Edo Maajka za Avaz nakon koncerta u Visokom: Ponovo živim u Zagrebu

Svaki susret sa najbolji reperom u regionu, Edom Maajkom, prilika je i za ugodan razgovor, a teme skoro nikada nisu samo muzičke, jer je sa Edom moguće razgovarati i dobiti mišljenje o bilo čemu, pa je tako bilo i prilikom njegovog, kako kaže, vjerovatno posljednjeg nastupa u ovoj godini, koji je održan u Visokom. Od Ede smo saznali brojne novosti, od toga da se ponovo vratio na naše prostore, nakon nekog vremena provedenog u Izraelu, do osvrta na trenutnu političku situaciju u zemlji, a otkrio nam je i s kim bi u budućnosti volio snimiti duet.

Šta je trenutno sa Edom? Gdje je, čime se bavi i da li nešto novo sprema?

S familijom sam se prije mjesec i po dana ponovo preselio u Zagreb što je novost i baza mi je sada ponovo u Zagrebu, a nadam se da ću tu ostati narednih nekoliko godina. Bio je ovo period prepun stresa, bilo je mnogo posla oko svega, a svirka u Visokom je vjerovatno posljednja ovog ljeta i drago mi je što je gotovo. Što se tiče muzike skupio sam bend od četiri člana i nadam se već od decembra bendovskim svirkama, kao i novim pjesmama. Planiram do decembra napraviti 3-4 pjesme, a onda na proljeće još toliko, pa da do kraja proljeća imamo i novi materijal. Puno toga je u planu, pa ćemo vidjeti šta će od svega toga biti.

Koliko angažovana muzika, muzika kojom se baviš, pomaže mladim ljudima da shvate situacija, da se snađu i pronađu sebe?

Meni lično muzika pomaže da ostanem normalan. Pjesmu „No pasaran“ napisao sam za sebe, da stanem na noge, da ostanem normalan. Urbane publike koja sluša mene, Frenkija, Zoster ima možda 20% i ta bitka za publiku nije ništa novo, to je prošao i Smak, to je prošlo i Bijelo dugme koje su smatrali narkomanima, nečim što bi trebalo biti zabranje, a na kraju su utrli put toj sceni, tako da stalno moramo dizati ljestvice i pokušavati privuči što više ljudi sebi.

Koliko je hip-hop postao komercijalan i koliko je otišao, da tako kažemo, u pravcu turbo folka?

Ukoliko mislimo na isto, odnosno koketiranje i duete repera sa turbo folk zvijezdama, meni to ne smeta. To je nastalo iz jednog svjetskog trenda koji ovdašnji klincu prate i žele to i kod nas raditi, a njihova jedina greška je ta saradnja sa „džigerašima“ u želji za što većom i brojnijom publikom. Ja sam nastupao u našim klubovima po dijaspori gdje se fura koktel svega živog i njima to nije problem, normalno im je da čuju Edu, a odmah nakon toga i Sinana. Njima te podjele ne znače ništa, a kako sam rekao meni lično taj rep ne smeta i volio bih da Buba i Jala postanu jači i bolji izvođači od kolega iz Srbije.

Možemo li od Ede na nekom od narednih albuma očekivati neki sličan duet, možda sa Halidom Bešlićem?

Volio bih, ali stvarno bih volio napraviti nešto sa Halidom. Halida i njegovu muziku previše poštujem i on je u biti pripadnih muzike za kojom sam ja lud, a tu spada i sevdah i rege i bluz…Ta muzika budi iste emocije, jer ti izvođači pjevaju na taj zaluđeni način i meni je to super. Sumnjam da bismo mogli ja i Halid nešto napraviti, ali ko zna, možda nešto kao „Prži se srce moje“.

Kako ojačati saradnju sa mladim muzičarima, da ova scena i ovaj pokret ostanu i opstanu?

Scena se počela razvijati, Sarajevo je stalo na noge, nema više toliko svađe, jer su se ranije svi svađali, sve te ekipe iz naših gradova i mislim da su se napokon riješili tih svađa i svađica. U ovom trenutku velike nade polažem u Kontru, ova ploča sa Frenkijem će ga vinuti u visine i sljedeća solo ploča bi mogla biti genijalna i biti stub njegove karijere. Ima tu još mnogo potencijala, ima jedna ekipa iz Brčkog…Ipak, za sve treba vremena, jer živimo na Balkanu.

Na kraju, koliko god bježali, neizbježna tema je stanje u BiH i kompletna politička situacija, kako u našoj zemlji, tako i u regionu?

Nisam upratio priču oko referenduma u RS-u, ali situacija u BiH je teška. Uvijek postoji strana koja ne želi biti dio zemlje i osjećam se kao glupan kad nagovaram ljude iz Bosne da se tako i osjećaju. To radim od početka svoje karijere i malo sam umoran i sve teže mi je to raditi. Problem je što imamo ogromnu količinu ljudi sa sve tri strane koja ne želi biti dio ove zemlje. Nadam se da će sve ovo izaći na dobro.

Koje je rješenje?

Nemam rješenja. Teško je da na nešto pristanu sve tri strane. Vlast u RS-u od kraja rata ima jedan plan, a to je nefunkcionalnost države, da bi na tome mogli dobiti svoju nezavisnost, odnosno put koji su odredili i to je depresivno i jako teško za podnijeti. Bez pritiska iz vana ništa se neće srediti. Svjedok sam ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Neke stvari se nikada ne bi popravile bez pritiska izvana i mislim da ulazak u EU donosi dobrobit svima. U ovom prividnom miru ništa se nije sredilo, podjele su sve veće, a ljudi sve konzervativniji. Ljudi se sve više gube i pojačava se konzervatizam sa svih strana. Bosanski ili bošnjački mediji lakše će se posvetiti ocjenjivanju nekog problema u Hrvatskoj i kritiziranju istog, a svoj primitivizam neće primijetiti i to me zabrinjava, ta obojenost i gledanje u komšijino dvorište. Svako se mora posvetiti svom problemu i svojoj sredini.