PreporukaLajanje i zavijanje bez punog mjeseca

Lajanje i zavijanje bez punog mjeseca

Dok nam država malo brže i sigurnije tone u glib dublji nego u bilo kojoj netaknutoj močvari, kada tvornica za tvornicom stavlja katanac na mašine, najbitnije je svima nama kojima je dosadno, koji smo bez posla ili čekamo penzije, da se brinemo šta je jedan vjerski šarlatan izjavio.

Radnik je danas glupan, nebitan dio funkcionalnog društva. Tako misle ovi nam foteljaši što godinama muzu narodnu kravu. Ili onu drugu, mnogo moćniju, simentalku što daje mnogo više nego narodna, a na njoj velikim slovima piše MMF. U prevodu to je skraćenica za: “muzi mlijeko fukaro”. I da nam nema te simentalke i njenog kvalitetnog mlijeka, svi odreda bi smo gladni rovarili po glibu i mulju da pronađemo zaostali korjenčić da se makar on stavi pod zub.

Tako će se prodati svaka velika firma, i ona koja je pod aferom, i ona koja funkcioniše sasvim dobro jer tako MMF kaže. Na kraju, prodaće se država. Ustvari, već smo prodani iako se priča o suverenitetu, ljudskim pravima i slobodama. Čista literarna zabava. Riječi koje su stvorene da ubijede onog jadnog radnika što je izašao na ulicu i blokirao saobraćaj, da ima nekakvo pravo da to i uradi. To pravo vrijedi dok pendrek ne upita njegova leđa za otpornost pršljena ili elastičnost bubrega. Bilo bi poštenije da sami sebi priznamo da smo prodani nekom moćnom liku kao što je Donald Trump ili Bill Gates, tj. da se otvoreno kaže da smo nečiji robovi i da se ova farsa završi. Četiri miliona ljudi će da pleše kako taj moćnik u frulu puhne. Pošteno, al’ de da ne budemo gladni i imamo krov pod glavom da nam zimi guzica ne mrzne. Jel to puno?

Iz dana u dan, kao u sapunici koja nikad ne prestaje da se emituje, preko državnih medija nam se slažu priče i izjave. U epizodama kojim nema kraja, vrti se scenario gori nego u knjigama Stephen King-a. Na kraju će se ostvariti takva nekakva vizija, scena ili prizor, da ćemo hodati ulicama kao zombiji i hraniti se šakom riže dnevno. Baš iz tog nekog razloga što s vremena na vrijeme se mora nešto dešavati, da nam ne bude dosadno, jer nas s vremena na vrijeme mora malo i zažuljati. Pridavanje važnosti izjavi nekog od vjerskih vođa jedan je segment zabavnog programa. Sve to da bi se prikrilo prodavanje koliko-toliko financijski jakih i održivih preduzeća i opravdala mužnja krave simentalke. Kad dođu nove generacije a nas više ne bude, poslije nekoliko decenija će isplivati na površinu mnogi tajni odgovori i dokazi o uništavanju države od strane ljudi, koji bi sigurno, da su nekada davno ovo pokušali raditi u Jugoslaviji, otišli okajavati svoje grijehe tucanjem kamena na pustom jadranskom ostrvu. Mi smo im dopustili, mi smo “glasali” za njih na izborima, doveli ih u fotelje, napunili stomake i džepove i na kraju dozvolili da nas prodaju nekom masnom liku sa šeširom na glavi.

Živim sada pa mogu zamisliti da postoji papir na kojem je Tito rekao svojoj brigadi moćnika što na svoj način bičevali narod, “Kradi al’ nemoj biti pohlepan!” ili “Bosancima daj malo, ne treba njima puno, nek’ imaju za roštilja u proljeće, ljeti na more, u jesen do Trsta da se obuku, a zimi nek se snađu”.

Da se mene pita, ove izjave što prolaze mrtvo hladno i na koje ćemo klimati glavom dan-dva, neki ovako a neki onako, trebale bi imati konsekvence. Bivša država je to po kratkom postupku slala u prostor za razmišljanje u trajanju od nekoliko godina. Dobiješ svoja četiri zida da ispitaš da li je ono što kažeš doista tako. Pošto su to prakse iz prošlosti, a mislim da treba udariti neku kaznu lajavcima svake vrste, bilo bi pametno kad neko zalaje da mu se osigura mjesto za lajanje. Ostaneš bez ičega, budeš baš kao cuko koji laje i zavija kad se pojavi pun mjesec. Oni radnici nisu nikad ništa slično izjavili pa su bez ičega, na ulici bez radnog staža i posla.

Ako je danas demokratija kao društveni poredak, i ako postoje razlike među ljudima, sloboda (čitaj: bezobrazluk) da se prave vikendice na osnovu nečije grbače, ili ona da smo različiti samo po onome što nam je neko rekao da se drugačije zovemo ili drugom bogu molimo, ajde onda da te razlike budu što manje ako je moguće. Utopija, znam. Nije rodio onaj ko je Drinu ispravio, rodio samo onaj koji ju je ispušio.


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE