BiHPolitikaIzetbegović koči Pelješki most samo zbog izbora

Izetbegović koči Pelješki most samo zbog izbora

– Najveći pomaci na približavanju stavova – kaže Arnaut – napravljeni su između 2006. i 2010. godine, kada SDA nije imala svog člana Predsjedništva BiH. Razgovori u tom razdoblju su bili iskreni, temeljeni na međunarodnopravnim argumentima, te vođeni obostranom željom za iznalaženje rješenja u duhu dobrosusjedskih odnosa. Sve je rađeno kroz nadležne institucije, počev od diplomatskih kontakata, preko ministarskih, pa do brojnih razgovora između Predsjedništva BiH i predsjednika i premijera Republike Hrvatske.

S druge strane, g. Izetbegović za sedam godina koliko je već član Predsjedništva BiH ovo pitanje do prije neki dan nije niti spomenuo. Ni kada je Hrvatska raspisala natječaj, ni tokom pregovora oko finansiranja, pa ni kada je Evropska komisija odobrila sredstva početkom juna. No ni taj prvi komentar nije došao kroz institucije, već putem dramatične konferencije za medije njegove političke stranke SDA. Kad tome dodate činjenicu da su u BiH iduće godine izbori, a da SDA nema ništa konkretno za pokazati, populizam se jasno ocrtava.

– Jesu li Izetbegović i suradnici ohrabreni rezultatom arbitraže između Slovenije i Hrvatske ili postoji neki drugi razlog?

Takvo što bi podrazumjevalo neki prethodni kontinuitet djelovanja. Naime, da je g. Izetbegović u ovih sedam godina razmišljao o pomorskim interesima BiH, pobrinuo bi se da BiH objavi zvanične karte svojih normalnih polaznih crta, što je obaveza prema UN Konvenciji o pravu mora (UNCLOS), da BiH proglasi unutarnje vode povlačenjem ravnih polaznih crta, odnosno zatvaranjem Neumskog zaljeva, ili pak da cestovno povežemo Neum sa ostatkom zemlje. Ovo je tek jedan od pokazatelja da će SDA voditi populističku kampanju koja će se temeljiti na strašenju naroda navodnim nasrtajima susjeda, što u BiH uvijek doprinosi i nacionalnom naboju. Da ne bude zabune, to savršeno odgovara HDZ-u koji će se svojim biračima predstaviti kao zaštitnik od bošnjačkih nasrtaja. O katastrofalnoj ekonomskoj situaciji u BiH će, konsekventno, biti sve manje riječi.

– Trebaju li, po vama, BiH i RH rješavati pitanje svoje morske granice arbitražom?

Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska su prve države nastale raspadom bivše SFRJ koje su potpisale sporazum o granici, uključujući i granicu na moru, još 1999. godine. Iako ga ni jedna država još nije ratificirala, sporazum propisuje da se privremeno primjenjuje od dana potpisivanja. S obzirom da je sporazum potpisan tek četiri godine nakon agresije na naše dvije zemlje, da se već gotovo 20 godina uspješno i bez bilo kakvih tenzija ili incidenata primjenjuje, da se granica na moru temelji na najmanje kotroverznom principu, crti sredine, te posebno u usporedbi sa graničnim sporovima koje Republika Hrvatska ta ista dva desetljeća vodi sa Slovenijom i Crnom Gorom, bilo bi nadasve nelogično pribjegavati arbitraži. Ukoliko su ga obje zemlje spremne ratificirati, te ukoliko obje u potpunosti poštuju prava one druge koja proizilaze iz UNCLOS-a, razlozi za arbitražu, ni pravni ni politički, ne postoje.

– Upozorili ste da su morska granica i most dva posve odvojena pitanja. Ipak, neki u Sarajevu i BiH inzistiraju na istovremenom rješenju?

Sa međunarodnopravne tačke gledišta, jesu odvojena. Sa stanovišta međunarodnih odnosa, svaka je zemlja slobodna povezati bilo koja dva pitanja s ciljem promidžbe ili pak zaštite svojih interesa. Evo, pristup Hrvatske Evropskoj uniji i razgraničenje sa Slovenijom su međunarodnopravno posve odvojena pitanja, no Slovenija i Hrvatska su se Arbitražnim sporazumom iz 2009. godine čak suglasile da ih skupa tretiraju.

No, konkretno, ukoliko bi planirani most zatvarao ili ograničavao njen izlaz na otvoreno more, Bosna i Hercegovina bi bila posve opravdana u nastojanjima da pitanje tog mosta veže ne samo za pitanje morske granice, već i za bilo koje drugo pitanje svojih odnosa sa Hrvatskom. Prevashodni strateški interes svake obalne zemlje, ma koliko duga njena obala bila, je da održi nesmetan pristup ka i sa te obale. Prvobitni planovi Hrvatske da gradi most visine 30 metara su ozbiljno narušavali taj strateški interes Bosne i Hercegovine, te je vezivanje mosta za pitanje granice u takvim okolnostima bilo posve opravdano.

S druge strane, Bakir Izetbegović i SDA u cjelosti zanemaruju činjenicu da je upravo djelovanjem njegovih prethodnika u Predsjedništvu BiH planirana visina mosta podignuta na 55 metara, a širine između stubova na 200 metara, te pokušavaju pridobiti javnost sa potpuno neutemeljenom tezom da bilo kakav most, bez obzira na njegove gabarite, nije dozvoljen na toj lokaciji.

– Ima li za vas išta sporno u gradnji Pelješkog mosta? Ima li pravo Hrvatska na taj zahvat?

Ukoliko je 55 metara visina plovnog puta, što podrazumjeva visinu između crte srednje visoke vode i donje platforme mosta, a širina između stubova 200 metara, interesi i prava Bosne i Hercegovine su zadovoljeni i zaštićeni. Naime, visina plovnog puta mostova na Bosforu, nakon Gibraltara strateški najbitnijeg tjesnaca na svijetu kroz koji Gruzija i cijela ruska Crnomorska flota ostvaruju pristup oceanima, je 64 metra, dakle samo 9 metara više. Naglašavam da nemam zvaničnu potvrdu da je visina plovnog puta planiranog mosta 55 metara, no ne vidim ni bilo kakav interes Hrvatske da zatvori ili limitira izlaz Bosne i Hercegovine na otvoreno more. Kako god, takva zvanična potvrda bi doprinjela daljoj delegitimaciji populističkih teza koje SDA ovih dana plasira.

– Može li BiH dobiti u konačnici koridor o otvorenog mora, što neki također u BiH traže? Vi ste upozorili da ga ni Slovenije nije dobila pa …

U prestižnoj publikaciji koju je Brill objavio početkom 2014. nalazi se i moj rad o razgraničenjima na Jadranu, a u kom sam doslovno najavio što će Slovenija tom arbitražnom odlukom dobiti. Prije svega, to nije koridor kakav je Slovenija ranije tražila, već djelimično izmjenjen režim unutar dijela teritorijalnog mora Hrvatske, kojim režimom se ostvaruje „veza“ (junction) Slovenije prema otvorenom moru. Arbitražni tribunal temelj za takvo rješenje nije našao u međunarodnom pravu, već u samom Arbitražnom sporazumu koju uspostavu takve veze nalaže. Da je o sporu odlučivao međunarodni tribunal, koji primjenjuje isključivo međunarodno pravo, Slovenija nikada ne bi dobila takvu „vezu“.

Kako ne vidim mehanizam kojim bi Bosna i Hercegovina ubijedila Hrvatsku da se podvrgne arbitraži sa takvom odredbom arbitražnog ugovora, kako je to uradila Slovenija blokirajući pristup Hrvatske Evropskoj uniji, tako ne vidim mogućnost da Bosna i Hercegovina za sebe ishodi takvo rješenje.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina, ali i plovila svih drugih država, prema UNCLOS-u ima pravo na neškodljiv prolaz kroz teritorijalno more Republike Hrvatske. Činjenica je, međutim, da je Republika Hrvatska uzurpirala ovo pravo preuzimanjem ravnih polaznih crta bivše SFRJ između rta Proizd i otoka Vodnjak. UNCLOS, naime, ne dozvoljava državama primjenu ravnih polaznih crta tako da time odvoje teritorijalno more druge države od otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa. Preuzimanjem ravnih polaznih crta između navedenih tačaka, Hrvatska je teritorijalno more Bosne i Hercegovine odvojila od otvorenog mora svojim unutrašnjim vodama, koje imaju status identičan kopnenom teritoriju, te kroz koje, za razliku od teritorijalnog mora, ne postoji pravo neškodljivog prolaza.

Niti jedan hrvatski zvaničnik ili stručnjak nikada nije osporio ovu činjenicu, no Hrvatska i pored toga odbija izmjeniti svoj Pomorski zakonik u relevantnom dijelu. To guranje pod tepih ovog pitanja je nadasve nejasno jer daje argumentaciju retrogradnim snagama u Bosni i Hercegovini, a istovremeno ne luči korist po Hrvatsku. S obzirom, naime, na isturenu poziciju otoka Visa, Lastova, Biševa, te posebice Palagruže u odnosu na rt Proizd i otok Vodnjak, ravne polazne crte između te dvije tačke ni u kom smislu ne utiču na širinu teritorijalnog mora Republike Hrvatske.

– Kako će na koncu, po vama, izgledati mosrka granica i kada bi ona mogla biti definirana?

Nadasve je realno da se ratificira granica dogovorena sporazumom iz 1999. godine. Za to je neophodno poštivanje kako međunarodnog prava tako i dobrosusjedskih odnosa. To uključuje i prihvatanje da Hrvatska može graditi most čije dimenzije ne narušavaju prava i interese Bosne i Hercegovine, ali i odustajanje od ravnih polaznih crta između već navedenih točaka. To također uključuje prihvatanje, od strane Bosne i Hercegovine, crte sredine kao pravične granice na moru, ali i prihvatanje, od strane Republike Hrvatske, da su Vrh Kleka i Veliki i Mali Školj teritorij Bosne i Hercegovine.

– Ne dođe li do dogovora koliko je realno da BiH izlobira zaustavlja gradnje most?

To ovisi o razlozima zbog kojih bi dogovor eventualno izostao, odnosno da li bi se radilo o ponovnom snižavanju gabarita planiranog mosta ili o insistiranju da se nikakav most ne može graditi. Niti jedan takav pristup ne bi bio ni razuman ni utemeljen.

– Ima li pobjednika u arbitraži Slovenije i Hrvatske?

Obje strane su ostvarile svoje strateške ciljeve, kako su ih same definirale u Arbitražnom sporazumu. Slovenija je ostvarila kakvu takvu „vezu“ sa otvorenim morem, nešto morskog pojasa iza crte sredine, poglavito u Piranskom zaljevu, dok je Hrvatska vrlo brzo postala članica EU. Sve ovo, naravno, govorim bez prejudiciranja pitanja kompromitiranja samog arbitražnog postupka.
vijesti.ba/visoko.ba


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE