Vlada Federacije nije većinski vlasnik Aluminija, ali je sa 44 posto dionica najveći pojedinačni vlasnik. Dvanaest posto ima Republika Hrvatska, a ostatak mali dioničari, među kojima i bivši direktori Mijo Brajković te Ivo Bradvica. Zašto je mostarski gigant na koljenima?
videoprilog Vildane Kurtić (Dnevnik 2)
Vlasnički odnosi u mostarskom Aluminiju riješeni su tek 2013. godine, ali je i prije i poslije toga Kombinat bio pod apsolutnom kontrolom HDZ-a BiH – od njegovog ponovnog otvaranja 1997. do danas.
“Smatram da je do ovoga dovelo miješanje politike u Aluminij, da se to smatralo dugo ratnim plijenom samo jedne političke partije – HDZ-a BiH te da ih je loše kadroviranje i loše upravljanje dovelo u situaciju kakvu imamo danas”, kaže Amer Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH.
Godinama je Aluminij, uz saglasnost Vlade Hrvatske, bio povlašteni kupac električne energije od Hrvatske elektroprivrede. Ogroman dug ima i prema Elektropivredi HZHB. Od 2017. zvanično imaju ugovor i s Elektroprivredom BiH. Sporna je uloga i firmi posrednika Debisa i Rudnapa. Konstantno je samo jedno – priča o jeftinijoj struji godinama se predstavlja kao jedini izlaz za Aluminij.
“Po ovoj cijeni ne može poslovati, mi to jasno i glasno kažemo”, riječi su Mije Brajkovića iz februara 2006., tadašnjeg direktora Aluminija.
Čak i kada je Elektroprivreda HZHB, pritisnuta gubitkom, tražila povećanje cijene struje u Aluminiju – nisu birali riječi.
“To samo mogu imbecilne osobe. Taj javašluk, nerad i nedisciplinu nećemo dopustiti da na nas prebacuju”, poručio je kao direktor Aluminija u januaru 2012. Ivo Bradvica
Bivši direktor Elektroprivrede BiH Enver Kreso kaže da je izlaz za Aluminij bio u preorijentisanju proizvodnje: “Ne može se aluminijski trupac proizvoditi i na njemu zaraditi, treba proširiti proizdvodnju, treba neke poluproizvode praviti pa iz tog akumuliranog profita platiti tu struju, čiju cijenu određuje države preko FERK-a, ali ako hoće Aluminij da dobija povlaštenu struju i da nastavi autonomno poslovati, mislim da mu perspektiva nije baš svijetla”.
Bivši premijer FBiH Edhem Bičakčić napominje da je struja, a ne glinica, osnovna sirovina za proizvodnju aluminija, ali da cijenom trebaju biti zadovoljne i elektroprivrede i Kombinat, koji je najveći potrošač električne energije: “On treba da ima jefitiniju energiju, ali po tržišim uslovima. Ne može niko preskočiti tržišne uslove, to je vrijeme prevaziđeno. Trebaju vlasnici da odluče hoće li da proizvode – manjinski je Vlada FBiH, ima i Vlada RH te privatni – oni moraju naći to rješenje. Neka plate dobar menadžment, on će riješiti to pitanje”.
Zasad su sve oči uprte u samo jednog od vlasnika – Vladu FBiH. Poznavaoci prilika u elektroenergetskom sektoru kažu da se pravila tržišta ne mogu zaobići.
“Država treba radi podsticaje da se gotovi proizviodi rade u BiH, od frižider do dijelova za automobile, a ne da se aluminjski ingoti, poput balvana iz šume, izvoze iz BiH”, poručuje Jerlagić.
Kreso ističe da Vlada treba da štiti svoj dio kapitala: “Međutim, to je ta ista Vlada čiji predstavnici do prije nekoliko godina nisu mogli ući u Aluminij. Isto tako ja se ne sjećam revizorskih izvještaja, a razni postoje nivoi revizije”.
U ovom trenutku ne postoji nijedan javni revizorski izvještaj o stanju u Aluminiju. Zna se da je tamo posla imala Finansijska policija, a u medije su procurili podaci o rastrošnosti bivšeg direktora Mije Brajkovića – kupovini nakita Swarowski i parfema, poslovne prostore kupovali su skupo da bi ih prodali jeftinu. Skupo ih je koštao i bivši direktor Brajković – njegova otpremnina koštala je gotovo pola miliona maraka, a za posebne zasluge primio je još gotovo 400.000.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.