Boris Lalić: 100%tni brend iz Bosne i Hercegovine

On je tvorac zvučnih i obećavajućih žanrova – malograđanskog irealizma i seksne fantastike, često viđen sa crnom aktovkom, na biciklu i/ili ispred sarajevske Akademije likovnih umjetnosti gdje “dila“ svoje umotvorine na način koji bi postidio i samog Del Boya.

Boris Lalić mladi je sarajevski pisac i magistar komparativne književnosti koji je uz pomoć svoje imaginarne izdavačke kuće “Djl Elektra Mačkica Roto Press“, te malo je reći jedinstvenog PR imidža, objavio rat klasičnom izdavaštvu. Naime, od 2013. godine izdao je čak tri knjige koje distribuira “u vlastitom aranžmanu” – “100%” poznatiji kao “Prvi roman malograđanskog irealizma i seksne fantastike ikad“, te zbirke priča “Jackie’s on the road again” i “Dobar život u vrijeme krize” – njegovo najsvježije ostvarenje.

Danas on predstavlja jedinstven bosanski brand i to zahvaljujući umjetnosti kojom se morate baviti ukoliko mislite živjeti u BiH, a to je upravo ona zvana “snalaženje“.

Borise, vidim da si u međuvremenu postao miljenik bh. medija i, što je još bitnije, mnogih čitatelja koji više i nisu nužno hipsteri. Bojiš li se da ne postaneš “mainstream”?

Ako “mainstream“ znači da će ljudi čitati moja djela više nego sada, onda ne samo da me toga nije strah nego mi i prija. Ako to znači da će mi lik postati popularan, a djelo ostati u tami, onda ću morati to podnositi.

Kako se osjećaš sada nakon treće objavljene knjige i nakon popriličnog broja “naštancanih” primjeraka? Neki kažu da ne valja govoriti o planovima, ali usudit ću se pitati što ti je sljedeće na umu?

Sve u svemu jako sam zadovoljan sa razvojem svog malog književnog preduzeća, u dvije godine od kako radim prodao sam preko dvije hiljade knjiga, tiraž druge knjige “Jackie’s on the road again“ je gotovo u potpunosti rasprodan, “Dobar život u vrijeme krize“ preko pola tiraža otišlo, a još se naručuje i prvijenac “100%”. S tim sam uspio privući pažnju na sebe, pa sam tako dobio priliku i da se okušam u pisanju teatarskih komada, trenutno dovršavam svoju prvu komediju, koja će kroz nekoliko mjeseci premijerno biti izvedena u Kamernom teatru u Sarajevu. Uporedno s tim pišem pomalo i priče, a već duže vremena kanim napisati roman u pismima, gledaću da to završim i izdam ove godine.

Nego, opiši nam jedan svoj radni dan ispred sarajevske Akademije.

Moj radni dan počinje popodne, zato što do zore čitam, razmišljam i pišem. Kad ustanem, prvo pijem kafu i gledam šta ima na fejsbuku, onda se spremim i izađem na teren, ako je vrijeme dobro idem sa biciklom, ako nije, pješke ili tramvajem. Gore se družim sa rajom, jer je nemoguće prostajati sat vremena na tom mjestu da ne naiđe niko poznat, a kad se smrači zatvaram kofer i odlazim, nekad u kafanu, nekad kod jarana, a nekad se odmah vratim na Alipašino polje, naselje iz kojeg sam, pa onda tu malo visim. Kasnije, kad pristojan svijet ode na spavanje, odlazim u studio da pišem.

Negdje si izjavio kako si svoje parodijske žanrove – malograđanski irealizam i seksnu fantastiku – osmislio najprije kako bi privukao široke narodne mase, a u svojim knjigama iskarikirao si ionako tragikomičan život u BiH. Da li su malograđanski irealizam i seksna fantastika isključivo vezani za bh. društvo?

U svojoj književnosti nastojim pisati o univerzalnim ljudskim osobinama, tako da mislim kako bih bio razumljiv i u drugim kulturama. Istina jeste da to što imam da kažem izražavam preko opisivanja savremenog bosanskohercegovačkog društva, jer njegov sam dio i njega najbolje poznajem.

Jedan si od rijetkih koji se odlučio prilagoditi okolnostima u svojoj zemlji i boriti se za svoje snove, ali i književnost u njoj. Da li ti se događalo da budeš obeshrabren, da odustaneš od svega? Da li ipak, kao i većina mladih u BiH, eventualno razmišljaš o odlasku?

Svi moji dosadašnji padovi me nikada nisu obeshrabrili do te mjere da bih odustao od svojih namjera. Na mojoj strani su ljubav, obrazovanje donekle i svijest da dajem sve od sebe da to bude što bolje može biti, ljudi koji mene zbog toga odbacuju nisu ljudi do čijeg mišljenja držim. S obzirom da se bavim književnošću, ne namjeravam odlaziti iz Bosne i Hercegovine osim kao turista, imam potrebu da budem tu u svom jeziku, to je materijal s kojim radim, a bogate zemlje u koje naši ljudi tradicionalno emigriraju mi ga ne mogu dati.

Nedavno si imao promociju svojih knjiga i van granica BiH, točnije u Zagrebu. Kako su prošli tvoji pohodi u Hrvatsku?

Ja sam tamo otišao iznenada, tako da sam promociju radio na ulici bez ikakvih prethodnih najava. Zaustavljao sam ljude i objašnjavao im o čemu je riječ, ko me htio ljudski saslušati poklonio sam mu knjigu, a ostale sam ostavio po lijepim mjestima u Zagrebu, da ih nađu slučajni prolaznici. Još nisam dobio nikakvu povratnu informaciju od tamo, ali vjerujem da se desilo svašta lijepo, samo splet okolnosti nije dao da ti glasovi dođu do mene.

Svoje knjige uglavnom distribuiraš sam. Reci nam na koji način oni zainteresirani čije adrese zahtijevaju malo dulje putovanje biciklom i putovnicu, mogu nabaviti tvoju knjigu?

Knjige šaljem poštom u sve dijelove svijeta u kojima se trenutno ne mogu brzo i lako pojaviti lično, a naručiti ih možete preko facebooka, moji profili su Boris Lalić i Djl Elektra Mačkica roto press, osim toga moguće je naručiti i na mail borisptracki@gmail.com, uplate se vrše preko paypala, tako da je to lako za obaviti.

Čujem da, ukoliko nazovemo odmah, možemo dobiti i recimo Gogolja gratis, a na svojem facebook profilu daješ i preporuke knjiga za različite životne boljke. Koja djela ljudima najtoplije preporučuješ i zašto?

Struku svoju, komparativnu književnost, shvatam kao disciplinu koja na svijetu postoji da bi radni narod, koji nema toliko vremena da se birika u stvarima duha, lakše došao do bisera svjetske književnosti. Iz tog razloga, dobro se čuvam da ne preporučujem sumnjiva djela, već samo ono što je međunarodno prizanto i poznato, to je većinom klasika. Pristalica sam ideje da se kroz klasičnu književnost najbolje i najlakše stiče opšte obrazovanje i razvija vlastiti jezik, s čime se čovjek duhovno uzdiže i postaje bolji, kako za sebe sama, tako i za društvo kom pripada.

I na kraju, reci nam kako Djl Elektra Mačkica Roto Press funkcionira zimi? Da li je zaista, kako ono kažu, “mrtva sezona”?

Joj, jeste baš tako bilo, okovan sam bio ledom i zakočen niskim temperaturama, biznis je stao bio sasvim, ali sreća da je bilo drugih akcija, tako da se Elektra Mačkica na kraju ipak provukla, nema veze što je kroz iglene uši. Što su dani duži i što ptice jače pjevaju, to se i meni vraća snaga, pa neće još dugo proći, a ja ću opet svaki dan stajati ispred Akademije likovnih umjetnosti.