Naime, Alen Salkić i Mile Filipović u suradnji s poznatim travničkim umjetnikom Rusmirom Agačevićem – Rusom uspjeli su pronaći sredstva za izgradnju spomenika tornjaku te postaviti ga u blizini nekadašnjeg “Bagata”, gotovo u centru Travnika. Himna tornjaku već se vrti širom svijeta ne samo kod naših iseljenika.
“Bilo je to vrijeme kada je počela gotovo svađa o tome čiji je tornjak. Svojatali ga Srbi, Hrvati, Bošnjaci, pa čak i Hrvati u Hrvatskoj. Pronađeno je kompromisno rješenje pa je ta pasmina priznata od strane FCI-a Bosni i Hercegovini ali i susjednoj Hrvatskoj. Zove se službeno Bosanskohercegovački-Hrvatski pastirski pas. Na moju inicijativu htjeli smo to nekako i obilježiti. Htjeli smo da ga na neki način približimo svijetu kao izvanrednog čuvara ne samo ovčarskih stada. Da ga približimo i djeci i ljudima. Slučajno sam se našao u uredu tadašnjeg načelnika općine Travnik gospodina Tahira Lende kada je dobio poziv iz jedne banke da mora vratiti oko 70 hiljada maraka banci jer leže na računu, a trebala su biti utrošena u neki projekt. To je ustvari bila donacija banke. Odmah sam predložio da taj novac utrošimo u izgradnju spomenika tornjaku. Angažirali smo lokalnog umjetnika Marka Gidu i evo naš tornjak ponosno sjedi usred grada izrađen od mramora”, kaže nam Alen Salkić.
Mile Filipović poznati travnički glazbenik dodaje:
“Nakon što smo našli novac za gradnju spomenika, Alen je pitao tko bi mogao napraviti tekst himne za tornjaka, a kako sam glazbenik naravno da ću spremiti glazbu. Sjetili smo se našeg prijatelja Rusmira Agačevića-Rusa koji je u to vrijeme bio negdje u Hrvatskoj. Čuli samo se telefonom i istakli naše želje. Rekli smo da tornjaka treba predstaviti kao našeg gorostasa, da je u planini, da je simbol Vlašića. Za nekoliko dana mailom je stigao tekst himne za Tornjaka koji sam onda u svojem studiju uglazbio. Lako je napisati glazbu kad imaš dobar tekst, a Rus je sigurno napisao odlična tekst za himnu tornjaka. Pjesma je neobična jer o psu govori kao o čovjeku. Mislim da smo napravili lijep posao jer je već stigla na sve kontinente ne samo kod naših iseljenika. Nije mi poznato da i jedna pasmina u svijetu ima svoju himnu. Dakle i tekst i glazbu”.
Potraga za prvim primjercima CD-a sa himnom tornjaku bila je velika. Tražili su je čak i susjedi iz Hrvatske.
“Jedan dan zove me doktor medicine iz Splita, inače zaljubljenik u tornjake i moli da mu pripremim desetak CD-ova na kojima je snimljena himna našem pastirskom psu tornjaku. Iz drugih mjesta i gradova ljudi su također zvali i tražili CD jer je pjesma jako dobro urađena. Samo na Dinari gdje ljudi također uzgajaju tornjake poručili su preko 50 CD-ova”, govori Mile.
Poznati uzgajivač Tornjaka Halil Sefer iz Karaule kod Travnika o ovim psima ima samo riječi hvale.
“Tornjak se pokazao kao izuzetno plemenit i dobroćudan pas ali i ratoboran. Jedne prilike smo imali susret sa divljim veprom koji je vjerovatno zalutao i krenuo kroz moje stado ovaca. Moj tornjak je napao vepra iako je imao tek 16 mjeseci. Vepar ga je ranio ali pas ga je ipak uspio otjerati od ovaca”, tvrdi Sefer.
Slobodan Ličanin kinološkli sudija Kinološkog kluba Travnik, ističe:
“Ne smijemo zaboraviti da je prvi pisani standard Tornjaka napravljen u Travniku 5.10.1990. godine od strane kinoloških sudija Stjepana Krasića, Ante Kozine i Hrvoja Petkovića“.
- Himna tornjaku
Tamo gdje nebo sa šumama zbori
Tamo gdje mjesec na brdima gori,
Tamo gdje medvjed u snijegu drijema,
Tamo gdje vuk na ovcu se sprema.
Snažan ko bor njegov je stas
Ko zveket groma njegov je glas.
On ima dušu poput svih nas,
On je naš tornjak, on nije pas…
