Desanka Maksimović: Naša tajna

Naša tajna

O tebi neću govoriti ljudima.

Neću im reći da li si mi samo

poznanik bio, ili prijatelj drag;

ni kakav je, ni da li je

u našim snovima i žudima

dana ovih ostao trag.

Neću im reći da li iz osame,

žeđi, umora, ni da li je ikada

ma koje od nas drugo voljelo;

niti srce naše da li nas je radi nas

ili radi drugih kadgod boljelo.

Neću im reći kakav je sklad

oči naše često spajao u sazviježđa žedno;

ni da li sam ja ili si ti bio rad

da tako bude –

ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život

ili od smrti strah

spajao naše ruke;

ni da li zvuke smijeha voljeli smo više

od šuma suza.

Neću im reći ni jedan slog jedini,

što je moglo, ni da li je moglo nešto,

da uplete i sjedini

duše naše kroz čitav vijek;

ni da li je otrov ili lijek

ovo što je došlo

onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se zbog tebe pjesma događa

u meni vječito:

da li opija toplo

kao šume naše s proljeća;

ili tiha i tužna šuti u meni rječito.

O, nikome neću reći

da li se radosna ili bolna

pjesma događa u meni.

Ja više volim da prešućene

odemo ona i ja

tamo gdje istom svjetlošću sja

i zora i noć i dan;

tamo gde su podjednako tople

i sreća i bol živa;

tamo gdje je od istog vječnog tkiva

i čovjek i njegov san.

pozitivanstav.com/visoko.ba