PreporukaTemeĐedović: Što teže za život to plodnije tlo za umjetnost

Đedović: Što teže za život to plodnije tlo za umjetnost

Društvo pisaca BiH proglasilo je roman “Legionar” književnika Mehmeda Đedovića za najbolji u 2015. godini, u kategoriji knjige namijenjene odraslima.

Tim povodom Đedović je za Fenu naglasio da je roman “Legionar” zapravo priča o tome kako se mali ljudi hrvaju s velikim događajima koji su im uglavnom nametnuti. Kompleksan, višeslojan roman čiji likovi su uhvaćeni u turbulentnim vremenima.

“U svakom vremenu je bilo ljudi i neljudi, patnje i sreće, dobra i zla, ludila i pameti. Legionar zapravo traga za čvrstom, realnom stvarnošću, jer ako su nas dosad pomalo i lagali, čemu pisati još jednu knjigu u kojoj ćemo tu laž nastaviti. Roman ne pretenduje da mijenja istoriju, on samo priča priču s jedne druge pozicije i vjerujem da ostavlja snažan utisak na čitaoca. On nikome ne podilazi, nikoga ne hvali, likovi nisu crno-bijeli, nikoga ne štedi… Vjerujem da je silan trud, koji je uložen u tu knjigu, dobio svoju potvrdu sa zaokruživanjem radnje”, navodi autor.

Često se “Legionar” spominje kao ratni ili antiratni roman, a on je, kaže Đedović, zaista puno više od toga. Taj roman je napisan prema kazivanju jednog od neposrednih sudionika u Drugom svjetskom ratu.

Književnik Zejćir Hasić napisao je da se Đedović u romanu “Legionar” upravo bavi ljudskim sudbinama i pokazuje kako se različitim ratnim putevima dolazi do tragičnog kraja, ali i koliko je velika ljudska želja za životom u vremenu u kojem je čovjek kao list koji se odupire oluji. Roman ima veliki broj ličnosti i događajnih epizoda, ljudskih priča, ali ih Đedović vješto usklađuje i vodi radnju manirom iskusna pisca koji i složenu radnju umije učiniti jednostavnom. Slikajući likove u romanu “Legionar” Mehmed Đedović još jednom pokazuje staru istinu, koja se u svakom novom ratu aktuelizira, da je rat vrijeme u kojem se pokazuje pravo lice, koliko je neko čovjek, a koliko nije.

“Roman “Legionar” potvrda je da Đedović kao autor traga za novim uglom promatranja stvari, ljudi i događaja. Potvrda književne vrijednosti romana je Nagrada “Skender Kulenović” koja mu je dodijeljena za 2015. godinu, ali i nagrada Društva pisaca BiH”, naglašava Hasić.

Za jednu takvu knjigu autoru se počesto postavlja pitanje o tome koliko su radnja i likovi autentični, a pisac “Legionara“ kaže da mu je bitnije kako je napisan i da li je u tekst uhvaćen dio tog vremena o kojem se govori, a u pitanju je širok vremenski raspon od oko 150 godina.

“Bitnije mi je da nisam posrnuo baveći se ljudima s margine i da sam ispisao roman koji čitaoca neće ostaviti ravnodušnim. Istinom se bave neke druge nauke i drugi zanati, zadatak književnosti nije istina nego je priča, a dobro ispričana priča ne može biti laž…”, tvrdi on.

Đedović smatra da je pisanje usamljenički posao. Provedeš godinu-dvije, pet radeći na romanu, pišući i brišući; ne razmišljajući ni o čemu drugom nego da to bude dobro, kvalitetno, da vrijedi, valja.

“I onda se nakon te tišine sve otrgne kontroli i knjiga počne dobivati nagrade, skrene pažnju na sebe… Kako se čovjek nakon toga može osjećati”, pita se Đedović.

Za položaj pisca u BiH Đedović govori da nije sjajan, ali da unatoč svim problemima taj, kao i svaki drugi posao, treba pošteno i vrijedno raditi, iskoristiti vrijeme koje se neće vratiti.

“Samodisciplina, rad, to je moje mišljenje i način na koji pokušavam funkcionisati kao pisac u državi i vremenu koje nije nešto posebno naklonjeno knjizi. Nije bilo ni u najsretnija vremena, a posebno nije sada. Naš čovjek je imao malo prostora da se posveti sebi, duhovnom, kreativnom. Uvijek je između dva belaja, ako nije rat jesu poplave, ako ne to jesu političari koji su se zalijepili za tijelo naroda kao krpelji i krv popiše, a narod ne zna kako da ih skine… Kod nas postoji izreka: Kad si rahat stavi kamenčić u cipelu da te žulja, jer nismo navikli da budemo rasterećeni, bez problema. Čak i kad je tako oprezni smo, jer znamo, iskustvo nas je naučilo da problem vreba iza svakog ćoška. Tako je, a u takvom ambijentu se rađa velika književnost i velika umjetnost uopće. Što teže za život to plodnije tlo za umjetnost, nije utješno ali je uglavnom tako. Uvijek je nešto problem. A život, prođe dok dlanom o dlan…. “, tvrdi.

Đedović primjećuje da kod nas mnogi pisci da bi nešto napisali čekaju inspiraciju, a inspiracija je  izgovor za lijene.

“Znam neke ljude koji desetak godina čekaju inspiraciju. Kako to da, recimo pisci na Zapadu ne čekaju inspiraciju, nego rade. Pogledajte Miljenka Jergovića, taj čovjek radi, piše, i vidi se rezultat njegovog rada. Mislim da pisci, ako su pisci treba da pišu. Ne da kukaju kako im je loše, kako se za njih niko ne brine, kako je kultura na dnu dna, a jeste, nego da ponešto probaju uraditi da to stanje poprave. Raditi sa samim sobom, raditi s drugima, na sebi”, poručio je.

Književna nagrada Društva pisaca BiH dodjeljuje se svake godine za najbolje novoobjavljeno književno djelo članova Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Najbolje djelo bira tročlani stručni žiri, koji svake godine u novom sastavu, imenuje Upravni odbor Društva pisaca BiH. Nagrada se sastoji od plakete i novčanog dijela koji, ovisno o mogućnostima, utvrđuje Upravni odbor.

visoko.ba/Fena


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE