Filipović: Izetbegović insistirao da ne bude oštre reakcije na postupke HVO-a, no oni su vodili sukob prema pripremljenom scenariju

Onaj ko je optužen, brani se svi sredstvima, pa i lažima, kaže akademik Filipović.

Šestorka je tokom žalbenog postupka tvrdila i da tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman nije bio za podjelu BiH i da su njeogve izjave namjerno pogrešno protumačene. Izjave se ne mogu pogrešno protumačiti, jer su one eksplicitne, ističe akademik Filipović.

“Tuđman je čovjek koji volio govoriti i smatrao da su njegove riječi toliko značajne, da je dopustio da one budu registrovane čak i onda kad bi bilo razumno da se sakrije ono što je on govorio. Postoji čitav niz njegovih izjava koje potvrđuju tezu da je on organizovao stvaranje Herceg-Bosne, njenu separaciju u odnosu na BiH u vojnom, političkom, ekonomskom, prosvjetnom i kulturnom pogledu. Sve što je bilo bosansko, eliminisano je”, kaže akademik Filipović.

Osim toga, dodaje, brojni svjedoci potvrda su te činjenice.

“Učestvovao sam na pregovorima u Ženevi i znam kako se tamo ponašala delegacija tzv Herceg-Bosne, na čelu sa Bobanom. Oni su se od početka pregovora ponašali kao zasebna država, ne kao bilo kakva organizacija u BiH”, podsjeća Filipović.

Čim je rat u Hrvatskoj završen, oni su smatrali da je njihov glavni neprijatelj BiH.

“Zbog toga su u januaru 1993. organizovali napad na institucije i Armiju BiH. Napad je počeo u Prozoru, a kasnije se to proširilo na čitavu teritoriju koju su smatrali da pripada njima”, ističe akademik Filipović.

U tom kontekstu, osvrnuo se i na težu šestorke da je Armija BiH ustvari napadala HVO i da su tako počeli sukobi.

Kaže, ona nije tačna. To je laž.

“Niko nije napao, ja znam koliko je bilo dilema i moram eksplicitno reći koliko je Alija Izetbegović lično insistirao da se naša Armija suzdrži svake oštre reakcije na postupke HVO-a, a sa svih strana su dolazili izvještaji o napadima na naše snage”, pojašnjava akademik Filipović.

Tadašnje vlasti u Sarajevu nisu željele da na bilo koji način doprinesu širenju tog sukoba.

“No, oni su vodili sukob prema unaprijed pripremljenom scenariju”, dodaje Filipović.

Prisjeća se akademik i kako je tada mnoštvo Bošnjaka bilo u jedinicama HVO-a, jer je tadašnje bošnjačko rukovodstvo na čelu sa Alijom Izetbegovićem pristalo je da Bošnjaci uđu u jedinice HVO-a. Međutim, HVO je to iskoristio.

“To je bila njihova taktika koja im je omogućila da tako okupljeno ljudstvo u Hercegovini, iz Stoca, Dubrava, okoline Mostara, Čapljine, imaju na okupu da ih mogu odmah smjestiti u logore i to se i dogodilo”, kaže Filipović.

Najveći dokaz da se radilo o pokušaju potpunog etničkog čišćenja teritorije je Mostar.

“Oni su sistematski tukli, bombardovali, pretvarali u prašinu svaki dio Mostara, u kojem su još muslimani mogli da se zadrže”, podsjeća Filipović.

Prlić i ostali tvrde da nema govora o etničkom čišćenju u Vakufu i Ahmićima, te da se radilo o izolovanim incidentima. U Hagu su tvrdili da su pogibije civila kolateralna šteta.

“Ne može biti kolateralna šteta kad nije bilo sukoba. Ahmići su planirani i izvedeni zločini na čistu miru. Gornji Vakuf je njihova težnja da ovladaju gornjom dolinom rijeke Vrbas, zbog toga što je njihova centralna misija bila da zauzmu Bugojno i da ga uključe u Herceg-Bosnu”, navodi Filipović.

Filipović kategorično tvrdi da ne postoji nikakva sumnja o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata, u kojem su udruženo djelovali hrvatska vojska i HVO, Hrvatska i političko vodstvo Herceg-Bosne.

“Istorija se neće pisati u Hagu, Hag je samo epilog jedne istorije. Nadamo se da će presuda biti donesena po pravdi, odnosno da će biti potvrđena prvobitna presuda”, navodi Filipović.

Kaže da, nezavisno od toga kakva će odluka u konačnici biti, istorijska istina je da je optužena šestorka izdala svoju državu od koje sada traže prava.

“Nema sumnje da se tu radilo o pokušaju rušenja države BiH”, naglašava Filipović.

vijesti.ba/visoko.ba