Moje Visoko nije sav onaj papanluk koji su demonstrirale stranke u predizbornoj kampanji

… A kad se mržnja čarsije veže za jedan predmet, ona ga ne napušta nego se sve više tu usresređuje i hvata, izmeni mu s vremenom oblik i značenje, preraste ga potpuno i postane sama sebi svrhom. Tada predmet postaje sporedan, ostane samo ime od njega, a mržnja se kristališe, raste sama iz sebe, po svojim zakonima i potrebama … (Ivo Andrić)

Pišem ovaj tekst 27.09.2012. godine u 01.45h. Dakle punih 10 dana prije „Dana odluke“ kada ćemo glasati i kada će Visoko dobiti novog načelnika-icu i novi saziv Općinskog vijeća. Isti ću zbog nepristrasnosti objaviti tek nakon izbora iz potrebe da i jedno ovakvo nepolitičko razmišljanje ostane zapisano, razmišljanje koje nije uvjetovano potrebom za nečijim glasom. Nisam mogao da spavam kako od Preventovog smrada tako i od unutrašnjeg nemira koji u meni stvaraju slike sa predizbornih skupova, svi ti ljudi sa listi željni vlasti, njihovi mentori i sav taj svijet koji dolazi na te skupove omamljen mirisom loja sa roštilja, cirkuskim šatorima, užasnim zvucima trećerazredne narodne muzike i još jeftinijim predizbornim govorima kandidata o tome kako će Visokom upravo s njima biti bolje, a bolje će biti samo njima i njihovim bližnjim ukoliko okuse vlast.

Predizborna kampanja u Visokom, bar onih stranaka koje imaju nešto više novca koji ulažu u kupovinu glasova naivnih birača je krajnje drska uvreda za svakoga ko se osjeća Visočaninom i ostavlja utisak najgoreg poniženja spram svih nas koji ovaj grad doživljavamo svojim. Bezlična biračka masa, bez obzira o kojoj se stranci radi, baš kao ribe dok ih mudri ribar hvata na sviću, išla je da pojede peticu ćevapa u po’ samuna, poigra malo kolo, uzme koji upaljač i upoređuje u koga su bolji bili ćevapi. O programu neke stranke ili kandidata za načelnika ovi što malo poigraju kolo svakako ne znaju ništa niti ih zanima, oni su tu iz drugih razloga, njima je puno bitnije jesu li ćevapi Semićevi, Vimesovi, Vimarovi ili Semkovi. Sve to znaju upravo oni mentori koji na taj način podilaze najnižim ukusima i strastima birača i sa ulogom od 500KM još svjesnije ponižavaju Visoko i Visočane koji godinama unazad pokušavaju odbaciti taj kompleks kada dođu u neku veću sredinu i kada im neki idiot kaže da su „seljaci“. Njihov odgovor je da cilj opravdava sredstva. Cilj su mjesta u onih 25 stolica Velike sale Općine Visoko, cilj je mjesto načelnika i vlast putem koje će oni i njima bliži uvlakači i podanici podijeliti ostatak upražnjenih radnih mjesta u Općini Visoko te drugim javnim preduzećima i ustanovama koje su na budžetu.

Počelo je nenapadno sa Iftarima u vrijeme ramazana kada su opet naivni birači i opet isti ovi koji dolaze i na ćevape i da poigraju i za pojas zadjenu svoje dostojanstvo prodavali za ukupnih 8KM iftarskog menija. Neće biti iftara i neće biti narodnih veselja, RAZVOJA I PRAVDE, SNAGE BIH I DRŽAVE ZA ČOVJEKA do narednih izbora. Jedino jadnije od tog pokušaja stranaka da tako dobiju glasove su ti jadni birači koji svoj glas, čast, dostojanstvo daju tim pohlepnim prevarantima željnim vlasti za ukupno 9KM, sa sokom i lukom, uz ćevape i muzikom gratis. Ali o ukusima nećemo raspravljati, jasno je meni da uz Betovena i škampe efekat sreće i snaga utiska ne bi bila ista. Ali ja želim primjetiti nešto drugo. Jedan prijatelj koji se ozbiljno bavi statistikom lokalnih izbora nedavno mi je rekao da od 279 kandidata za OV Visoko samo njih 17% je iz gradskog dijela? Od 7 kandidata za načelnika 4 su sa sela, a tri iz grada. Nije namjera ovdje sada vraćati se na prevaziđenu priču o tome ko je građanin, a ko seljak. Radi lakšeg razumijevanja na šta želim ukazati, ja sam najveći seljak, jer su mi i otac i mati porijeklom sa sela.

Pokušavam da razmišljam glavom pohlepnika željnih vlasti spremnih na sve. Sve su se stranke redom bavile tom političkom matematikom pa čak i SDP koji  slovi kao neka „gradska“ stranka. U gradu ima mjesnih zajednica koje imaju više stanovnika nego neka kompletna sela sa područja Visokog. Ko će zastupati njihove interese? Jasno je svima njima da od ukupnog broja birača 33.290 njih više od 70% dolazi sa sela. Jasno je njima da samo tako koncipiranim listama mogu ostvariti neke rezultate na izborima. Trude se oni da imaju kandidate iz svih mjesnih zajednica, nije važno ako u Liješevi ima neko bolji od nekoga u Tramošnjiku, važno je zadovoljiti geografsku zastupljenost. Razmišljanja svih ozbiljnijih političkih subjekata u Visokom prilikom kreiranja listi za ove izbore su bila potpuno diskriminatorska za one koji se smatraju Visočanima.

Ko će zastupati naše interese, imamo i mi svoje probleme? Ne mislimo da je slika Visokog ono kako ga prikazuju pohlepni stranački lideri igranjem kola, najodvratnijom narodnom muzikom, i folklorom koji je puno sličniji okupljanju Ravnogorskih četnika pod šatorima u Guči nego nekom finom visočkom ako hoćete i bošnjačkom obliku druženja između ljudi željnih političkih promjena. Upravo te lokalne političke elite nameću narodu ono što narod jeste i što kasnije prihvati da je. A ovo što su političke stranke nudile u predizbornoj kampanji je poniženje i uvreda. Poruka koja je poslana onima koji nisu iz Visokog je potvrda onoga kako nas doživljavaju čak i kad su gluplji od nas, a to je da smo papci.

Zar sam ja politički i glasački manje vrijedan ako sam odrastao u Naselju Luke i ako mi je NK Bosna draža od bilo kojeg kluba Općinske nogometne lige, ako sam izlazio u Ninu, OP, kod Šoka, ako pjesma mog odrastanja nije Šabanova „S namerom dođoh u veliki grad“ nego Azrina „Ako znas bilo što“? Zar bi se 10.000 takvih nastanjenih u granicama onoga što se zove gradsko područje trebalo osjećati politički nebitno i manje vrijedno kako bi tamo neki lider stranke ostvario svoje zacrtane ciljeve u svom političkom mikrosvijetu i samo njemu znanim  ambicijama. Zar ne treba otvoreno glasno i jasno reći da se Šaban Šaulić ne može mjeriti sa Džonijem Štulićem i da je igranje kola uz harmoniku papanski u odnosu na bilo kakav koncert zabavne muzike? Zar ne bi bilo normalno da se taj eventualni ulov ovih ribara na sviću prilagođava ovim civilizacijskim normama, a ne da mi gledamo kako „Kaćerac“ ulazi na velika vrata preko Asocijacije žena SDA ispred Riplija? Naš folklor i našu kulturnu baštinu i igre svih naših naroda i narodnosti treba da baštini KUD Visoko i to odlično radi. A način kako to rade političke stranke u ovoj predizbornoj kampanji me podsjeća na izjavu Vase Bukarca s početka rata, kada je upozoravao Visočane iz Čekrčića putem Radija Visoko kako će četnici ukoliko se ne predamo ući u Visoko za 7 dana i kako će lično on igrati kolo na Sebilju. Valjda to igranje kola uz iće i piće simbolizira neki vid pobjede koju žele ove stranke – samo što ja nisam taj i nisam jedini.

U suštini, nemam ja ništa protiv kola i narodne muzike i ćevapa i jeftinog soka, naprotiv, uopšte mi ne smeta, ali problem nastaje kada se to politizira kao i sport, koji također nije ostaom pošteđen pa tako ispade da su FK „Zanatlija“ SDP, a FK „Stari Grad“ i FK „Gračanica“ SDA. Zgadiše mi tako i Općinsku nogometnu ligu, a još su mi jadniji pojedinci unutar tih klubova koji su to dopustili iz nekih svojih sitnomahalskih interesa. Puna su usta kandidatima za načelnika stranih investitora, sjetimo se kako su ušli u Visoko Austrijanci koji se sad bave preradom drveta u industrijskoj zoni „Ozrakovići“. Oni koji su prisustvovali tome vidjeli su Brazilske plesače uz svjetske plesove i performans. Zamislite kada bi tako na otvorenje neke visočke fabrike upriličili neki kulturni program kao što to rade na ovim predizbornim skupovima. Pa ljudi bi pobjegli, mislili bi da smo opet zaratili.

Teško mi se prilagoditi tim frekvencijama i sa poznanicima diskutovati kako je to normalno za izbore. Nije to normalno, to je papanski i samo tako to mogu posmatrati. Ko voli nemam ništa protiv, ali želim da detektujem ove koji također iz BOSS-ovih odijela, dobrih automobila i odličnog finansijskog stanja sve to rade, a i sami se toga stide. Međutim cilj opravdava sredstva. Da ima mrva istine u njihovim predizbornim lažima kako su oni tu zbog naroda i kako su oni jedina istinska i prava promjena koju Visoko treba vrlo lahko bi to dokazali na primjeru Preventa. Kako? Veoma jednostavno! Statistički i nepobitan podatak iz ministarstva zdravstva ZDK je da je u Visokom u zadnjih 5 godina utrostručen broj oboljelih od raka. Prevent užasno i dalje smrdi i aktuelni menagment evidentno ne zna riješiti taj problem. Da li ste slučajno u ovih mjesec dana čuli kako neko od kandidata diskutuje na tu temu? Da li je neko u cijeloj priči kritikovao Preventovo bahato ponašanje u odnosu na okolinu? Nije naravno, nije glup niko to da radi, a i zašto bi? 2.000 zaposlenih puta tri člana porodice u prosjeku je potencijalnih 6.000 glasova, zašto bi neko rizikovao. Ovo je najeklatantniji primjer neiskrenosti stranaka u odnosu sa narodom. Puno lakše je donijet šator, roštilj, luka, malo soka, polovan razglas i ožeži, raspali, zapjevaj, kolo zaigraj. A to što sve veći broj Visočana šalje uzorke svojih dijelova tijela u Zagreb za analizu pohlepnike i lovce na 25 mandata zakonodavne i jedan mandat izvršne vlasti uopšte ne zanima.

Vrhunac licemjerstva, drskosti i pokušaj skrivanja stvarnih ciljeva zbog kojih svojim političkim skupovima ponižavaju Visoko, jeste trenutak kada za svoje dunjalučke porive i strast počnu se pozivati na Allaha i tako pokušaju anulirati sve gluposti koje rade suprotno Allahovim određenjima. Zbog toga ovo svoje zapažanje želim završiti na ovaj način:

Kad je Ibrahim a.s. trebao biti spaljen na lomači, to nije bila obična vatra, nego ogromna lomača. Kad je vatra zapaljena, jedna golubica je u kljunu nosila po malo vode i gasila vatru.

Neko joj je rekao:

“Tolika vatra, a ti nosiš po kapljicu-dvije vode. Ne možeš je ugasiti.”

Golubica je odgovorila:

“Neka, nema veze. Znam ja da ne mogu, ali nek se zna na čijoj sam strani.”