Larisa Hadžić jedna je od uspješnih mladih fotografkinja iz Bosne i Hercegovine, čiji rad je sve zapaženiji na društvenim mrežama, ali i među građanima naše zemlje.
Kroz svoje profile Larisa photography na Facebooku i Instagramu ova mlada umjetnica stekla je priličnu popularnost, posebno kada je riječ o fotografijama vjenčanja. Njena specifičnost i činjenica da nosi hidžab učinile su je posebno zanimljivom cijeloj javnosti, koja sve više traži njene usluge.
Kako je istaknula i sama Larisa upravo društvene mreže pomogle su joj da promovira svoj rad pred velikim auditorijumom.
– Predstavite kratko sebe i svoj umjetnički rad?
Zovem se Larisa Hadžić i imam 27 godina. Rođena sam u Gradačcu a trenutno živim u Sarajevu. Svoj prvi DSLR fotoaparat sam dobila prije 3 godine. U početku sam mislila da ću se fotografijom baviti rekreativno, s vremena na vrijeme, ali ubrzo je to postalo moje zanimanje. Trudim se da što više učim i usavršavam svoj rad i što je najbitnije uživam u svom poslu.
– Šta je vaša inpiracija za fotografiju?
Inspiraciju tražim svakodnevno i u svemu, ljudima, mjestima i onom što mi se dešava u životu. Život je uz sve i skup sjećanja, a brzina kojom nam prolaze bitni trenutci i osjećaji me tjera da tražim način kako da sjećanja spasim od zaborava. Fotografija je ta koja nudi mogućnost da se nešto što je prolazno zabilježi i sačuva zauvijek. Upravo taj posao “skupljača uspomena“ je ono što me pokreće.
– Koji su žanrovi fotografije posebno karakteristični za vas?
Ja se još uvijek pronalazim u smislu žanra i zbog toga moj opus jeste toliko raznolik. Trenutno je to fotografisanje prirode a zatim ljudi i događaja što ne znači da neću pokušati nešto novo.
– Šta su posebnosti žanra/žanrova kojima se bavite, na šta treba posebno obratiti pažnju?
Svaki žanr u koji sam se upustila za mene je izazov i sa svakom novom fotografijom nešto novo naučim. Kroz fotografiju sam otkrila i neke druge stvari koje volim a to je planinarenje. Možda nikad ne bih bila ni svjesna ljepota koje su nam tako dostupne da ih nisam poželjela vidjeti i kroz svoj objektiv. Nadam se da na taj način motiviram i druge da koriste ono što im je na dohvat ruke jer ne mora se otputovati daleko niti potrošiti puno novca da bi se uživalo. Istina da je zbog toga moj ruksak teži ali u svakom slučaju vrijedi.
– Da li ste se okušali u analognoj fotografiji i kako doživljavate razliku između digitalne i analogne?
Nažalost, nemam iskustva sa analognom fotografijom tako da ne bih mogla više o tome reći, ali imam želju da se i u tome okušam.
– Kako gledate na demokratizaciju fotografije danas – uz pomoć pametnih telefona, svima je omogućeno da se bave fotografijom?
Mislim da je to prednost današnjeg vremena. Svakom je omogućeno da zabilježi bitan trenutak u svom životu bez da svakodnevno nosi kilograme fotografske opreme. Istina je da to čini borbu težom jer je ogromna konkurencija ako je svima omogućeno da se bave fotografijom, ali u nekom prošlom vremenu i kist je bio dostupan svima pa nisu svi postali slikari.
– Zarađujete li od fotografije? Može li se živjeti od ove umjetnosti?
Da, i mislim da je moguće živjeti od fotografije, pogotovo uz sve prednosti interneta i društvenih mreža koje sam već pomenula.
radiosarajevo.ba/visoko.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.