Naslovnica Preporuka Like Djelić sjećan...

Djelić sjećanja fotografa najvećih rock zvijezda

44
PODIJELI

Elton John, the Rolling Stones, Led Zeppelin – Neal Preston fotografisao je najveća imena rocka. U njegovoj novoj knjizi, Exhausted and Exhilarated, (Iscrpljen i uzbuđen) objavljene su brojne fotografije i prisjećanja na život tada i skoro 50 godina dugu karijeru. Ovo su samo neke od njih.

Ovo je sa turneje the Rolling Stonesa, Los Angeles  1975. Inače nastojim da napravim fotografiju na kojoj se neće vidjeti pozadina, distrakcija bilo koje vrste ili mikrofoni. Kada god pogledam ovu fotografiju, naljutim se zbog vidljivih monitora na donjem lijevom i desnom dijelu fotke…ali eto, uzmete ono što vam se pruža. Ono što sam uslikao tokom te turneje činilo se više spektakularnim nego bilo šta drugo. Podsjećam da sam iste godine radio i sa Led Zeppelinom koji je ‘sa Roliing Stonesima podove mogao brisati’. Slučaj zatvoren, bez borbe.

1977. u Hollywoodu sam za jedan magazin fotografisao Alicea Coopera. Počeo se družiti sa ljudima poput, Groucho Marxa, s kojim je po čitav dan igrao golf, a pojavljivao se i u TV igrama i emisijama kao što je Hollywood Squares. Snimali smo duž cijelog Hollywood bulevara, išli u tričave gift shopove i kupili mape na kojima su prikazane adrese svih tadašnjih zvijezda, baš poput turista koji su upravo došli iz Iowe. Ovo je jedna od posljednjih fotografija tog dana, ispred strip bara, čije zgrade je bilo prilično uobičajeno vidjeti tih dana. Toliko o Hollywoodskom glamuru tada.

Ovo je snimljeno tokom koncerta Petera Framptona na Floridi, na vrhuncu njegove karijere tokom polovine 1970-ih. Promotori bi obično otišli do lokalnog koledža i unajmili najveće tipove kao osiguranje na i iza scene. Što deblji to bolje. Ovi momci nikada nisu bili unajmljeni zbog pameti ili mogućnosti da brzo razmišljaju. Radilo se o zastrašivanju, a prednost je bila u tome što se tim momcima isplaćivao minimalac i krigla piva. Ovo sam vjerovatno uslikao jer se momak nije želio pomaknuti.

Ova fotografija Led Zeppelina iz 1977. mi je jedna od najdražih. Tokom izvođenja pjesme No Quarter, Jimmy (Page)…je odjednom uhvatio moj pogled i ja sam ga slikao. Prišao mi je i upitao me da li sam primjetio doktora (sa tureje) u prvom redu, okruženog sa pet plavuša. Rekao sam: ‘Da, to je dr. Larry.’ Očito nezadovoljan, vratio se na centar scene kako bi odsvirao apsolutno žestoki solo na gitari, cijelo vrijeme gledajući dr. Larryja. Za mene, ova fotografija pruža onaj osjećaj koji opisuje kako je izgledalo biti na sceni sa Led Zeppelinom.

Iskreno, ovu sam fotografiju pronašao na rolni filma koje sam oduvijek smatrao da su za baciti. Bob Marley je svirao na Santa Monica Civicu 1976. Nikada nisam bio fan reggaea i nisam otišao tamo kako bi fotografisao Boba, ali sam napravio nekoliko fotografija kako bi mi vrijeme brže prošlo i s obzirom da sam već bio tu na sceni. Ispostavilo se da se radi o skrivenom dragulju na koji slučajno naiđeš dok pregledaš stare filmove koje godinama nisi vidio. Još jedan podsjetnik da nikada ne treba bacati rolnu filma.

Ovaj snimak je savršeni primjer onoga što ja volim nazvati ‘sreća u nesreći’. Uspio sam uhvatiti Eltona Johna u momentu dok je izlazio iz svoje svlačione na Forumu u LA 1974. Bukvalno sam fotografirao sa kuka, 24 mm objektivom. Izgleda kao da je sam, a u stvarnosti je oko njega u tom trenutku bilo mnogo ljudi. Srećom, dobro sam uhvatio kadar.

Fotografisanje Michaela Jacksona za naslovnicu People Magazina 1987. u Tokiju. Pronašao sam savršeno mjesto, sa svim predivnim neonskim svjetlima Ginze u pozadini. Stigao sam ranije, kako bi sve pripremio, niko me nije smetao ili pitao šta radim. A onda je nastao pakao. Michael je stigao, a onog trena kada je izašao iz auta, niotkud se pojavilo oko 1.000 fanova. Bilo je gotovo nemoguće fotografisati ono što sam želio. Poplava fanova je uništila moju sesiju, a magazin je na kraju objavio naslovnicu sa showa uživo.

Ovu fotografiju Janis Joplin napravio sam na prvom koncertu Festival Expressa u Torontou 1970. Imao sam 18 godina i upravo sam završio srednju školu. Nekako sam se uspio akreditirati za show. Bilo je teže doći do Kanade nego do akreditacije. Pretražili su me kao da traže dobitni listić na lotu, a kada kažem da su tražili svuda, onda zaista mislim svuda. Janis je bila odlična, ali je imala još samo desetak nastupa, prije nego je preminula.

Freddie Mercury na sceni Wembley stadiona 1986. Nekada jednostvano sve učiniš kako treba i sve se posloži na pravo mjesto. Nedavno sam pregledao originale ovog filma i shvatio da je ovo bio treći frejm koji sam napravio taj dan. Mogao sam komotno sjesti i uzeti ostatak dana slobodno. Mnogo sam vremena proveo na putu sa grupom Queen, a Freddie je bez sumnje bio savršen subjekt za fotografisanje. San svakog fotografa.

Ovo je dio snimanja koje sam radio sa Runawaysima u LA 1976. Sreo sam ih nekoliko puta i sprijateljio se sa Litom Ford i Jackie Fox, ali ovo je jedina fotosesija koju smo radili svi zajedno. Snimali smo na mjestu Continental Hyatt kuće, koju većina ljudi zna kao  “Riot House”.  Djevojke su mi pozirale sa druge strane ulice, preko puta hotela, kao da stopiraju, što je u ono vrijeme u LA bilo legalno. Ostatak smo fotografisali u jednoj sobi hotela. Sjećam se da je Joan Jett taj dan bila neraspoložena, a izraz njenog lica govori mnogo.

federalna.ba/TheGuardian/Visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.