Dr. Meho Kovačević: Zenička bolnica je najrentabilnija u državi!

Problem je, vjerovatno, u komunikaciji između Kantona, kao osnivača i kantonalne Vlade s jedne, te dobavljača s druge strane, koji traže da im se po svaku cijenu isplate sredstva koja im se duguju. Tu nikad nije napravljen koncenzus, zbog kojeg trpe zdravstveni radnici i pacijenti, izjavio je dr. Meho Kovačević, predsjednik Sindikata ljekara u KBZ.

• U Kantonalnoj bolnici Zenica u prosjeku se godišnje pregleda oko 250.000 ljudi, uradi oko 12.000 operacija, a ljekara je daleko manje negoli je to predviđeno po standardima Evropske unije. Da li se nešto promijenilo u 2015. u ovoj zdravstvenoj ustanovi?

– Nažalost, nije bilo značajnijeg pomaka. Mi i dalje imamo problem u vezi sa ljekarskim kadrom. Nas je malo da bismo odgovorili ovim svim narastujućim potrebama našeg stanovništva u vezi sa povećanjem nivoa traume, povećanjem nivoa obolijevanja, pogotovo malignih kojih je evidentan broj u našem kantonu posljednjih godina, što vam mogu potvrditi i drugi izvori, ali borimo se sa ovim kadrom koji imamo da držimo taj sistem onako kako bi trebalo da bude. Naš najveći problem je logistika. U posljednje vrijeme se stalno priča o povećanom zapošljavanju u Kantonalnoj bolnici, povećanoj potrošnji, smanjenom prilivu sredstava… Uglavnom se radi o finansijskim problemima. Niko toliko ne spominje problem kadrova i problem rada onih koji su zaposleni u bolnici. Mišljenja sam da nije problem da neko neće nešto da uradi, da neko ne zna nešto da uradi, jednostavno, radi se o sposobnosti ljudi da nešto naprave. Ne postoji izgovor tipa ja ne znam, ja ne mogu. Ako ne znaš ili ne možeš, skloni se, nek’ uradi taj posao neko ko to zna i ko to može. Međutim, činjenica je da se fotelje dijele isključivo po stranačkim principima. Postavi se čovjek koji odgovara po političkoj liniji i onda što god on uradi, dobro je. A ono što bi drugi uradio i što bi predložio ne uvažava se. Nova vlast je uspostavljena prije više od pola godine, imamo i novog ministra, novi upravni odbor bolnice, i za sada imamo samo novo da je Sindikat isključen iz UO. Više nemamo pravo prisustva sjednicama, a koordinator protiv kojeg su se oni bunili i dalje je tu, i dalje radi svoj posao kao i do sada. Više ne znam šta Upravni odbor donosi. Znam da je počeo hladni program operacije, a što se tiče osnovnih sredstava za rad tipa niskomolekularnih heparina (lijekova za prevenciju zgrušavanja krvi kod težih pacijenata; op. a), antibiotika ili nečeg sličnog, tu smo i dalje limitirani na dan-dva rezerve. Pomalo na kašičicu dobijamo ono što nam treba.

Primjer Hrvatske

• Plate ljekara osam godina nisu povećane, odnosno usklađene sa troškovima života.

– Svrha svakog sindikata je borba za socijalni status. Ljekari nisu socijalna kategorija u tom pogledu. Nažalost, iako smo prevashodno trebali da se borimo za status i platu ljekara, na kraju je ispalo da se mi borimo da imamo minimalne uslove za rad radi zdravstvenog stanja naših 400.000 stanovnika Zeničko-dobojskog kantona. Pošto je taj novi Zakon o radu donesen i uskoro će se ići u usklađivanje kolektivnih ugovora, odnosno njihove promjene, sada je prilika da se konačno nešto napravi, da se izmijeni ta situacija. Nadamo se da će se po tom pitanju nešto uraditi. Nadamo se da će i političke strukture imati sluha za ukupno stanje u zdravstvu. Mislim i da je odliv ljekara i medicinskog osoblja iz ove države neminovan i biće sve veći u narednim godinama. Nadamo se da ćemo slijediti primjer Hrvatske, gdje čine sve da zaustave taj odliv, gdje su napravili bolju finansijsku ponudu za njihovo ljekarsko osoblje kako bi ih zadržali unutar granica svoje zemlje, a ne da traže sreću po inostranstvu.

• Dugovanje zeničke bolnice od 16 miliona maraka i nije toliko veliko poredeći ga sa dugovanjima ostalih kantonalnih bolnica ili kliničkih centara u našoj zemlji. Ima li nade da se to riješi?

– To je daleko manji iznos od onog što duguju drugi klinički centri ili kantonalne bolnice. Mi smo najrentabilnija bolnica u državi. To sam isticao više puta. Problem je, vjerovatno, u komunikaciji između Kantona, kao osnivača, i kantonalne Vlade s jedne strane i dobavljača s druge strane, koji traže da im se po svaku cijenu isplate sredstva koja im se duguju. Tu nikad nije napravljen koncenzus zbog kojeg trpe i zdravstveni radnici i pacijenti. Problem se sada pokušava sanirati nekim kratkoročnim kreditima. Nadam se da će se taj problem ubrzo riješiti. Mislim da se i tu radi čisto o nesposobnosti rješavanja problema, a ne o nedostatku volje ili bilo čega drugog.

• Osam direktora se promijenilo u KB-u Zenica u posljednje četiri godine. Šta je razlog tome?

– I to je pokazatelj nesposobnosti političkih struktura da upravljaju ovom bolnicom.

• Da li je neko od njih ostavio pozitivan trag?

– Kada postavite direktora u političkoj stranci, od njega se očekuje isključivo da radi i za interes stranke. Ljekari koji se s tim nisu mogli složiti dali su ostavke. Ne bih navodio posebna imena, ali činjenica je da bolnica nije puno popravila svoju situaciju sa bilo kojim od dosadašnjih direktora, mada moram priznati da je bilo i pozitivnih poteza.

• Član ste komisije za obnovu bolnice, odnosno komisije koja treba da donese odluku o uzimanju kredita. Šta je urađeno po tom pitanju?

– Jesam. Ja sam koordinator za obnovu bolnice. U pitanju je saudijski kredit. Upravni odbor u prošlom sazivu sa direktorom Harunom Šestićem je odlučio da odemo do Saudijskog komiteta i razgovaramo o uslovima za dobijanje kredita od njih. Napravili smo akcioni program djelovanja vezano za organizovanje za pravljenje projekta obnove bolnice kojim bismo aplicirali kantonalnoj Vladi, a poslije toga išao bi na federalnu i državnu vladu te Saudijski komitet, gdje bi se ta sredstva eventualno dobila. Radi se o cifri od oko 50 miliona dolara po povoljnim uslovima, čime bi se omogućilo da se napravi novi operativni blok i da se sve stare zgrade u potpunosti renoviraju. To, naravno, uključuje i opremu. Operacione sale sa opremom, dijagnostičke i sve ostale elemente koji su neophodni za funkcionisanje moderne bolnice. To je projekt koji bi oživio Kantonalnu bolnicu Zenica za narednih 50 godina. Ona ovakva kakva je sad ne može funkcionisati u onom obliku u kojem nama treba. Već je to stara zgrada sa istrošenim instrumentima, koji ne mogu omogućiti adekvatan rad. Imali smo veliku pomoć od gradonačelnika Zenice Husejina Smajlovića, koji je sličan projekt (Glavna gradska magistrala; op. a) uradio. Od njega smo dobili korisne informacije vezano za način na koji su oni proveli taj projekt. Nama je u interesu da što prije dobijemo ta sredstva, ali je procedura takva da kantonalna Skupština prvo mora odustati od austrijskog kredita, koji je bio nepovoljan i uz to je kredit koji uslovljava da se za njihova sredstva kupuju isključivo stvari koje su od dobavljača koje oni odrede bez mogućeg uticaja na vrstu opreme, na vrstu aparata. Saudijski kredit je puno povoljniji, a uz to daje odriješene ruke da se provede normalan tender po konkurentskom tipu, gdje se za iste pare može dobiti puno više stvari i uraditi puno više posla. Razgovarao sam sa dosta poslanika iz različitih političkih partija u kantonalnoj Skupštini. Svi su bili oduševljeni ovim prijedlogom i smatraju da to treba realizovati. Nadam se da će uskoro doći na dnevni red Skupštine da se diskutuje o tom pitanju i da će dobiti adekvatnu podršku i da će to možda biti glavni kantonalni projekt Vlade ZDK-a u ovom mandatu. Jer ipak se radi o nekih 50 miliona dolara.

• Mnogi aparati bili su u kvaru, poput magnetne rezonance ili CT-a. Kakva je sada situacija?

– Skoro su kantonalni premijer i ministar zdravstva bili u posjeti Kantonalnoj bolnici Zenica. Na taj sastanak, naravno, mene nisu zvali. Znam da su razgovarali o konkretnim potezima vezano za uspostavljanje normalnog rada bolnice i znam da je rečeno da će se dati određena sredstva Siemensu da se pokretne ponovo rad aparata za magnetnu rezonancu. Kad bi to riješilo sve naše probleme u bolnici, bio bih najsretniji čovjek. Imaćemo ispravan magnet, ali nećemo imati lijekova koji se daju pacijentima svaki dan i od čega zavise životi pacijenata koji žive kod nas.

• Da li se po pitanju finansija u zdravstvu ZDK-a išta promijenilo?

– Dotok novca u zdravstvo nije povećan. Ništa se nije uradilo prema dužnicima koji su dužni zdravstvu više miliona maraka. Ukupno su dužni više od 70 miliona maraka. Radi se o pola budžeta. Fond je 147 miliona maraka. Duguje se, dakle, više od pola tog budžeta. To su sredstva dovoljna da obnovimo bolnicu i sve domove zdravlja u Kantonu. Tada ne bi trebao ni kredit ni bilo šta drugo. Ali, na ta sredstva mi više i ne računamo. Nemamo priliv sredstava takav da bi se povećao nivo ulaganja u zdravstvo. Svi bi htjeli neke moderne usluge, nekakvu fancy medicinu koja se radi vani, međutim, teško je to ostvariti bez ulaganja u zdravstvo. Teško je to ostvariti bez sistema koji prati moderne trendove. Sveli smo se na običnu medicinu, koja se vodi svaki dan. I borimo se da održimo i taj nivo zdravstvene zaštite, ono što pacijentima treba. Kako će biti u budućnosti, ne znam. Ne vidim neku perspektivu. Mislim da će još dugo trajati ovakvo stanje.

Vratiti konkurse

• Zapošljavanje u Kantonalnoj bolnici svakako je tema o kojoj se mnogo pričalo u posljednje vrijeme…

– Nije problem zapošljavanje, problem je način zapošljavanja. Nemam ništa protiv da se zaposle kadrovi koji imaju svoju svrhu u bolnici, svoju ulogu. Medicinskih sestara i ljekara nikad neće biti puno. Bolnica je živo tkivo koje radi 24 sata na dan. Postoji puno osoba sa invaliditetom zaposlenih. Najveći problem, je, ponavljam, u načinu zapošljavanja. Više puta sam tražio da se vrati konkurs kao institucija zapošljavanja u bolnici, da se osobe zapošljavaju po konkursu i prema potrebama. Nažalost, to kod nas nije slučaj.

• Kakvo je Vaše mišljenje o novom Zakon o radu?

– Zakon o radu koji je sada već postao aktuelan daje neke smjernice koje bi mogle biti jako pozitivne u rukama pravih ljudi. Bojim se da je u rukama Balkanaca taj zakon hladno oružje koje bi se moglo okrenuti protiv onih najugroženijih radnika, koji se bore za svoj hljeb svaki dan. U novim pregovorima sa poslodavcem učestvovaće i Sindikat ljekara, kao jedan od dva reprezentativna sindikata, gdje se nadamo da ćemo izboriti optimalne uslove za naše radnike, a pri tome će nam, najvjerovatnije, uzus biti neki od kolektivnih ugovora koji su urađeni u zemljama Evropske unije, najprije susjednoj Hrvatskoj. Mislim da su oni to riješili na najbolji mogući način. Nadamo se da će naši poslodavci imati sluha za to.

Odlazak ljekara     

• Zbog uslova rada i relativno malih plata ljekari se sve češće odlučuju za odlazak u inostranstvo.
– Škole stranih jezika rade u dvije ili tri smjene. Mislim da je najveći broj medicinara u njima. Još nije krenuo taj masovni egzodus, ali je i to pitanje vremena. Ako se ništa ne riješi novim Zakonom o radu, mislim da će tek onda početi pravi odlazak, da će medicinari ići u potragu za boljim uslovima rada i života van granica naše zemlje.