Proteklog vikenda, prema dugogodišnjoj tradiciji, Mjesna zajednica Radovlje i Savjet MZ Radovlje organizovali su jedanaestu po redu manifestaciju povodom sjećanja na šehide ove mjesne zajednice, pod nazivom “Da se ne zaboravi – Kondžilo 2015.”
Ovom manifestacijom već duži niz godina mještani radovljanskog kraja prisjećaju se šehida i poginulih boraca iz ovog kraja, a koji su svoj život žrtvovali za odbranu BiH od agresije u proteklom ratu.
Kroz sportske programe Savjet MZ Radovlje želi svake godine da poduči mlade generacije na žrtve iz njihovog mjesta, zbog kojih se svi oni mogu slobodno okupljati svake godine, a posebno je zanimljiva manifestacija jer se gaji i tradicija sportskih disciplina koje su zaboravljene čak i od većih sportskih kolektiva u općini, kao što su: atletika – utrke, skok u dalj, gađanje vazdušnom puškom i sl.
Na početku same manifestacije jedna od organizatorica ovogodišnjeg programa, Amina Mihaljević, pročitala je jedan književni rad kojim se prisjetila svih šehida ove mjesne zajednice, a koji možete pročitati u nastavku, nakon čega slijedi i fotogalerija sa ove manifestacije.
Da se ne zaboravi
Tiho, sasvim polahko, su zaspali. Nisu zaspali svojom voljom i htijenjem. Zaspali su onako grubo, kao napuštena djeca, koju nema ko uspavati. Sa riječima obećanja, rogosnom i groznom uspavankom proizvedenom nizom rafala, od onih koji ne znaju šta riječ život znači! Neprijatelju je život bio samo jedna kap, tako sičušna i nevažna. A niko im nije rekao da milioni kapi čine more, bespuće zasebnih duša, koje plove kroz život. Ko se usudio poslati oluju na moje more? Ko je taj koji se usudio uprijeti pušku u moj narod? Ko mu je to dao za pravo, ko mu je to dozvolio?
Završila je njegova maskarada, miš je glumio lava, vođu koji je vodio neznalice. Ljude, ne, oni to nisu. Kako čovjek čovjeka može ubiti? Njihov vođa je imao hrpu naoružanih predmeta kao svoju vojsku. Svi smo mi ljudi, ali je, zapravo, malo ko čovjek.
Danas smo ovdje da pozdravimo naše borce, naše zlatne ljiljane, naše bijele ptice, oni su tu, samo što ih mi ne možemo vidjeti. Vaši najmiliji, moji najmiliji, oni me sada čuju, slušaju moj glas, koji pokušava doprijeti do njihove hrabrosti i snage. Slušaju ubrzane otkucaje srca, koje su oni spasili, koje su oni odbranili, za ta srca oni dadoše svoje živote. Živote dadoše za ono što mi danas imamo.
Mi imamo nas.
I recite DA SE NE ZABORAVI!
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.