Idemo nezaustavljivo naprijed, direktno u provaliju naštimanih javnih nabavki!

Stigao je još jedan decembar, a s njim snijeg, hladnoća, sankanje ispod srednjoškolskog, dječija radost, loše/nikako očišćene ceste, puni lokali, vrijeme tople čokolade, topline doma i okupljanja s najmilijima, ali i onaj specifični osjećaj koji donosi završetak godine. Vjerujem da svi vi, baš kao i ja, u decembru ‘saberete i oduzmete’ sve što vam se dogodilo u toku godine. Zapišete ili zamislite želje i nove ciljeve, s nadom da će ih nova godina ostvariti. Na jednu stranu stavite neuspjehe i razočarenja, a na drugu uspjehe i ostvarenja, pa zavisno od toga koja strana je jača odlučite se je li godina bila dobra ili loša.

Ova godina je, moglo bi se reći, protekla zanimljivo, ispunjena mnogim temama, događajima, ličnostima, apsurdima, lažima. Očekivanja su nam bila visoka jer, ipak, mnogo su nam obećali prethodne godine. Koliko toga su nam ispunili i jesu li se potrudili da išta ispune? Zaista, nema ništa lakše neg’ obećati. Ili možda bolje da kažem: slagati. 2017. godina je za Visoko trebala biti godina čuda, kada se trebalo zamahnuti čarobnim štapićem i pretvoriti našu čaršiju u mjesto iz bajke. Trebala je to biti godina čuda, obećali su nam čuda u 2016. godini, obećali su nam nezaustavljivo napredovanje. I napredovalo se, naravno, samo ne u segmentima koji će običnom čovjeku omogućiti normalan život; napredovali su oni koji pripadaju klanu koji je na vlasti, a oni koji nisu moraju čekati vrijeme da se lokalna politika okrene onima koji su je postavili na pijadestal.

Decembar je specifičan i po obilježavanju praznika, novogodišnjim ukrasima, ukrašavanju jelke, hiljadama šarenih lampica, paketićima, dijeljenju sreće i ljubavi. Jeste li primijetili kako izgleda naša lijepa čaršija u decembru? Koliko truda i zalaganja se daje da bismo imali predivno ukrašen grad? Primijećujete li kako je sve uređeno tako da bi čak i najveći umjetnici stali i zaplakali pred tolikom ‘divnoćom’? Jeste, zaplakali bi umjetnici, baš kao i svi mi koji svaki dan gledamo novogodišnje ukrase i pitamo se ko je, kako i preko koje štele došao da unakazi najljepše dijelove Visokog. Dok se svjetski gradovi brinu da budu izvanredno ukrašeni, da probude praznični duh u svakoj osobi, naše vlasti se brinu da posao ispadne iz šaka, da se može reći i pokazati da se nešto uradilo. Visočki takozvani ukrasi izgledaju kao da je neko iz šale pobacao lampice po drveću, s ciljem da ubije i ovo malo duha i želje za slavljem u vremenu gdje nam nedostaje svega, osim laži i lopovluka.

U našem komšiluku, Zagreb se ponovo bori za titulu najljepšeg adventa; susjedi se zaista trude da uljepšaju svoj grad, da istaknu sve njegove ljepote i znamenitosti, a da istovremeno potaknu i duh novogodišnjih praznika. Mnogi bosanskohercegovački gradovi pariraju Zagrebu i drugim svjetskim gradovima.

U međuvremenu, „Visoko“ se bori da što više obezbijedi za sebe, da se na osnovu budžeta osigura do kraja života; idemo nezaustavljivo naprijed, direktno u provaliju gdje je suština naplatiti sve preko naštimanih javnih nabavki, iz javnog proračuna, a kako izgleda život visočkih stanovnika je manje važno.