Maya Sar: Raditi posao koji volite je privilegija za koju se morate izboriti prvenstveno trudom i odricanjem

Kantautorka, kompozitorka i pjevačica Maya Sar, održaće 5. jula koncert na ljetnoj pozornici tvrđave Kastel u Banjaluci sa početkom od 21 čas.

Nakon uspješne regionalne turneje „Maya Sar – Live in Theatre“, banjalučka publika će uživati u posebnoj muzičkoj čaroliji pod zvijezdama. Maya Sar će nastupiti sa svojim desetočlanim bendom, uz posebno odabrane goste.
Prije koncerta razgovarali smo za BUKU sa Mayom o njenoj muzičkoj karijeri, koncertu u Banjaluci, novom albumu i drugim temama…

Mayo, ubrzo će biti održan tvoj koncert na Kastelu. Ti si rado viđeno lice u Banjaluci. Šta publiku ovog puta očekuje na tvom koncertu?

Ovaj koncert će po mnogočemu biti poseban. Nakon prelijepog prošlogodišnjeg koncerta u Banjaluci, željela sam održati obećanje svima onima koji nisu uspjeli prisustvovati koncertu u Pozorištu, doći ponovo u još boljem i osvježenom izdanju. Zajedno sa mojim bendom, spremamo jedan lijepi, romantični koncert pod zvijezdama, na kojem ću premijerno izvesti nekoliko novih pjesama sa albuma koji predstoji  i na taj način želim se zahvaliti svojoj publici, koja me od samog početka prati i voli ono što radim. Koncert će biti na visokom produkcijskom nivou, ovoga puta i uz prijatelje Addiko Bank, koji prate kvalitetne kulturne projekte.

Pred sam koncert biće objavljen i novi singl. Možeš li nam otkriti o kakvoj numeri je riječ?

Jedna od novih pjesama koje ćemo svirati je i naredni singl. Dinamična, raskošna, plesna pjesma, nešto što do sada nisam snimala, a u šta vjerujem da će se dopasti, posebno ženskom dijelu publike, zbog odlučne poruke, koju nosi i sam naziv pjesme.

Pored toga, ti pripremaš i novi album sa velikim brojem internacionalnih muzičara. Možeš li nam reći nešto više o albumu?

Na albumu radim već neko vrijeme, kao i do sada sa producentom Mahirom Sarihodžicem, strpljivo i studiozno. Na prvom albumu “Krive riječi”, okupili smo oko 70 muzičara, snimali u 10 studija, od Sarajeva, Rima, Istanbula, Beograda, Zagreba, kako bismo dali pjesmama ono što zaslužuju… Isto planiramo uraditi i sa novim albumom, koji bi trebao biti objavljen sljedeće godine. Želja nam je uključiti što više kvalitetnih muzičara, entuzijasta, koji svojim umijećem mogu oplemeniti osnovnu ideju. Pjesme koje će činiti drugi album su zrelije, i dalje žanrovski različite, a kompletan zvuk albuma će biti modernizovan, ali sa dušom.

Šta znači u današnje vrijeme, u BiH, baviti se muzikom? Koliko je to ujedno i lijep i težak put?

Mislim da svaki čovjek treba razvijati talenat koji mu je podaren. Raditi posao koji volite je privilegija, za koju se morate izboriti, prvenstveno trudom i odricanjem. Bilo da živite u Berlinu ili Hong Kongu, svoje navike i stavove nosite sa sobom. Kada posmatrate život u BiH, natpise u novinama i portalima svakodnevno, gdje su u prvom planu uglavnom negativne vijesti, čovjeku dođe da odustane od svega i zakopa glavu u pijesak. Svaki, pa i najmanji pomak je pobjeda, i na mikroplanu, a i šire. Daleko od toga da je idealno, jer za moju profesiju ne postoji stabilna i ozbiljna infrastruktura koja podrazumijeva umjetnika, izdavačke kuće, koncertne agencije, medije, koncertne dvorane, kao dio istog niza, nego se sve odvija sporadično i ogromnim naporima pojedinaca. Morate puno više energije i truda uložiti u logistiku, nego u kreaciju od koje vam logistika oduzima energiju, a zbog koje ste tu.  Ipak, vjerujem da ne postoji dovoljno strašan i velik razlog da čovjek ne pokuša i ne posluša svoje srce, da se ne bori. Ako je dovoljno velika želja, naći će se i način. Svaki put je na određeni način težak. Stvar je ličnog opredjeljenja prema tome šta želite da postignete, stvorite, koliko vam je stalo i kakvu poruku želite poslati.

Koliko je internet promijenio muziku, samu komunikaciju sa publikom, dostupnost muzike? Prednosti i mane interneta kada je riječ o radu muzičara…

Razni streaming servisi vam danas omogućavaju da jednim klikom dođete do novog albuma svog omiljenog izvođača. To je pozitivno, jer ste kao i sa modernim medijima, stalno na izvoru informacija, niko vas ne ograničava u želji da istražujete nove stilove, izvođace, pjesme… Loša strana toga je izostanak cenzure, pojava masovne produkcije, gdje svako sebi daje za pravo da se zove producentom, kompozitorom, što najčešće daje isprazan copy paste sadržaj. A muzika i generalno umjetnost, oduvijek su imale puno veću i ozbiljniju ulogu u odgoju društva, osim  zabavljačke, koja se danas mora smjestiti u 3 minute, jer niko nema strpljenja da sluša duže od toga. Ne treba zatvarati oči pred promjenama, koje su očigledne na svakom polju. Treba aplicirati ono što je dobro, ali ipak sačuvati  dignitet svoje profesije.

Pažljivo biraš nastupe, ljude sa kojima sarađuješ, muziku koju izvodiš. Na neki način izabrala si teži put kada je riječ o muzičkoj karijeri. Kaješ li se nekad zbog toga?

Ne kajem se ni za šta u zivotu, a posebno ne što sam krenula ovim putem, jer je to isključivo moj izbor, koji mi je pomogao da upoznam i definišem sebe, kroz muziku koju stvaram. Upoznala sam puno dragih, kvalitetnih ljudi, dobila iskustvo i veliku radost, a i dalje se osjećam da sam na samom početku puta, što je najljepše. Na kraju krajeva, ispunjavam sebi životnu želju, živim svoj san, nemam za čime da žalim.

Kakva sjećanja nosiš sa nastupa na Eurosongu? Šta ti je u najljepšem sljećanju, a šta ti se nije toliko dopalo?

Eurosong mi je otvorio mnoga vrata, i bio je svojevrsna prekretnica za mene. Našla sam se u dvostrukoj ulozi-autora i izvođača, a pjesma “Korake ti znam” doživljava ono što je bila moja želja od samog početka, ostala je zapamćena, ljudi je vole, tako da je to u potpunosti bilo pozitivno iskustvo.

Koja tvoja pjesma ti najviše znači i zašto?

Ne bih mogla izdvojiti jednu, jer sam za svaku na neki način vezana. Ali možda “Moj je život moja pjesma” ima najznačajniju i najuniverzalniju poruku, jer slavi život!

Koja bi bila tvoja poruka mladim ljudima koji žive u BiH, imajući u vidu teške okolnosti u kojima žive i odrastaju. Gdje da nađu sreću i radost?

Jedino  sreću i pokretač mogu naći u sebi. U svojoj svijesti, otvaranju vidika, hrabrosti da zakorače u nepoznato, izbjegavanju mediokriteta i vjeri u sebe i ono što jesu, svako na svoj način originalan i jedinstven. Većina umjetnika, naučnika, pisaca nisu imali dobre uslove za rad, za života mnogi nisu bili priznati, ali to ih nije spriječilo da istraju u svojoj ideji, i pruže svijetu nešto iznad prosjeka. Ne postoje izgovori, samo velika želja i predanost.

Za kraj, možeš li se sjetiti kada si odlučila da postaneš pjevačica, kako je došlo do te odluke?

Ja sam kantautor, a taj pojam obuhvata puno širi smisao bavljenja muzikom. Komponovanje, pisanje stihova, sviranje, pa na kraju i pjevanje. Oduvijek sam u muzici, najprije kroz formalno muičko obrazovanje, kasnije dugogodišnje iskustvo snimanja u studiju. Shvatila sam da se ni jednog segmenta ne želim odreći. Godinama širim svoja interesovanja, ali muzika kao profesija nikada nije bila upitna.

byka.com/visoko.ba