Neki filmovi spektakularno propadnu u kinima, a onda postanu klasici

No Villeneuve može odahnuti jer su zasad kritike Blade Runnera 2049 odlične. Na Rotten Tomatoes stranici ima visoku ocjenu od 95 posto pozitivnih osvrta kritičara koji su ga dosad imali prilike pogledati. Dio tog početnog uspjeha može zahvaliti naslijeđu svog prethodnika, koji ispočetka nije bio takve sreće.

Kad se pojavio u kinima 1982., Blade Runner je bio prilično neshvaćen i od strane kritičara i od publike. Film nastao prema romanu “Do Androids Dream of Electric Sheep?” američkog pisca znanstvene fantastike Philipa K. Dicka, Scottovo je remek-djelo. Specijalni efekti su bili ispred svog vremena, a impresivan vizualni identitet filma poslužio je kao špranca mnogim budućim SF-ovima za to kako bi budućnost trebala izgledati.

Film je ipak propao na kino blagajnama. Uspio je zaraditi 33.8 milijuna dolara, tek 5.8 milijuna više od budžeta koji je uložen u snimanje. No Blade Runnera su od zaborava spasila izdanja prvotno na VHS-u, a onda na DVD-u i Blu-rayu. Čini se da su gledatelji tek pred televizorima u svojim dnevnim sobama otkrili pravu vrijednost filma pa se kroz godine Blade Runner uzdigao do statusa kultnog klasika. Prisjetili smo se još nekih filmova koji su postali vrlo uspješni, neki čak i klasici, a propali su na kino blagajnama.

SHAWSHANK REDEMPTION (1994)

Unatoč pozitivnim ocjenama kritičara i čak 7 nominacija za Oscara, film Franka Darabonta nastao prema djelu Stephena Kinga nije privukao publiku u kina. Nema sumnje da su mu u tome dosta odmogli Forest Gump i Pulp Fiction koji su se pojavili iste godine. U njega je uloženo 25 milijuna dolara, a tu cifru je jedva uspio vratiti zaradom u američkim kinima; s utrženih 28.3 milijuna dolara, Shawshank Redemption je tek 2655. film po zaradi u Americi.

U svjetskim kinima ukupno je zaradio 58.3 milijuna, što je po holivudskim mjerilima prilično malo. No godinu dana nakon filmske premijere, Warner Bros je pustio film u videoteke i već prve godine je postao jedan od najposuđivanijih filmova u Americi. Od tek 2655. filma po zaradi, Shawshank Redemption je do danas prerastao u jedan od najcjenjenijih filmova ikad, čemu dovoljno u prilog govori činjenica da trenutno drži prvo mjesto najbolje ocijenjenih filmova na IMDB-ovoj Top 250 ljestvici.

FIGHT CLUB (1999)

Danas, 18 godina nakon što se pojavio, mnogim fanovima kojima je Fight Club pri vrhu omiljenih filmova teško se prijetiti da nije bio baš uspješan u kinima. Tada Twentieth Century Fox očito nije znao kako najbolje promovirati film o konzumerizmu i neobičnoj racionalizaciji nasilja unatoč tome što su glavne zvijezde bili Brad Pitt i Edward Norton, pa je na uloženih 63 milijuna dolara, Fight Club zaradio mizernih 37 milijuna u Americi, a ukupno nešto više od 100 milijuna dolara u svim svjetskim kinima.

Prvobitne kritike bile su prilično loše, a tada ih je zakucala Rosie O’Donnell kojoj se film toliko nije svidio da je mrtva-hladna u svojem talk-showu gledateljima otkrila kraj i cijelu poantu filma. Ipak, Fight Club su, kao i prethodne filmove s ove liste, spasile videoteke i prodaja DVD-ova. Prodano je više od šest milijuna kopija i stvorena je kultna sljedba vjernih obožavatelja koji smatraju Fight Club najboljim filmom Davida Finchera, koji još uvijek čvrsto drži 10. mjesto na IMDB-ovoj Top 250 ljestvici.

THE BIG LEBOWSKI (1998)

Malo filmova koji su propali na kino blagajnama se mogu pohvaliti da imaju godišnji festival fanova, ali i da su začeli vlastitu religiju. Kritičari su nakon odlično prihvaćenog Farga očekivali još jedan hit braće Coen, no nisu ga prepoznali u Velikom Lebowskom. Kritike su bile loše, Variety ga je nazvao šupljim i bez karaktera. Gledatelji također nisu pohrlili u kina pa je nakon uloženih 15 milijuna dolara Veliki Lebowski zaradio samo dva milijuna više od toga na američkim kino blagajnama. S ukupno u svijetu zarađenih 46 milijuna, daleko je od statusa holivudskih hitova.

Ipak, kroz usmenu predaju i internetske forume, stvorila se baza fanova, a Lebowski je potiho postao jedan od najvećih klasika modernog filma. Lik Jeffa Bridgesa, the Dude, postao je jedna od ikona pop kulture o kojoj se pišu knjige, ali i fakultetske studije.

CHILDREN OF MEN (2006)

Prije nego što je meksički redatelj Alfonso Cuarón oduševio gledatelje svojim vizualno impresivnim SF-om Gravity, njegov distopijski prikaz budućnosti u kojoj ljudska vrsta više nema sposobnost razmnožavanja ostavila je kino publiku prilično ravnodušnom. Gledatelje se nisu dojmile ni pozitivne kritike ni tri nominacije za Oscara, pa je Children of Men u američkim kinima zaradio svega 35.5 milijuna dolara, niti polovicu od 76 milijuna koliko je uloženo za snimanje, a ni u svjetskim kinima nije dosegao budžet – ukupna zarada iznosila je 70 milijuna dolara.

Unatoč lošim rezultatima na kino blagajnama, Children of Men je ipak postao klasik SF žanra i jedan od impresivnijih prikaza distopijske budućnosti koju je vizionar Cuarón dramatično prenio na filmsko platno. Usput je Clive Owenostvario možda i najbolju ulogu svoje karijere.

EDGE OF TOMORROW (2014)

Sa zarađenih oko 370 milijuna dolara Edge of Tomorrow nije bio potpuni promašaj na kino blagajnama. No obzirom da je u njega uloženo 178 milijuna, i da glavne likove glume Tom Cruise i Emily Blunt, Warner Bros studio se nadao ipak većem uspjehu i smatrao ga je promašajem.

No s vremenom je film prikupio impresivnu bazu fanova, koji su napravili svojevrsni presedan u filmskom svijetu time što su praktički nagovorili redatelja Douga Limana da snimi nastavak. Obzirom da nisu bili zadovoljni zaradom, Warner Bros nije vidio potencijal u snimanju nastavka, no Linmana, Cruisea i Blunt su fanovi toliko obasuli hvalospjevima filma i željama za nastavkom da je Liman odlučio angažirati scenarista Chrisa McQuarrieja i krenuti u taj projekt. McQuarrie je napisao inicijalnu priču, a snimanje nastavka je već najavljeno.

FEAR AND LOATHING IN LAS VEGAS (1998)

Mračna satira koju je Terry Gilliam snimio prema istoimenom djelu Huntera S. Thompsona prepričava zgode novinara i odvjetnika koji odlaze u Las Vegas. Isprva se njihovo putovanje čini poslovno, no prerasta u psihodeličnu avanturu potaknutu halucinogenim drogama. Film je izazvao dosta kontroverze i negativnih ocjena kritičara, nisu ih se dojmila ni imena poput Johnnyja Deppa i Benicia Del Tora u glavnim ulogama, pa je na uloženih 18.5 milijuna dolara zaradio svega 13,7 milijuna u kinima.

Ipak, s izlaskom DVD izdanja sa specijalnim dodacima pojavio se novi interes za Fear and Loathing, a čak su i kritičari počeli gledati na njega blagonaklono. Sve veća popularnost Johnnyja Deppa nakon prvih Pirata s Kariba 2003. dodatno je potaknula interes za Gilliamov film, koji je s vremenom prerastao u klasik koji svaki filmofilm i DVD kolekcionar mora imati u svojoj kolekciji.

ČAROBNJAK IZ OZA (1939)

Nekoliko generacija je odraslo uz Čarobnjaka iz Oza i smatraju ga jednim od najljepših dječjih filmova ikad snimljenih. I danas će se mnogi odrasli rado prisjetiti Judy Garland dok pjeva Oscarom nagrađenu Over the Rainbow. Stoga je mnogima čudno da je Čarobnjak iz Oza, jedan od prvih filmova u boji, propao na kino blagajnama. Zaradio je svega 3 milijuna dolara nakon uloženih 2.8 milijuna, što je u to vrijeme bila ogromna cifra i očekivanja su bila mnogo veća.

No Čarobnjak iz Oza osvojio je dva Oscara i zaradio vrlo pozitivne komentare kritičara, što je MGM studio potaknulo da na desetu godišnjicu objavi reizdanje. Nakon toga je krenuo vrtoglavi uspon Čarobnjaka iz Oza, kako po zaradi (popela se na 23.3 milijuna) tako i kod gledatelja. Tijekom godina objavljeno je nekoliko reizdanja za kina, VHS i DVD preko kojih Čarobnjak iz Oza još i danas odolijeva zubu vremena.

GRAĐANIN KANE (1941)

Film kojeg mnogi smatraju najboljim filmom svih vremena također je propao u kinima, čak i unatoč početnim pozitivnim kritikama. Jedna od velikih prepreka za gledanost Građanina Kanea je bio medijski tajkun William Randolph Hearst. Hearst je shvatio da je film Orsona Wellesa okvirn baziran na njegovom životu što mu se nije svidjelo, pa je naredio da se u svim njegovim novinama i svim radio postajama kojima je vlasnik ne smije spominjati naslov filma i ime Orsona Wellesa. Kao direktni rezultat toga, manje kina je pristalo prikazivati Građanina Kanea, tako da je film zaradio 1.6 milijuna na uloženih 870 tisuća dolara.

Popularnost Građanina Kanea porasla je tek kad se počeo prikazivati na televiziji, a veliki dio zasluga za to da ga se danas naziva najboljim filmom svih vremena pripada kritičaru Andrewu Sarrisu. On ga je nazvao filmom koji je imao najveći utjecaj na razvoj američke kinematografije od Rođenja jedne nacije, nijemog filma iz 1915., kojeg većina kritičara hvali, ističući kako je od iznimne važnosti za povijest kinematografije. Od tada je Građanin Kane na samom vrhu brojnih popisa najboljih filmova svih vremena, a u filmskim školama služi kao primjer savršeno složene filmske naracije.

globalcir.com/visoko.ba