Kako je “isparila” 30 miliona KM teška prijava protiv Bože Ljubića?

Prijavu protiv Ljubića, tada lidera HDZ-a 1990, je u martu 2008. godine podnijelo Pomorsko društvo BiH jer je kao ministar komunikacija i prometa BiH krajem 2007. godine sa zagrebačkim Institutom za građevinarstvo Hrvatske (IGH) potpisao protokol o izradi projekta dionice Koridora Vc, vrijedan 30 miliona KM, iako nije imao potrebnu odluku Parlamenta FBiH ili bilo kojeg drugog nadležnog organa.

Sporna je bila dionica Koridora Vc Mostar sjever – Počitelj – Bijača, za čiji je projekat Ljubić samoinicijativno platio 30 miliona KM državnog novca i to bez prostornog plana i druge potrebne dokumentacije. Trasa dionice koju je nametnuo Ljubić, tvrdi sudski vještak za saobraćaj Ševal Kovačević, nije bila predviđena ranije utvrđenim planom izgradnje Koridora Vc.

– Taj Koridor Vc trebao je slijediti nekadašnji evropski put E73, a taj E73 je magistralni put koji ide od sjevera od Orašja i završava u BiH, u Dračevu kod Metkovića, i spajao se sa Jadransko-jonskom magistralom – kazao je Kovačević za Faktor.

Tužilaštvo BiH bez komentara

Dionica Koridora Vc od sjevera naše zemlje do Mostara nije bila sporna, ali jeste bila sporna dionica koja je prolazila pored Počitelja.

– Ne zna se uopće ko je i kako dozvolio da se u području Počitelja trasa Koridora Vc skrene udesno prema Bijači. Morala je trasa Koridora Vc poklopiti koridor evropskog puta E73, jer Koridor Vc nije samo autocesta, već željeznica, struja, voda i tako dalje. Mi smo kao Pomorsko društvo konstantno postavljali pitanje da nam se dostavi akt ili odluka neke nadležne institucije i organa kojom je promijenjena ta trasa. Nikada je nismo dobili. Međutim, oni su nastavili da rade idejni, pa i glavni projekat, te su potrošili 30 miliona za izradu glavnog projekta Počitelj – Bijača, zbog čega smo mi podigli krivičnu prijavu s obzirom da je odluka donesena mimo prostornog plana – izjavio je Kovačević.

Na upit Faktora o sudbini ove prijave su iz Tužilaštva BiH odgovorili sa: “Poštovani, bez komentara, pozdrav”. Ništa neobično za portparola Tužilaštva BiH Borisa Grubešića. To je standardni odgovor medijima, iako od njega niko ne traži komentar, nego informaciju.

Nekadašnja zamjenica glavnog tužioca Tužilaštva BiH Jadranka Lokmić-Misirača je u odgovoru Bakiru Tanoviću, nekadašnjem predsjedniku Pomorskog društva BiH, bila nešto rječitija, obrazlažući odluku o obustavljanju istrage tvrdnjom da su provedene sve procedure u vezi odobravanja trase.

Potrebne procedure jesu provedene, ali mnogo nakon što je Ljubić platio 30 miliona KM državnog novca zagrebačkoj kompaniji i tek nakon što je Pomorsko društvo BiH podnijelo prijavu. Najprije je tom potezu prilagođen Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta FBiH, a zatim i Zakon o autocesti na Koridoru Vc. Međutim, to ne dovodi u pitanje činjenicu da je Ljubić odluku o izradi projektne dokumentacije donio bez saglasnosti nadležnih institucija, odnosno ne dovodi u pitanje činjenicu da je napravio krivično djelo.

Prilika za zaradu

Promjena trase autoputa bila je i kamen spoticanja u radu Vlade FBiH, s obzirom da su ministri HDZ-a BiH i HDZ-a 1990 napuštali sjednice zbog neudovoljavanju njihovih zahtjeva. Tadašnji ministar prostornog uređenja FBiH Salko Obhođaš je podnio ostavku na tu funkciju jer “nije želio učestvovati u namjeri da se trajno uništi historijsko gradsko područje Blagaja i Počitelja”. Naime, trasa autoputa, koju je isplanirao IGH, trebala je prolaziti kroz zemljište koje su prethodno pokupovali zvaničnici oba HDZ-a, a koje bi oni naknadno prodali po čak 20 puta višoj cijeni u odnosu na onu po kojoj su je kupili.

– Iznenađeni smo potpuno neistinitim pisanjem pojedinih bh. i hrvatskih medija koji iznose spekulacije o tome kako je IGH nezakonito projektirao trasu Koridora Vc kako bi pogodovao tamošnjim političarima u preprodaji zemlje preko koje će ići spomenuta autocesta – stajalo je u saopćenju IGH-a.

Zanimljivo je da je 2008. godine i Finansijska policija FBiH podnijela krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv Ljubića, s obzirom da je, kako se navodilo u prijavi, zloupotrijebio položaj kao ministar zdravstva FBiH i nezakonito stekao stan koji je kupila Vlada FBiH. Obje prijave su podnesene na vrhuncu Ljubićevog neprijateljstva sa Draganom Čovićem i HDZ-om BiH. Međutim, obje istrage su prekinute, Ljubić je najprije napustio mjesto ministra komunikacija i prometa, a zatim i čelnu poziciju u HDZ-u 1990. Da li je Ljubićev svojevrsni povratak pod okrilje HDZ-a BiH kroz HNS i približavanje Draganu Čoviću povezano sa ishodom navedenih prijava, teško je utvrditi, ali je nešto lakše pretpostaviti.