Čavalić: Put ka Zakonu o akcizama ide preko pritiska na RS kojoj MMF više treba

Posljednično, ovakvi odnosi vode tome da su predstavnici RS daleko zainteresovaniji i manje indiferentni u odnosu na kolege iz FBiH kada je riječ o podizanju novih kredita na državnom nivou. Ekonomski posmatrano, oni više vrednuju MMF kredite, što ih stavlja u nezavidnu pregovaračku poziciju. Tako se poluga stavlja u ruke predstavnika FBIH ili još interesantnije, opozicije u RS-u (SDS-a u ovom slučaju). Sve navedeno je zaista fascinantno jer konačno postoji realan način za politički pritisak ili čak ucjenu manjeg BiH entiteta, što bi FBiH trebala iskoristiti, barem kada je riječ o izmjeni postojećih mehanizama raspodjele prihoda na državnom nivou, što je ustvari i blokiralo donošenje Zakona o akcizama, naglasio je u razgovoru za Vijesti.ba, ekonomski analitičar i asistent na Ekonomskom fakultetu u Tuzli Admir Čavalić.

VIJESTI.BA: Rezidenti predstavnik MMF-a u BiH Francisko Parodi izjavio je danas da ukoliko naša zemlja do polovine aprila ne ispuni preostale obaveze iz Pisma namjere da u tome slučaju neće biti nastavka aranžmana sa MMF-om. Šta bi izostanak aražnmana MMF-a u ovom trenutku značio za BiH?

ČAVALIĆ: Na početku je potrebno istaknuti da do prekida aražmana sa MMF-om neće doći i to pokazuju ranija iskustva gdje se sve svodilo na određena upozorenja, urgencije u posljednji čas i slično. Ipak, treba naglasiti da je naša država apsolutno ovisna o MMF kreditima koji u ovom trenutku predstavljaju najeftiniju opciju kreditiranja. Izostanak MMF kredita ne bi bitno utjecao u kratkom roku, ali bi na srednji i dugi rok izazvao bužetsku krizu koja bi ugrozila socijalni mir. Normalno funkcionisanje državnih i entitetskih budžeta, zatim velikih socijalnih sistema, u znatnoj mjeri ovisi od raspoloživosti novih kreditnih sredstava. Zbog toga sam ubijeđen da je u najboljem interesu za postojeću poziciju da radi na održavanju aražmana sa MMF-om, čime se izbjegavaju ili barem ublažavaju neminovne šok reforme koje treba da završe famoznu BiH tranziciju.

VIJESTI.BA: Koliko bh.entiteti mogu izdržati bez aranžmana MMF-a? Da li tome postoji ikakva druga alternativa obzirom na činjenicu da smo do sada u javnosti često puta bili u prilici čuti da se BiH enormno zadužuje kod komercijalnih banaka?

ČAVALIĆ: Danas na finansijskim tržištima postoji bezbroj raznih alternativa za zaduživanje. Kako bi se izabrala najbolja alternativa potrebno je vršiti procjenu rizika, uslova kreditiranja itd., slično kao i kod fizičkih lica. U čitavoj toj priči, MMF je najbolja opcija iz više razloga, međutim meni najdraži je taj što za razliku od većine kreditora, MMF ipak teži uslovljavanju za ispunjavanje određenih reformi. Cilj navedenih reformi je da unaprijedi ekonomiju i učini državu manje ovisnim o zaduživanju. Sa druge strane, ostali kreditori, pod pretpostavkom vladavine prava u konkretnoj državi, nisu toliko zainteresovani za tok reformi. Njih samo interesuje mogućnost otplate kredita (kreditni rejting), što opet utjeće na cijenu i uslove kreditiranja. Dobar primjer za sve navedeno je entitet Republika Srpska. Naime, za razliku od decetralizirane Federacije BiH, u RS-u se tokom godina razvijao trend zaduživanja kod raznoraznih kreditra. Sjetite se samo skandala od prije par godina kada premijerka Cvijanović nije znala da odgovori na pitanje kako se zove direktor američkog investicionog fonda kod kojeg se RS zadužila 300 miliona dolara. Ovakva zaduživanja nisu praćena reformama, prije svega javnog sektora, već idu u tekuću potrošnju. Moguće da je to jedan od razloga sve više vidljivog ekonomskog zaostatka RS.

VIJESTI.BA: Posljednji put kada je trebao produžiti aranžman, nekako je ipak došlo do političkog dogovora. Čini se da su to jedini politički dogovori koji imaju uslovno rečeno pozitivan ishod. Da li će se to i sada dogoditi?

ČAVALIĆ: Do dogovora će doći, prije ili kasnije. Međutim, ono što je posebno interesantno je da u protekle dvije godine svjedočimo izuzetnom političkom pritisku na RS i to na ekonomskoj bazi. Od privremenog izostanka potpisa premijera Novalića i premijera Zvizdića, preko zahtjeva FBiH za promjenom koeficijenta raspodjele prihoda od indirektnih poreza pa sve do aktuelnog ponašanja predstavnika SDS. O čemu se radi? Ako posmatramo relativnu zaduženost spram BDP-a, RS je gotovo duplo više zadužena u odnosu na FBiH. Ovo znači da je funkcionisanje RS gotovo duplo više ovisno o kreditima, za razliku od FBiH. Posljednično, ovakvi odnosi vode tome da su predstavnici RS daleko zainteresovaniji i manje indiferentni u odnosu na kolege iz FBIH kada je riječ o podizanju novih kredita na državnom nivou. Ekonomski posmatrano, oni više vrednuju MMF kredite, što ih stavlja u nezavidnu pregovaračku poziciju.  Tako se poluga stavlja u ruke predstavnika FBIH ili još interesantnije, opozicije u RS-u (SDS-a u ovom slučaju). Sve navedeno je zaista fascinantno jer konačno postoji realan način za politički pritisak ili čak ucjenu manjeg BiH entiteta, što bi FBiH trebala iskoristiti, barem kada je riječ o izmjeni postojećih mehanizama raspodjele prihoda na državnom nivou, što je ustvari i blokiralo donošenje Zakona o akcizama.

VIJESTI.BA: Opća ocjena ekonomskih analitičara, nevladinog sektora da je došlo do zastoja u reformskim procesima. Zbog čega uistinu političke strukture blokiraju vlastite reformske procese, koliko su oni u kontradikciji sa njihovim političkim ciljevima?

ČAVALIĆ:Reformska agenda je suštinski kontradiktorna sa interesima i vrijednostima političkih elita. Njom se direktno narušava status quo i pokušava okončati tranzicija ka tržišnom privređivanju. Zbog toga se blokiraju ili nastoje izopačiti nužno potrebne reforme. Umjesto da se smanjuje fiskalni teret na privredu, radi se upravo suprotno i to kroz nove namete i jačanje fiskalne discipline. Ovo bi se moglo razumjeti da su date reforme urađene ranije, shodno tempiranju Akcionog plana, međutim sada je već kasno jer 2017. prolazi, a izbori se bliže. Sasvim je iluzorno očekivati da će vlasti ključne reforme sprovesti u 2018. godini, što bi značilo izbornu katastrofu. Zastoj u reformskim procesima je također pokazao da vlast, barem u FBiH, nema suverenu moć i kontrolu nad svojim radom. već da je sve rezultat paralelnih struktura moći, rada interesnih grupacija i slično. Također, svjedočimo kako se lahko ključna ekonomska pitanja zanemaruju u korist vječnih političkih rasprava.

VIJESTI.BA:Na koji način se slučaj Agrokor može reflektirati na bh ekonomiju? Vi tvrdite da se u najgorem mogućem slučaju to može odraziti na dobavljače koji bi imali problema pri naplati dugovanja. Koliko posrtanje jednog ekonomskog giganta u regiji za sobom povlači uslovno rečeno lančanu reakciju koja se direktno reflektira na stanje u ekonomiji. U BiH je propalo na stotine firmi, ali propast nekih se uopće negativno ne održava na ekonomska kretanja.

ČAVALIĆ: Slučaj Agrokor se već reflektuje na domaće dobavljaće i to kroz kašnjenje u izvršenju obaveza prema njima. Već krajem prošle godine, u regionalnoj javnosti su se pojavile špekulacije o problemima dobavljača. Iako je Agrokor istinski div, predstavljajući čak 40% BDP-a naše države. svejedno, njegov uticaj u BiH nije poput onog u Hrvatskoj, gdje je na kocki budućnost čitave prehrambene industrije. Svejedno, najgori mogući scenario, do kojeg neće doći, bi utjecao na blagu krizu likvidnosti, povećanje stope nezaposlenosti i pad fiskalnih prihoda (stabilnost budžeta). Ovo bi se riješilo u kratkom roku i to je to. U tržišnom sistemu, sasvim je normalno da poduzeća propadaju i čak ukoliko se to ne dešava, onda je to potencijalni simptom problema prevelike državne intervencije u ekonomiji. Naravno, sa druge strane, treba imati sistem koji će dozvoljavati propast poduzeća, ali isto tako i jednostavnu registraciju, započinjanje, vođenje i razvoj novih biznisa. Riječ je o procesu tzv. “kreativne destrukcije”. Kod nas je problem što se sa jedne strane gubitašima ne dozvoljava da propadnu, dok se ostalima otežava rad i potencijal uspjeha. Na kraju, bitno je dodati da je Agrokor “previše velik da bi propao”, što znači da je posebno interesantna uloga države u slučaju moguće propasti privatne kompanije, u ovom slučaju. Na to se opravdano fokusira dio hrvatske javnosti, zabrinut da će na kraju porezni obveznici plaćati cijenu Agrokorove dužničke krize.

Razgovarao: Nihad Hebibović

vijesti.ba/visoko.ba