filmova o životu Bonnie i Clydea, a najpoznatija je ona ekranizacija sa Warrenom Beattyjem i Faye Dunaway. Svake godine u gradu Gibsland, blizu mjesta Bienville Parish, obilježava se datum kada je najpoznatiji kriminalni par ubijen i održava se festival za vikend koji je najbliži 23. maju.
Na kraju festivala gosti idu na lokaciju gdje je ubijen čuveni ljubavni kriminalni par. Na tom mjestu danas stoji memorijalni kamen koji je često bio uništavan potpisima i mecima, pa čak i kraden.
globalcir.com/visoko.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.