“Sve češće čujemo pojmove postistina, lažne vijesti, postfaktualna politika. Naš svijet već oblikuje politika u kojoj istina nema primarnu vrijednost, u kojoj se činjenice komadaju i savijaju u korist određene ideologije. To stvara atmosferu apsolutne proizvoljnosti, svijeta raštimanog kompasa u kojem je vrlo teško ocijeniti kako se vratiti na put progresa”, kaže Irfan na početku razgovora za Klix.ba.
Oni koji su gledali predstavu bili su dio policijske istrage, a ovaj mladi režiser kaže da mu je dosta gledalaca iznijelo svoje teorije o potencijalnom ubici te da je, iako je istragu nemoguće završiti, uživao slušajući njihove argumente i zaključke.
“Tekst je pisan na način da se ne može zaključiti ko je krivac, a pitanje koje ostaje i ono kojim sam se odlučio baviti je zašto ne možemo doći do istine ni u istrazi u kojoj svi optuženi priznaju zločin”, pojašnjava.
S obzirom na to da u BiH uglavnom imamo tri interpretacije istog događaja ili situacije činjenica je da je na društvo-političkoj sceni često prisutna rašomonijada.
“Možda je i nerazriješeno pitanje prošlog rata ukazatelj važnosti istine za opći napredak društva. Mislim da je rašomon faza, samo smo mi previše mali da to istinski shvatimo. Kad shvatimo da je faza, a ne datost moći ćemo je i mijenjati”, kaže Irfan.
Smatra da put ka otkrivanju istine podrazumijeva veliku odgovornost prema sebi, prema društvu i prema budućnosti.
“Svijet je savršeno dosljedan svojoj proturječnosti, a jedini način na koji se možemo s tim izboriti je upravo lična odgovornost. To sam htio da akcentujem u predstavi Rašomon. Teška vremena ne amnestiraju naše odluke, već naše odluke čine vrijeme u kojem živimo”, objašnjava Irfan.
Ovo nije prvi put da ovaj mladi, perpektivni režiser kritikuje društvenu situaciju. Prošle godine je sa kolegama s Akademije scenskih umjetnosti režirao video “Je*i se” koji je postigao regionalnu popularnost. Sve to, ističe, smatra odgovornošću posla kojim se bavi.
“Iz tog videa se vidjelo koliko mladi ljudi u našem društvu, a i šire imaju iste probleme. Uvijek se trudim da kritika ukaže i na rješenje, ali to rješenje nije lagano i šarmantno jer se opet veže isključivo za ličnu odgovornost prema svijetu u kojem živimo i koji našim akcijama oblikujemo”, kaže.
Irfan Avdić je najmlađi profesionalni režiser u našoj državi, ali tom se titulom ne ponosi pretjerano i nada se da će uskoro neko mlađi progovoriti o našem društvu iz vrlo precizne i aktuelne vizure jer bi na taj način teatar postao sigurno mjesto okupljanja, razmijene ideja i zajedničke borbe. Iako smo svjedoci jednog vremena koje sabotira kulturu, smatra da je upravo to ključna prednost i polazna tačka njegove generacije.
“Teško je napraviti bilo šta, ali nije nemoguće. Ja sam imao tu sreću da mi je moj profesor Haris Pašović ukazao povjerenje i pozvao me da režiram predstavu u EastWest produkciji. Najpozitivnija priča vezana za predstavu Rašomon jeste ta što su nju radili vrlo mladi ljudi, glumci Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Dženana Džanić, Amar Čustović, Dražen Pavlović i Kemal Rizvanović, kostimografkinje Vanja Ciraj i Irma Saje, te scenograf Vedad Orahovac. U takvoj radnoj atmosferi bilo je moguće oformiti svojevrsnu teatarsku labaratoriju u kojoj smo mogli eksperimentisati i stvoriti nešto novo i zanimljivo. Takvi su uslovi ekstremno rijetki”, rekao je.
Iako dolazi iz generacije koja je pomalo letargična, naš sagovornik napominje da postoji mnogo aktivnih mladih poduzetnika, ljudi koji su spremni uzeti stvari u svoje ruke i mijenjati ovaj svijet.
“Oni nas vode u budućnost jer njihovi ciljevi nisu vezani za političke tokove naših prostora, oni žele da se uključe u svjetske struje novih medija i tehnologija i modernog načina poslovanja. Također mislim da je ovdje ključan i rad sa našom najmlađom publikom. U tom kontekstu volio bih spomenuti i predstavu Patkica Blatkica koju sam radio u Pozorištu Mladih u Sarajevu jer to je dokaz kako se ideja društvene odgovornosti može pretvoriti u interaktivnu avanturu koja će rezonirati sa djecom, zabaviti ih ali i istovremeno naučiti ih da budu aktivni i da djeluju”, kaže.
Zaključuje da je umjetnost u čovjekovoj prirodi, a priroda uvijek dobije zadnju riječ te da će na kraju sve više mladih ljudi htjeti aktivno raditi i stvarati u pozorištu, filmu, slikarstvu, književnosti te da prepreke koje postavljaju aktuelne vlasti neće moći izdržati taj pritisak.
Trenutno sprema kratki film, još jednu predstavu za mlade, scenarij za videoigricu koju bi volio i režirati, a ove godine planira završiti master studij Režije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
“Radujem se svakom budućem projektu i ne želim se ograničiti na samo jedan medij, jer istinski uživam i kao pozorišni i filmski režiser”, kaže Irfan.
klix.ba/visoko.ba
