Da li Pravilnik o isplatama i pomoći u slučaju teških bolesti u Općini Visoko važi za sve po istim pravilima?

Sad, već nakon šest godina sasvim je jasno da floskula o općini jednakih mogućnosti za svakoga i transparentnom radu Općine i nosilaca izvršne vlasti je samo floskula i ništa više, te bezočna laž za one sa skromnijom pameću koji vjeruju u takve laži kao i one interesom zaslijepljene i zadojene koji u te laži vjeruju po službenoj dužnosti.

Kao jedini medij koji se godinama ne finansira niti jednom konvertibilnom markom iz javnog proračuna, odveć i ne pokušavamo iako nam zakon to dozvoljava, da saznamo neke stvari vezane za rad i poslovanje Općine Visoko. Jer ne postoje jasni i adekvatni instrumenti koji bi “čuvare općinske hazne” i miljenike famoznog trezorskog poslovanja natjerali da iskreno i pošteno u skladu sa zakonom odgovaraju na naše dopise koji se tiču najbanalnijih trošenja javnog novca, a što im je zakonska obaveza. Nasuprot tome lokalni šerifi misle da to može drugačije i za sad im ide dobro, s tim da će podnošenje računa na kraju svakako doći i neko će za sve to odgovarati.

Podsjećamo: Pristup javnim informacijama pravo je svih građana i građanki Bosne i Hercegovine. Procedure i načini funkcionisanja institucija i trošenje javnih novaca nisu informacije koje mogu da dobiju samo novinari ili istraživači.

U Visokom da bi saznao najbezvezniju informaciju o tome koliko je potrošeno novca za koncerte Divljih Jagoda i Crvene Jabuke u organizacije Općine Visoko moraš istraživati kao da pretenduješ na Pulitzerovo nagradu, što je besmisleno u političkom ambijentu i sredini u kojoj su aktuelni nosioci izvršne vlasti preuzeli ulogu Boga i kojima je neko rekao da takve dopise samo usmjeravaju na tzv.”Upravni postupak”, a što je uprošteno rečeno zapravo ona stara narodna “kadija te tuži, kadija ti sudi”. Zbog toga nakon nekoliko pokušaja da samo saznamo koliko nekome dajemo platu za njegov (ne)rad iz javnog proračuna više nikad nismo poslali niti jedan dopis jer je to gubljenje vremena. Ali nas to ne sprječava da s druge strane javnosti predočavamo činjenice i istinu o onome što se događa u zgradi Općine, a što je i primarna novinarska obaveza.

Kako tvrdi naš izvor iz Općine Visoko tamo postoji jedan Pravilnik o isplatama i pomoći u slučaju teških bolesti. I naravno to ne mogu dobiti svi, bar se tako pokazalo na konkretnim primjerima i u praksi, a o čemu su najbolje informisani svi zaposleni u Općini Visoko, njih oko stotinjak. U posljednjih mjesec dana nažalost zabilježena su čak tri smrtna slučaja uposlenika Općine Visoko, a prva isplata po ovom Pravilniku prvi put se desila dosta ranije u iznosu cca.1.800KM. Nakon toga su neki isplatu dobijali i za liječenje roditelja i užih članova porodice iako to u Pravilniku ne postoji.

Kada su za ove pojave i sam Pravilnik saznali i ostali uposlenici Općine koji su imali teška oboljenja ili ih još uvijek imaju odlučili su također da podnesu zahtjeve. (Ne)pravedno je nekima ova pomoć isplaćena, a nekima nije, a to može u Visokom u kojem je sve normalno postalo nenormalno i gdje etika i moral odavno više ne stanuju, bitna je samo podobnost. Opravdanje je bilo kako je nemoguće da svi u zgradi Općine boluju od raka i kako će biti angažovan navodno i neovisni ljekar koji bi pregledao podnositelje zahtijeva!? U međuvremenu dok zahtjevi stoje negdje u ladicama uposlenici Općine umiru, a neki od njih su bili kako tvrdi naš izvor i podnosioci tih zahtjeva.

One gluposti poput javnog objavljivanja imena na zvaničnoj stranici Općine ko je na godišnjem odmoru i ko je na bolovanju, a što ne važi za sve uposlenike je bezvezno treniranje strogoće u odnosu na posljednja ozbiljna dešavanja nakon kojih se uposlenici Općine osjećaju grozno, poniženo i nemoćno.