Ibišević zaslužuje bolji ambijent na oproštaju, sivilo u Talinu nije dostojno njegove veličine

Ne zaslužuje da u 10. kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, u utakmici koja je, ne gledajući važnost FIFA-inog renkinga, ustvari revijalna utakmica, odigra posljednji meč za zemlju čija je fudbalska historija ispisana njegovim golovima.

Meč u Talinu, zapravo bio je i ispod nivoa revijalnog ili prijateljskog, jer na njemu BiH nije došla u opuštenoj varijanti, nego puna žala i bijesa zbog kraha u kvalfikacijama. Na tom meču su Estonci ostali šokirani bakljadom naših navijača koji su iskazali još jedan bojkot čelnicima Fudbalskog saveza BiH. Taj meč je u prvih 45 minuta ponudio uspavanku. U takvim okolnostima legende ne bi trebale odbrojati posljednje minute, a Ibišević je legenda bh. fudbala.

U 82 nastupa za reprezentaciju Ibišević je postigao 28 golova. A nezaboravna, neizbrisiva i najvažnija dva postigao je u Kaunasu kada smo srušili Litvaniju i izborili Mundijal te u Rio de Janeiru kada je ušao s klupe i zabio Argentincima u 1. kolu Svjetskog prvenstva na kultnoj Maracani, u našem debitantskom nastupu na velikim takmičenjima.

Sramota bi bila da takav igrač ne ode ispraćen velikim aplauzima, s buketom cvijeća, prigodnim umjetničkim remek-djelom u rukama i morem iskrenih emocija na tribinama nekog stadiona u Bosni i Hercegovini.

Kad već nismo znali ispratiti veličine kao što su Elvir Bolić, Sergej Barbarez i Zvjezdan Misimović, kao i mnoge druge, vrijeme je da na pravi način ispratimo Vedada Ibiševića, da konačno počenom iskazivati poštovanje najvećim sportistima ove zemlje.

Na Ibiševiću ostaje odluka da li će uopće i koliko će još dugo igrati za BiH, ali teren u Talinu ne bi trebao ostati posljednji na kojem je nosio dres Zmajeva.