Kako odgajam kćerku da bude snažna žena

Za portal Scary Mommy je napisala tekst u kojem progovara o izazovima s kojima se suočava kada je riječ o odgoju ženskog djeteta.

“Kada sam saznala da će moje prvo dijete biti djevojčica, bila sam istovremeno nevjerovatno uzbuđena i uplašena. Teško je biti žena u ovom svijetu punom raznih izazova i kada sam počela razmišljati o tome na koje će sve izazove naići moja mala djevojčica to me je u najmanju ruku uznemirilo.

Kao i svaka majka, ja želim da je zaštitim, ali znam da nemam kontrolu na svijetom i načinom na koji se ljudi ponašaju. Ne mogu je zaštititi od svih sranja, ali je definitivno mogu pripremiti za njih.

Koliko god mrzim da joj pokazujem koliko sluđen svijet može biti, ne štitim je od toga. Iskrena sam prema njoj, čak i kada je to teško, zato što se nadam da će kroz normalan i otvoren razgovor, prilagođen njenim godinama, ona izrasti u mini Gal Gadot.

Ne postoje knjige o roditeljstvu koje objašnjavaju kako treba odgojiti snažnu ženu, tako da je većina mog plana bazirana na iskustvu. Znam kroz šta sam ja sama prolazila, kako sam se pri tome osjećala i šta bih voljela da sam znala prije toga tako da je to bila moja početna tačka.

Pričam sa svojom kćerkom o svijetu u kojem živimo, o nejednakostima i mržnji koja se nalazi svuda oko nas. Pričam joj o tome kako se ja osjećam po tom pitanju i kako zamišljam da se drugi osjećaju zato. Pitam je šta ona misli i kada odgovara, ja je slušam. Pitam je dodatna pitanja i pitanja koja počinju sa “šta ako…” kako bih je podstakla da razmišlja. Želim da istraži potencijal svake situacije zato što će veliki dio njene otpornosti počivati na tome kako dobro razumije razne opcije i ishode.

Pričamo o negativnim ishodima mnogo, zato što je njih teže razumjeti. Ona je osjetljiva i duboko razmišlja o svemu čemu se divim, ali i čega se istovremeno i bojim. Ona zna da je njena porodica uvijek tu za nju. Mi smo uvijek na njenoj strani, bez obzira na situaciju. Naša ljubav i podrška su neograničeni. Mi ćemo uvijek biti njeno mekano mjesto na koje može pasti ako odluči da skoči i rizikuje kako bi se borila za nešto u šta vjeruje.

Neki dan, kada sam išla po nju u školu, jedan dječak koji ide u prvi razred sjedio je pored učiteljica sa suzama u očima. Učiteljica ga je pokušavala utješiti što je bolje mogla, a on se trudio na sve načine da sakrije svoje emocije od druge djece. Vidjela sam kako neka djeca pokazuju na njega prstima i bulje u njega i odmah mi ga je bilo žao.

Zatim sam ugledala moju kćerku kako hoda prema dječaku i učiteljici. Nije primijetila da je posmatram, tako da sam se samo malo odmaknula i tiho posmatrala šta se dešava. Ona je uzela dječakovu ruku, nagnula se prema njemu i šapnula mu nešto na uho. On je pogledao gore prema njoj i dok je to radio mali osmijeh razvukao se na njegovom licu. Ona mu je uzvratila osmijeh, a onda je ugledala i mene koja sam stajala par koraka dalje. Prišla mi je i pitala sam je šta se dogodilo tom dječaku i ona mi je objasnila da je plakao zato što mu je nedostajala njegova mama.

„On radi to ponekad, pa sam mu rekla tajnu kako bi se bolje osjećao. Rekla sam mu da je u redu plakati i da i ja ponekada plačem kada mi mama nedostaje”, kazala mi je.

Znala je kako se on osjeća i pobrinula se da se on ne osjeća usamljeno. Nije brinula o tome šta druga djeca misle o tome, već je samo željela da se on osjeća bolje. Nisam mogla biti više ponosna na nju nego u tom trenutku.

Nemam kontrolu na svijetom sa kojim će se moja kćerka suočiti. Znam da će biti perioda kada će biti ljuta i obeshrabrena, to je život.

Ali, ne brinem za njeno srce, jer je puno ljubavi i empatije. Ona je istovremeno i osjetljiva i hrabra, i kada svijet testira njene granice, ona će mu uzvratiti zato što snažne djevojčice izrastaju u snažne žene.”

lolamagazin.com/visoko.ba