Komšić: Ovo je presuda politici koja je nanijela zlo, a ne narodu kako to želi reći Čović

TV1: Presuđeno je; Udruženib zločinački poduhvat, okupacija, međunarodni oružani sukob odnosno učešće Republike Hrvatske u ratu u BiH. Kako tumačite ovu presudu i kakav će značaj ona imati?

KOMŠIĆ: Očekivano, ja sam očekivao da će drugostepeno vijeće donijeti sličnu odluku kao što je to prvostepeno vijeće donijelo. Nije tu bilo nikakvih drastičnih izmjena, bez obzira sviđalo se to nekome ili ne sviđalo, to su činjenice koje stoje i koje su dokazane. Kako će to ko doživjeti to je sasvim druga stvar. Na kraju krajeva, svi smo mi ljudi i svako od nas ima pravo da o tome govori iz svog nekog subjektivnog ugla ali ako ćemo biti iskreni i pošteni, to je istina. Ono što je danas uradio Haški tribunal je istina, i znamo da je to tako bilo, nema tu dileme. Ovo ja doživljavam kao neku vrstu forme samo da se opečati ono što jeste činjenica koju su mnogi ljudi osjetili na svojim leđima. To igranje sa Bosnom i Hercegovinom i opsjednutos sa nekim banovinama, nekim rasparčavanjima BiH koje je bilo prisutno a ni danas nije u potpunosti umrlo kako ni kod istočnih tako ni kod zapadnih susjeda, očigledno je neke ljude koštalo puno, zasluženo puno. Svako onaj ko čini krivična djela i ne spriječi ih a može da ih spriječi jeste kriv. Posljedica svega onoga što su ti ljudi radili jeste mnogo mrtvih glava, mnogo tragedija, razorena zemlja u kojoj je ostalo sjeme zla.

Na žalost, vidim da se nikakve pouke ne izvlače iz ove presude nego neki i dalje pokušavaju da jašu na priči da je to kolektivna krivica, a nije.

TV1: Kako gledate na poruke iz Haga koje su uputili dikretor Centra za mir, predsjendik odbora za obnovu partizanskog groblja i učesnici odbrane Grada Mostara? 

KOMŠIĆ: Gospodin Oručević je rekao jednu stvar koju treba podcrtati i dizati kao ključnu priču. Haški tribunal neće dozvoliti sebi da kaže da je ovo suđenje jednom narodu bilo da je riječ o Hrvatima ukupno ili Hrvatima u BiH. Ovo je suđenje bolesnoj politici koja je nanijela toliko zla, ljudima koji su učestvovali u kreiranju i provođenju te politike. Ja kao Željko Komšić nikad ne bi prihvatio da sam i ja kriv za ovo i siguran sam da većina ljudi to zna. Druge izjave koje možemo čuti a koje dolaze nakon današnjih dešavanja u Hagagu su, neću reći čudne. Mislim da je Izetbegović, koliko god izgledalo neobično, dao pravu izjavu, i odličnu izjavu je dao vezano za ovo što se danas dešavalo a interesantno je da niko od ljudi koji su oštećeni onim što su uradili zločinci nije rekao da je kriv cijeli narod, da je stigma na cijelom narodu, nego naprotiv, ono što su Čović i Ljubić danas izjavili, oni hoće to da je cijeli narod kriv, i oni potenciraju da je to stigma na cijelom narodu. To nije tačno i svako normalan će to odbiti. Zato mi je drago da ljudi koji su oštećeni, niko od njih nije rekao da je kriv cijeli narod, i ja bih to potencirao.

Kao što bih potencirao priču da svaki zločin mora biti procesuiran o bilo kojem zločinu da se radi. Hoće li ove presude uspjeti da istjeraju taj otrov iz srca i umaova ljudi i da se stavi tačka i shvati kao poruka da nikada više ne treba dirati u Bosnu i Hercegovivnu to ne znam, ali znam da bi to želio kao neko ko je bio u tome ratu i izgubio svoje najbliže. Želio bih da se to desi, da na to stavimo tačku i da jednostavno onu gorčinu i mržnju i ono čime smo mentalno oštećeni na neki način gurne u drugi plan. Volio bih da to budu efekti ove presude i ponavljam nemojte da se ovo ikada shvati da bilo ko stavlja kolektivnu krivicu na cijeli narod. Krivi su pojedinci, kriva je politika koja se polakomila i mislila da je prilika da rasparčaju BiH a ovim, nadam se, da su dobili poruku da to nikada neće uspjeti.

TV1:Kako gledate na to da se sudske odluke jednostavno negiraju i nepoštuju. Imali smo priliku čuti gospodina Čovića koji jednostavno kaže, ne prihvatam. 

ČOVIĆ: To što on ne prihvata to je irelevantno, ali ta vrsta manipulacije kao, pa nisu oni nikoga lično ubili jednostavno ne stoji. Koliko znam nijedan od onih koji su osuđeni nakon Drugog svjetskog rata nije nikome lično ispalio metak u glavu, ali to ih nije osolodilo od odgovornosti. To je jedna vrsta manipulacije. Žrvtve govore, ne nije kolektivna krivica a onaj ko sebi daje za pravo da govori u ime naroda kaže – mi smo svi osuđeni. Ne, nismo svi osuđeni.

Druga stvar, Bošnjaci su u ovoj priči, naravno, najveće žrtve ali ovo je zločin prema Bosni i Hercegovini i prema meni. Ja nisam Bošnjak, ali moja je porodica i bila tu i moja je budućnost u BiH. Dakle ja govorim o zločinu prema cijeloj zemlji i pokušaj da se ta zemlja raskomada. Izetbegović je dao odličnu izjavu, pogotovo naglašavajući karakter rata i ulogu, kako zvanične politike Hrvatske tako i HVO-a, dijeleći to na dva perioda i mislim da je to ono što je suština svega kada govorimo o budućim odnosima sa Hrvatskom.

TV1: Kako u budućnosti sa onima koji ne priznaju činjenice iz prošlosti i zločine? 

KOMŠIĆ: Nažalost takvih ljudi će biti, i dan danas imate ljude koji ne priznaju činjenice iz Drugog svjetskog rata, biće takvih i ovdje, ali ja se nadam sve manje i manje ali posebno je zlo kada politika manipuliše tim stvarima i to sjeme zla koje žele održati, žele producirati i dalje. Ja se nadam da će takvih ljudi od bosanskohercegovačkog naroda biti gurani u stranu, u smislu njihove političke važnosti i da ćemo te ljude prepoznati kao nekog ko nam zagorčava život, i da nas stalno tjera da se mi svađamo i tučemo. Želio bih da poruka ovih zadnjih presuda bude ispravno shvaćena jer ne isplati se i ne vrijedi, nemojte ni pokušavati komadati BiH i nemojte unositi taj razdor među ljude u BiH, i onda se desi ovo što se desilo. Šta treba ljudima da shvate da je to neuspjela historijska misija, pokušavati te stvari raditi, a što se tiče onih koji negiraju, mislim da ih narod treba staviti na mjesto koje im pripada, u neki ćošak pa neka pričaju šta hoće. Ružni izrazi nama koji želimo ovu zemlju drugačijom smetaju nam jer svi smo oštećeni što u srcu što u umu, ali dajte da idemo naprijed i da pravimo nešto od ove zemlje.

TV1: Kako komentirate reakcije iz Hrvatske. Je li vrijeme da se Hrvatska pomiri sa činjenicama? 

KOMŠIĆ: Mislim da najveći dio RH zna istinu u miri se sa tim da je čak u njihovo ime ovo rađeno. Sa druge strane, isto kao i u BiH imate jednu strukturu ljudi koji pokušavaju da pored mase dokaza kažu da to nije tačno. To lični na ono, je li vjerujete meni ili svojim očima. Imate izjavu Vesne Pusić i ljudi koji su- danas sam pročitao članak nekog dečka koji je mobilisan u Splitu i koji je završio na stolačkom ratištu – koji kaže, vi hoćete da kažete da ja nisam bio a ja znam da sam tamo bio. Dakle imate u Hrvatskoj dovoljno demokratskog prostora i normlanih ljudi koji znaju šta je istina. Nije to tako davno bilo i puno je živih svjedoka toga. Svi mi znamo na ovim prostorima šta se dešavalo neovisno i od onog šta će tribunal reći . Mislim da u Hrvatskoj ima snage da izađe iz ove priče jer na kraju krajeva znaju to ljudi u Hrvatskoj kao i Hrvati u BiH koliko god plaćali cijenu jedne bolesne politike.

TV1: Haag završava svoju misiju. Kako gledate na budućnost BiH? 

KOMŠIĆ: Moram biti ličan. Ne nudim to kao recept bilo kome zaista. Ja sam kao čovjek pronašao svoju majku u ratu, kada su je ubili. Možete mislit šta je meni tada bilo u glavi, ali ja ne mogu da živim u mržnji i ne mogu da mrzim. Bilo je šta je bilo. Onaj ko je to uradio, vjerovatno nikada neće biti kažnjen. Šta sada da se radi? Moram da idem naprijed. To ostaje moje. To je moja bol ali ja idem naprijed U ime budućnosti svoga djeteta ja to moram da radim. Kažem, ne nudim ovo kao recept jer se svi mi individualno nosimo sa tim stvarima, ali nema nama druge nego da idemo naprijed, nema druge nego praviti ovu zemlju, jer je ovo ipak zemlja dobrih ljudi ali ono što je uradila poveća grupa zlikovaca bez obzira šta su navodili kao razloge za svoj zločin i čime su to pravdali je nešto što treba da ostane iza nas i mi jednostavno moramo naprijed. Poruka suđenja u Haagu treba da bude da komadanje BiH neće uspjeti ni milom ni silom. Sve što se možete desiti ako ovako nešto ponovo bude pokušano jeste da će se završiti na ovakav način. Svijet ne može da žmiri na zločine, iako se nekada čini da će svijet žmiriti na zločine. Nemojte misliti da neće biti dovoljno hrabrih ljudi koji će reći da se to ne može trpiti. Nisu zločini u BiH jedini u svijetu, niti genocid, ali iz toga treba izvući pouke da kad tad pravda će doći na svoje.

vijesti.ba/visoko.ba