“Kulturac”

Taman kad pomislimo da smo vidjeli sve moguće vratolomije vlasti na temu, kako pozicionirati uhljebe, odnosno, udjeliti crkavicu odanim kerovima, oni nađu način da nas kreativnošću iznenade, naravno, obavezno vrijeđajući našu inteligenciju.

Kako drugačije da čovjek objasni činjenicu da će se „vječni direktor“ jedne kulturne institucije ovaj put vratiti se kao član ili predsjednik Upravnog odbora. Izgleda da nije dovoljno što je bio “kulturac” 30 godina i što je visočku kulturu sahranio, što se za njim vuče smrdljiv trag, što niko nema pojma šta ima u ustanovi gdje je stolovao, što svega fali, što je otjerao ozbiljne istraživače, što je privukao neozbiljne istraživače, što je „mućkao“ , što…. što… itd.Nekome je sigurno valjao!

A o kakvom se čovjeku u stvari radi?

Čim se neko odvažio prije par godina reagovati prijavom na njegove mahinacije, „ispalio se“ na bolovanje i tamo bio do penzije. Suosjećali se sa njim, sjeda starina oslonjena na štap dostojanstveno korača pod bremenom mudrosti i skustva, sjetnog pogleda u daljinu, naboranog lica zbog zabrinutosti šta sve čeka buduća pokoljenja. Drhtavom rukom držeći štap, ne mareći za vlastitu žrtvu, korak po korak, sve u cilju kulturnog prosperiteta u Visokom..

Jeste, malo sutra!

Sarajevski zrak je ljekovit. Čim pređe granicu kantona, ne treba mu više štap, „pići ko muzika“ što bi rekli, vedro i veselo. Izgleda, nije shvatio da neki ljudi, vidi čuda, mogu iz Visokog doći u Sarajevo. Jeste, naravno, shvatio je, ali ga nije briga. Jasno mu je da ima podršku lokalne vlasti, da odbori imaju zadatak da ga maksimalno zaštite, da je ovaj narod glup i da će nasjesti na sliku koja mu se servira. Toliko je bio odan kulturi u Visokom da je na bolovanju uredno dolazio na posao. Nema veze šta kaže legislativa i ZZO na takve stvari tj. kada je neko bolestan ne dolazi na posao jer je BOLESTAN, mada, ima dosta slučajeva kada je neko „formalno bolestan“, a u stvari pokriva se papirima, bježeći od odgovornosti.

I tako je „bolestan“ dočekao da ode u penziju i čekao priliku da se na velika vrata pojavi ponovo u kulturi Visokog. Dočekao ju je! Upravo će je dobiti mjesto u odboru tamo gdje je sve sumnjivo u zadnjih 30 godina. To i ptice na grani znaju, a ko biva, proces imenovanja i odabira je transparentan i svi imaju priliku. Ovo je kao da dovedete zeca da čuva kupus.
Ono što se ranije dešavalo u ovoj ustanovi nije više bitno, ima formalno papir da je neko preuzeo zatečeno stanje. Nema veze što revizija nikada nije završena, niti je moguće završiti, niti ima zrno transparentnosti u tome. Reviziju bi po logici stvari trebali raditi neki eksterni subjekti, isto kako slušamo na tv-u da rade u državnim i drugim institucijama, pa da daju mišljenje. Nema veze što je gomila predmeta otkupljena na krajnje sumnjiv način. Nema veze što je zgrada prilikom zadnje rekonstrukcije pukla popola. Nema veze……

Moglo bi se ovako nabrajat, pa da umjesto kolumne imamo knjigu. Nije jasno zašto to ovom gradu treba, koja je to vizija vlasti za napredak kulturnog života Visokog i koja je to dobrobit. Imamo toliko mladih ljudi, sa izobrazbom, savremenim znanjem, željnih dokazivanja, punih energije koji bi mogli, rasterećeni političkih i drugih zavrzlama, dati puno veći kvalitet i zamah u svemu, pa i u kulturi. Vlast nam poručuje na sva zvona „mi cijenimo mlade, pozivamo ih da se angažuju, uzdamo se u njih, gradimo ambijent za njihovu afirmaciju“, bla bla, a onda oživljavaju metuzaleme koji bi trebali biti, hmmm, negdje u hladu, negdje na robiji ili eventualno negdje na njivi. Ustvari oni mladim poručuju „bježite odavde glavom bez obzira“!

Kaže jedan njemački pukovnik na jednom mitingu u Minhenu pred Drugi svjetski rat „čim čujem riječ kultura, odmah se hvatam za revolver“!