Dr. Božo Ljubić: BiH treba ustavotvornu skupštinu

Otvoreno pismo Hrvatskog narodnog sabora kojeg ste poslali 23. marta prilično je jasno. Jasno je i to da ćete, kako ste najavili, reagovati ako Rezolucija koju je usvojilo 70 poslanika Parlamenta FBiH ne bude povučena. Vjerujete li da je moguće da se SDA i SBB, da o opoziciji i ne govorim, predomisle?

– Očekujem da promisle što su uradili i kakvu su poruku time poslali. Da li je opravdano strahovati da sljedeći korak može biti ukidanje prava na hrvatski jezik ako se isti ili neki novi “Mašić” dosjete kako bi bilo racionalno da u Bosni i Hercegovini postoji samo bosanski jezik, jer to bi sigurno smanjilo troškove tiskanja dokumenata na tri jezika, i tako dalje.

Možda se predomisle

Naravno, bošnjačka većina je i to u stanju izglasati. Zar zbilja netko očekuje da takva Bosna i Hercegovina može biti prihvatljiva za Hrvate, da li takva BiH može opstojati. Kad promisle, trebalo bi da se zamisle, a možda se i predomisle?

Ako Rezolucija ne bude povučena, o njoj ćete, napisali ste, obavijestiti relevantne institucije i faktore u Evropi i državama članicama EU. Šta očekujete od tog poteza?

– Kao zastupnik u Hrvatskom saboru već sam 24. ožujka izvijestio plenum Sabora o “antidejtonskom, antiustavnom, antieuropskom, nedemokratskom i hegemonističkom karakteru Rezolucije” i pozvao institucije Hrvatske da kao potpisnica Daytona, članica EU i temeljem svojih ustavnih obveza, reagira u skladu sa svojim obvezama i nadležnostima. Vrijeme će pokazati što će nadležni poduzeti. Međutim, donositelji Rezolucije bi prvi trebali reagirati, a za početak im preporučujem da ispravno iščitaju poruke iz Rezolucije Europskog parlamenta i odluke Ustavnog suda BiH iz 2000. i 2016, koje se odnose na konstitutivnost i jednakopravnost naroda u BiH kao ”natkrovljujući princip Ustava BiH”, neodvojiv od prava svakog naroda da bira svoje legitimne političke predstavnike.

Jeste li u HNS-u razgovarali o nekim rokovima ili to ostaje otvoreno? I jesu li ljudi iz HNS-a već razgovarali sa, prije svega, koalicionim strankama o ovome?

– Izmjena Izbornog zakona je prvo što se mora realizirati tijekom ove godine. HNSBiH je, preko HDZ-a BiH, partnerima iz druga dva naroda već uputio prijedloge koji se tiču izbora izaslanika/delegata u Dom naroda FBiH, izbor članova Predsjedništva i izbora za grad Mostar. Ostale promjene iz domena izmjena Ustava slijede i one će sigurno biti dio pristupnog procesa BiH Europskoj uniji. Niti jedna zemlja nije ušla u EU bez značajnijih promjena Ustava, pa neće niti BiH. Najvažnija promjena Ustava BiH je ona koja treba standardizirati i harmonizirati položaj tri konstitutivna/tvorbena naroda u BiH jer bez toga nema politički stabilne BiH, a nestabilnu problematičnu državu EU neće primiti u svoje članstvo.

Kakvi su uopšte stvarno odnosi u vladajućoj koaliciji u Federaciji i u Bosni i Hercegovini? Stiče se utisak da je zahtjev za reviziju presude Srbiji, u kombinaciji sa nekoliko drugih političkih poteza, doveo do najžešće krize u postdejtonskoj BiH?

– Kriza u Bosni i Hercegovini je permanentno stanje od Daytona do danas, samo su povodi za eskalaciju krize različiti. Pri tome, što je razumljivo, ona najnovija kriza se čini najvećom. Svjedoci smo da su sve krize imale u osnovi različito poimanje prošlosti i poglede na budućnost BiH. Uz to, svaka nova kriza novi je dokaz da je ovakav ustavnopravni ustroj dosegao limite i nema izgleda da osigura samoodrživost BiH. To je jasan znak, za one koji znaju čitati znakove, da je nužno pristupiti nužnim institucionalnim i ustavnim promjenama. Nama treba novi “ustavni dogovor” legitimnih predstavnika tri konstitutivna naroda. Iskustvo pokušaja promjena Ustava zadnjih petnaestak godina uči nas da te promjene nije moguće donijeti kroz postojeće zakonodavno tijelo. Nama treba ustavotvorna skupština, koja će samo novi Ustav imati kao mandat. Dok ustavotvorna skupština bude radila na novom Ustavu, postojeći parlamenti trebaju nastaviti raditi prema postojećem.

Sukobljavaju se, bar takav je utisak, svi iz vlasti sa svima – SDA i SBB, SNSD i Savez za promjene, pa oni zajedno sa SDA, SDA i HDZBiH, opozicija gotovo da može samo da gleda i dolijeva ulje na vatru. Ima li uslova za smiren razgovor o stvarnim problemima?

– Sve što ste naveli nije od jučer. To samo dodatno potvrđuje nemogućnost ovakvo ustrojene države.

Ovdje mislim na, prije svega, izmjene Izbornog zakona BiH u skladu sa presudom Ustavnog suda po Vašoj predstavci. Bez tih izmjena mogu u pitanje doći opšti izbori 2018. Čuje li to iko od onih kojima je HNS predložio modele tih izmjena?

– Da, u pravu ste, bez promjena Izbornog zakona glede izbora za Dom naroda Federacije sukladno Odluci Ustavnog suda, izbori se ne bi mogli održati, odnosno ne bi imali demokratski legitimitet. Vrijeme je da se nadležni osvijeste. Ako se ne izmijeni Izborni zakon, prijete blokada i kaos. Onda floskule donositelja Rezolucije kako je Bosna povijesna datost, a ne proizvod volje konstitutivnih naroda, neće nikome koristiti.

Polugodišnji rok kojeg je Ustavni sud ostavio da se Izborni zakon izmijeni polako curi. Vjerujete li da će, kad on istekne, Ustavni sud staviti neustavne odredbe van snage?

– Analogijom kako je Ustavni sud do sada postupao, ne vidim niti jednu drugu opciju osim da Ustavni sud stavi van snage osporene članke Izbornog zakona ukoliko se u roku koji je Sud dao ne usvoje izmjene Izbornog zakona.

Reakcija “na prvu” onih s kojim biste trebali razgovarati je da se radi o zaokruživanju teritorije trećeg entiteta i konačnoj etničkoj podjeli BiH. Vi lično ste u pričama o tom entitetu uvijek bili jasniji i konkretniji od, recimo, Dragana Čovića. Kako sad gledate i na treći entitet i na te priče o podjelama?

– Samo zlonamjeran čovjek ili politika koja želi zadržati status quo, to jeste dominaciju nad Hrvatima, može u našim prijedlozima vidjeti “konačnu etničku podjelu”. Činjenica je da je Bosna i Hercegovina danas podijeljena i teritorijalno kao država i kao društvo i to na najgori mogući način. Država je podijeljena na dva manje-više konfederalno odijeljena entiteta, jednog s srpskom, a drugog s bošnjačkom većinom i dominacijom, koji po uzoru na zajedničke sjednice Vijeća ministara BiH i vlada susjednih država, već uvode praksu povremenih zajedničkih sjednica entitetskih vlada (kao da im Vijeće ministara ili Parlamentarna skupština više ništa ne znače i više ne trebaju). Društvo je podijeljeno, kako sam već negdje ranije rekao, “od kolijevke pa do groba”. Kada govorimo o potrebi ustroja BiH na načelima federalizma, onda, zapravo, predlažemo modele za integraciju Bosne i Hercegovine, ali na načelima kako je jedino moguća samoodrživa BiH.

Federalna jedinica

Jedan od modela operacionalizacije tih načela je federalna jedinica s hrvatskom većinom.

Nevjerojatno je da onima koji se protive preustroju BiH na načelima federalizma (što je i preporuka Rezolucije Europskog parlamenta), što bi kreiralo stabilnu saveznu federalnu državu, ne smeta sadašnji konfederalni ustroj koji, zapravo po svim karakteristikama, sve više jeste savez država. Nikada nigdje nismo rekli da bi te federalne jedinice bile ekskluzivno etnički determinirane. S obzirom na teritorijalnu disperziranost pripadnika sva tri naroda, bez obzira na posljedice etničke homogenizacije kao rezultata rata, stajališta smo da se u Ustav moraju unijeti elementi takozvane neteritorijalne/personalne autonomije koji će omogućiti svakom od tri konstitutivna naroda da uživa punu konstitutivnost, bez obzira na to da li će se naći u federalnoj jedinici vlastite ili heteroetničke većine.

vijesti.ba/visoko.ba