Naslovnica BiH Kultura Folkloristi u...

Folkloristi upozoravaju: BiH je na putu izumiranja tradicionalnih igara i pjesama

Država mora stati u zaštitu tradicionalnih igara i pjesama naroda koji u njoj žive jer narod bez kulture i tradicije nema identiteta, upozoravaju stručnjaci.

25
PODIJELI

Sead Salkić i Vehid Polovina su folkloristi iz Sarajeva koji se profesionalno bave tradicionalnim igrama i pjesmom naroda BiH. U razgovoru za Klix.ba govorili su o svom poslu, njegovim zanimljivostima i izazovima, ali i potrebi zaštite kulturnog naslijeđa ove države.

Salkić je 40 godina u poslu za koji ističe da se mora iskreno voljeti kako bi se njime bavilo.

“Konkretno u mom slučaju, ne mogu porediti obim ljubavi prema nečem drugom, kao prema ovom poslu. Sportskim žargonom kazano, to je najvažnija sporedna stvar u mom životu. Kad sam postao igrač imao sam 16 godina, sada imam 57 i u pitanju je bio neprestani rad i razvoj kao igrača, ali i kao umjetničkog rukovodioca u svom matičnom kulturno-umjetničkom društvu”, kaže Salkić za Klix.ba.

Demonstracija zapisa eminentnih stručnjaka

Zahvaljujući dugogodišnjem angažmanu, predanom radu i izučavanju tradicionalnih igara koje potječu iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, on je danas u prilici da drži predavanja i seminare za koreografe i stručne rukovodioce folklornih grupa i kulturno-umjetničkih društava iz BiH.

“Mi smo demonstratori i predavači izvornih igara koje su nađene na području BiH, a koje su naši zapisivači ostavili u folklornom arhivu. Prezentujemo ih omladini i rukovodiocima društava, dakle originalne i izvorne zapise igračkih obrazaca koji postoje u folklornom arhivu BiH. Za sebe ne volimo reći da smo koreografi, već autori određenih scenskih postavki”, govori Vehid Polovina, koji sa Salkićem često putuje našom državom i učestvuje na seminarima ovog tipa.

Na pitanje koliko osoba u našoj zemlji može sa podučavati izvornim tradicionalnim plesovima i igrama, naši sagovornici ističu da se radi o kompleksnom pitanju.

“Puno je onih koji to danas sebi stavljaju za pravo, ali je malo onih koji su dovoljno stručni i kvalifikovani da to mogu na adekvatan način prenijeti. Postoji mnogo raznih ‘predavača sa upitnikom’, a činjenica je i da mnogi osporavaju druge. Najbitnije od svega je da iza svega onog što demonstrirate postoji zapis eminentnih stručnjaka koji su živjeli na prostoru BiH. Ti zapisi datiraju iz perioda kada se najviše radilo na zapisivanju i očuvanju tradicije, odnosno od 1950. do 1964. godine. Tada je najviše podataka sakupila pokojna Jelena Dopuđa i Cvjetko Rihtman, koji je bio i osnivač Muzičke akademije u Sarajevu. Dopuđi i Rihtmanu treba dići spomenike zato što su sačuvali dio identiteta naših naroda”, objašnjava Polovina.

On ističe da je veoma bitno na ispravan način pokazati bosanskohercegovačko kulturno naslijeđe, zbog čega na seminarima podučavaju učesnike od tehnike igranja do originalne prezentacije izvornih plesnih obrazaca.

“Učimo polaznike i prenosimo im ono što smo mi naučili i vidjeli. Posljednji put, naprimjer, na seminaru u Cazinu smo podučavali hercegovačku poskočicu linđo i srednje Podrinje, tj. igre muslimansko-srpskog stanovništa, potez od Srebrenice, Zvornika i Vlasenice. Učesnike smo podučili nekim novim igrama kojima mogu osvježiti svoj repertoar i donijeti inovacije u udruženja”, kaže Polovina.

Država mora ulagati u njegovanje tradicije, KUD-ovi u nezavidnim pozicijama

Na pitanje koliko često drže predavanja i prenose znanje drugima, naši sagovornici ističu da to rade kada ih ljudi pozovu, odnosno kada su kulturno-umjetnička društva u mogućnosti implementirati takav projekat.

“No, treba znati da nijedno kulturno-umjetničko društvo ne može samo izvesti do kraja jedan takav projekat. Možda 3-4 puta godišnje održimo ovakva predavanja. Stvar se vraća na državu. Kada je nastupila kriza, sva ministarstva prvo su ukinula izdatke za kulturu, iako smo mi u Sarajevu relativno riješili neke probleme preko kantonalnog ministarstva koje dodjeljuje određena sredstva kulturno-umjetničkim društvima i udruženjima građana, od čega udruženja praktično i žive. Da je, ipak, malo veća briga države o svojoj tradiciji i kulturi, sve bi bilo bolje”, govori Salkić.

On kaže da je njihova djelatnost jako skupa, budući da se trude očuvati društvo i članove, kao i da su potrebna brojna ulaganja, kao naprimjer u kostime.

“Nedostaje državne strategije, ali i novca, jer finansije su uvijek problem. Nijedno udruženje ne može funkcionirati bez novca. Naprimjer, moje društvo broji više od 400 aktivnih članova, imamo svoje prostorije i sve izgleda idealno kada se posmatra sa strane. Međutim, toj djeci i članovima treba osigurati turneje, koncerte, nastupe, a sve to košta. I ako nemate izvor prihoda, vi nemate šta tražiti. Djeca će dolaziti jedan period i napustiti će KUD. S druge strane, postoji i ta cijena članarine, koja je zaista simbolična, ali nekim roditeljima i to je previše izdvojiti za svoju djecu. Zbog toga je pomoć države, odnosno raznih nivoa vlasti, spasonosna. Bez toga, ugasit ćemo naša društva, a djeca će otići”, razočarano konstatuje Salkić.

On ističe da oni djeluju u smjeru kako bi djecu i omladinu sačuvali poroka koji su prisutni na svakom ćošku, pa moraju djelovati i kao pedagozi i sociolozi i usmjeravati djecu.

“Država kao država, odnosno nadležni organi vlasti, počesto nas tretiraju kao da smo ribolovna društva. Ja razumijem da i takva udruženja treba finansijski podstaknuti, ali ako se ne stane iza naše kulture i tradicije – brzo ćemo je izgubiti, ali i djecu koja će po završetku škole ili fakulteta napustiti kulturno-umjetnička društva, pa i državu. Veoma je teško u današnjem vaktu stvoriti jednog igrača folklora, a i sve je manja dostupnost tradicionalnih igara, jer nemate više koga upitati da sačuvate i zaštitite neki segment. Moramo uvijek imati na umu da narod bez tradicije i kulture nije nikakav narod, a mi smo na dobrom putu da nam se tradicija zatre ili izumre”, upozorava za kraj Salkić.

klix.ba/visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.