Krvnikov trag Juliana Borgera : O podacima do kojih su rijetki došli, o ratu, Haškom tribunalu i zločincima

U julu 2008, usplahiren starac sa gustom bradom i sniježno-bijelom kosom je krenuo autobusom 73 u predgrađe Beograda. Poznat kao Dragan Dabić, proveo je zadnje tri godine zarađujući za život u glavnom gradu Srbije, kao New age mistik i iscjelitelj.

Tako dobro maskiran da ga gospođa iz Interpola, koja živi preko puta visokostambene zgrade nikada nije prepoznala kao najtraženijeg čovjeka u Evropi. Kao ni gazde bara u koji je išao i gdje je visila njegova slika na zidu

Pravo ime staraca je Radovan Karadžić. Lider bosanskih Srba tokom krvavog raspada Jugoslavije, bio je optužen za ratne zločine i genocid nakon okončanja sukoba, a zatim je proveo 12 godina u bijegu. Kako su on i ostali optuženi izbjegavali hapšenje tako dugo, ali su na kraju uhvaćeni, tema je Borgerove knjige “Krvnikov trag”.

Julian Borger je diplomatski urednik lista The Guardian. Izvještavao je u ratu u Bosni za BBC i Guardian. 1999. se vratio na Balkan da izvještava o sukobu na Kosovu. Dobitnik je Pulitcerove nagrade za seriju članaka o masovonom nadziranju građana poznatih kao Snowdenovi dokumenti.

A danas je u Sarajevu, 20 godina poslije, iste godine kada je osuđen Radovan Karadžić alias Dragan Dabić.

Medijima je govorio o svojoj knjizi, o podacima do kojih su rijetki došli, o novinarstvu, ratu, Hagu i suđenju…

“Mnogo mi znači da će knjigu pročitati ljudi u Bosni i Hercegovini za koje je ona zapravo i napisana. Uvijek je vrlo emocionalno vratiti se u Sarajevo, budući da sam proveo dosta vremena ovdje za vrijeme rata i velika je čast da je knjiga prevedena na bosanski jezik i da će je čitati Bosanci i Hercegovci“, kazao je Borger medijima u Mediacentru u Sarajevu.

Kako je potraga za balkanskim ratnim zločincima postala najuspješniji lov na čovjeka u svijetu

U razgovorima sa bivšim pripadnicima specijalnih snaga, obavještajcima, istražiteljima, ali i bivšim vojnicima Borger rekonstruiše četrnaestogodišnju potragu i hapšenja koja su bila tajna. Većina njegovih sagovornika je prvi put progovorila o svom učešću u toj potrazi.

„Na knjizi sam radio tri i pol godine, često sam se i kajao što sam se uopšte upustio u takav jedan projekat i sada mogu reći da sam zaista počastvovan što će je čitati ljudi koji su bili inspiracija za nju, koji su proživjeli taj strašni rat. Za vrijeme pisanja knjige kontaktirao sam više od 1000 osoba, od čega je četvrtina onih koji su pristali da govore – to su špijuni, ozbiljni špijuni, pripadnici specijalnih postrojbi i slično. Oni su bili ponosni na ono što su uradili. Neki su bili u Iraku i Afganistanu, što su smatrali moralno upitnim, a ovo je bila moralno neupitna stvar za njih i bili su ponosni”, ističe Borger.

Kako zna da su mu rekli istinu?

“Ne znam“, kaže pisac, i dodaje:”Kao novinari pokušavamo da iz više izvora dobijemo ono što je istina. Znate i sami da u špijunskim zajednicama postoji mnogo laži. Ipak, sam pokušao da napravim neka unakrsna poređenja kako bih približno došao do istine. Kada sam objavio knjigu shvatio sam da ima nekih detalja koji se ne poklapaju i to je za mene bolno priznanje, što ću morati ispraviti u narednom izdanju.”

Nijedan oblik pravde ne može nikada nadoknaditi gubitke i ljudsku patnju

Kada govori o Haškom tribunalu navodi kako je taj sud ustvari jedan pravosudni eksperiment čije su presude jako čudne. Svjestan činjenice da pravda za žrtve nikada ne može biti u potpunosti zadovoljena kaže kako je ipak veliki uspjeh to što su ratni zločinci ipak uhvaćeni i odvedeni sa ovih prostora.

„Priča o Haškom tribunalu i presudama koje je donio uvijek se mogu posmatrati i kao poluprazna, ali i kao polupuna čaša. Čaša je poluprazna kada vidite da je tribunal uradio nešto, ali ipak ne sve, a polupuna ako posmatrate trenutna dešavanja u svijetu, naročito u Siriji i shvatite da za zločine počinjene na ovim prostorima ipak neko odgovara. Nijedan oblik pravde ne može nikada nadoknaditi gubitke i ljudsku patnju. Nema presude za to, pa je i pravda nedovoljna. Ono što je, međutim, važno je da su ljudi koji su počinili nedjela odvedeni iz ovog područja, oduzeta im je sloboda i morali su se suočiti sa svojim žrtvama. Sve su to važne forme pravde”, navodi Borger.

U knjizi se mogu naći i detalji o hapšenju Slobodana Miloševića, predsjednika Jugoslavije i prvog šefa države. Ali, kako sam autor ističe,  ispričana je priča o tome kako je Zapad na strašan način izdao Bosnu i Hercegovinu. “Mali holandski bataljon Ujedinjenih nacija u toj muslimanskoj enklavi bio je nemoćan pred srpskim napadom, a pružena mu je tek simbolična i zakašnjela zračna podrška iz sjedišta UN-a. (…) Oni su hiljade muškaraca i dječaka poslali u smrt. Clintonova Bijela kuća je pristala razmotriti to pitanje. Ali u stvarnosti njegova administracija nije bila zainteresovana da poduzme bilo šta praktično, barem ne prije nego što se završe predsjednički izbori u novembru te godine.”

Svečana promocija knjige bit će održana večeras u 20 sati u prostorijama Sarajevskog ratnog teatra, a nešto više o knjizi možete pročitati ovdje.