Naslovnica Preporuka Čarls Darvin:...

Čarls Darvin: Utemeljitelj teorije evolucije

Na današnji dan 1859. godine objavljena je epohalna knjiga engleskog prirodnjaka Čarlsa Darvina "Porijeklo vrsta", u kojoj je ovaj naučnik obrazložio teoriju evolucije.

18
PODIJELI

Čarls Darvin, britanski naučnik, postavio je temelje modernoj teoriji evolucije pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije. Darvin je rođen 12. februara 1809. godine, a umro je 19. aprila 1882. godine.

Rođen je kao peto dijete dobrostojeće engleske porodice. Njegov pradjed sa majčine strane bio je uspješni trgovac porculanskom i lončarskom robom.

Sa svojom rođakom Emom Vedvud Darvin se oženio 1839. godine , a nešto kasnije preselio se na malo imanje “Down House” izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro djece, od koje je troje umrlo

Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Shrewsburyu (1825.) mladi je Darvin upisao medicinu na univerzitetu u Edinburghu. Godine 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na univerzitet Cambridge, da bi postao svešteni Engleske crkve. Tamo je susreo geologa Adama Sedžvika i naturalistu Džona Henslova.

Henslov ne samo da je pomogao Darvinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savjestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primjeraka.

NAUČNO PUTOVANJE PO SVIJETU

Nakon završenog studija na Cambridgeu 1831. godine u svojoj dvadeset i drugoj godini Darwin se, uglavnom na Henslov nagovor, ukrcao na brod HMS Beagle i pridružio se ekipi naturalista na naučnom putovanju po svijetu. Darvin je na tom putovanju dobio priliku da posmatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i ostrvima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darvin je bio najimpresioniraniji učinkom koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu.

U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što su na primjer zemljotresi  ili svijanja zemljine površine.

Prema tom gledištu vrste, kreirane nezavisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena.

Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmijenio je engleski geolog sir Čarls Lajel koji je tvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promjene što je rezultat djelovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period.

Dok je boravio na HSM Beagleu Darvin je zaključio kako mnoga Lajelova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio. Iako je takođe primjetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim dijelom gledišta koja je Lajel zastupao. Tako je, na primjer, zapazio da na arhipelagu Galapagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč tome što su bliski povezane, različite u strukturi i prehrabenim navikama od ostrva do ostrva. Ta zapažanja natjerala su Darvina da postavi pitanje da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.


TEORIJA EVOLUCIJE PUTEM PRIRODNE SELEKCIJE

Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta objavio je u djelu Notebooks on the Transmutation of Species (Bilješke o transmutaciji vrsta). Darvin se u svom stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao An Essay on the Principle of Population (Esej o principima populacije) iz 1798. godine, djelo britanskog ekonomiste Tomasa Roberta Matusa. U tom djelu Maltus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društvena događanja poput rata.

Darvin je odmah Maluseve argumente primijenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcija.

Naredne dvije decenije radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno – istorijskim projektima, a kako je bio prilično bogat nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima. Darvin je svoju teoriju prvi puta objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Rasel Volas, mladi naturalist koji je nezavisno od Darvina došao do istog zaključka.

Darvinova teorija je u cjelosti objavljenja 1859. godine pod naslovom On the Origin of Species (O porijeklu vrsta). Darvin je na knjizi “O porijeklu vrsta” radio pune 22 godine, a u vrijeme kada je izašla prozvana je “knjigom koja je šokirala svijet”. Prodana je u potpunosti isti dan po izlasku iz štamparije, a štampano je još šest izdanja ovog djela.

Reakcija na Darvinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi spočitavali su Darvinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritikovali Darvinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darvinovu teoriju nisu dolazili od naučnika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče uticaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama.

Ostatak života Darwin je proveo proširujući različite aspekte problema koji je postavio u svom djelu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložit.

Važnost njegovog rada prepoznali su njegovi savremenici te je Darvin izbaran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju nauka (1878.). Odana mu je počast i mjestom ukopa u Westminster opatiji, nakon što je 19. aprila 1882. preminuo u mjestu Downe, grofovija Kent.

byka.com/visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.