Bosna i Hercegovina, kao i mnoge zemlje Evrope, prolazi kroz mukotrpni proces tranzicije, koja nosi sa sobom i veliki broj problema. Ti problemi obuhvataju sve sfere ljudskog života i djelovanja. Tako da, jedan od društvenih problema na koje nije imuno nijedno društvo, bilo ono razvijeno ili nerazvijeno, bilo da se to društvo, kao naše, nalazi u tranziciji jeste nasilje i kriminalitet mlade populacije. Činjenica da je zemlja izašla iz rata, ekonomske, političke, socijalne prilike u zemlji predstavljaju pogodno tlo za ekspanziju društveno neprihvatljivog ponašanja mladih. Ovo je društveni fenomen koji još nije dovoljno istražen, a ni društvo nedovoljno poklanja pažnje njegovom posmatranju i istraživanju, dok se o njemu govori tek onda kada maloljetnik počini neko izuzetno teško krivično djelo koje mediji senzacionalistički i neprofesionalno prezentiraju javnosti.
Podsjećanja radi, slučaj svirepog i bezobzirnog ubistva Denisa Mrnjavca i brutalno ubistvo posipanjem i zapaljenjem otvorenim plamenom starice Ljubice Đokić Spasojević, pokrenute su brojne inicijative da se naprave ustanove za izdržavanje kazni za maloljetne delinkvente, koji su počinili teža krivična djela. Svi žele izolovati te maloljetnike, međutim, nigdje se ne spominju endogeni i ezgzogeni faktori i uzroci koji dovode do toga da maloljetnik se oda kriminalnom ponašanju, odnosno da postane delikvent-valjda zbog toga što se zakasnilo sa prevencijom. Zbog svega toga sam odlučio napisati i pokušati objasniti pojam, kategoriju, uzroke nasilja sa osvrtom na prevenciju.
Kroz krivično procesno pravo, kriminologiju i kriminalistiku provejavaju manji ili veći ataci nasilja u svim njihovim segmentima, koja se istražuju na različitim nivoima. Kao fenomen nasilje se nalazi u fokusu interesovanja i u ,,kontekstu ambijenta“ u kojima se nasilje odigrava. Na sam pojam i kategoriju nasilja ne smije se samo gledati u okvirima legaliteta, odnosno samo kroz prizmu krivično-pravnih posmatranja. Nasilje je oblik društvenog ponašanja, te nasilje redovno prati primjena fizičke sile. Što nam sve govori, da nasilje nije samo individualna, ona je još više i društvena reakcija.
Klinički psiholozi su došli do zaključka da po prirodi nasilni ljudi zbog snažnih agresivnih impulsa, a slabih inhibitornih mehanizama ne uspijevaju da se uravnoteže.
,,Sila je oduvijek privlačila ljude niska morala,i vjerujem da-bez izuzetka-genijalne tirane nasljeđuju nitkovi.,,(Albert Einstein)
Detaljnijom, podrobnijom i temeljitom psihoanalizom ovih osoba redovno se otkriva da su im prve godine života bile pune bola, tegobno i tužno djetinjstvo, a kao odrasli ljudi okruženi su pustošem, hladnoćom i deficitom ljubavi. Jednostavno, živeći u takvom miljeu, bez iskre svjetlosti i topline u njihovoj duši da će se desiti nešto nabolje, kod takvih osoba rezervoari gorčine stalno se pune i samopoštovanje i samosavlađivanje su im inhibirani. Naučne spoznaje su dokazale nepobitnu istinu da su svi ljudi rezervoari krvave detruktivnosti.
- Prevencija nasilja među djecom i maloljetnicima
Da bi prevencija nasilja među djecom, omladinom i maloljetnicma bila uspješna u nju bi trebali biti uključeni slijedeći segmenti društva: zdrava, stabilna i jaka porodica, javne ustanove za odgoj i vaspitanje i obrazovanje djece, vjerske institucije, škole, lokalna zajednica, pravilno i dobronamjerno orijentisani elektronski i štampani mediji u cilju promicanja svih pomaka u odgoju, vaspitanju i obrazovanju mlade populacije, te zdravstvene i socijalne ustanove, policija, ministarstva po linijama rada i drugi koji na bilo koji način mogu dati doprinos i i pripomoći u provođenju generalne i specijalne prevencije u odgoju i vaspitanju djece i maloljetničke populacije.
U današnje vrijeme je medijsko nasilje postalo glavni agens i uzročnik negativnog uticaja na djecu. Elektronski mediji, a posebno masovna televizija, gotovo u svim svojim programima njeguje hedonizam, pomama za užicima, odbojnost prema radu. Uvoz najvećeg šunda za Zapada truje u tom smislu ne samo djecu, nego i odrasle. Filmovi s ubijanjima, razbijanjima automobila, ubijanjem bez ikakvog motiva, zaista čine snažno telesocijalnopatološko okruženje koje navodi djecu na stranputicu. U tim filmovima se direktno propagira drogiranje, narkomanija, seksualni liberalizam do promiskuiteta, lagodan život, pa i svi oblici „snađi se druže“ ( što nije ništa drugo nego obučavanje za krađu, prijevaru, otimačinu i pljačku i sl.).
Pošto roditelji, javne ustanove nemaju nikakve ingerencije ili moć da zaustave to TV nasilje nad djecom, mladima i odraslima, onda je nužno potrebno da država principijelnije kontroliše taj svoj najmoćniji (aparat) medij.
Naime, roditelji ,odgajatelji, učitelji i drugi stručni kadrovi u institucijama školstva, zdravstva, socijalne zaštite, policije i pravosuđa su dužni da moralno i verbalno-edukativno utiču na sve populacije sa kojima se susreću i rade, obavještavaju ih o novim spoznajama događanja i razvoja nasilja radi njegovog među djecom, te poteškoćama provođenja prevencije. Zatim, kroz glavnu prevenciju potrebno je pomoći u stvaranju i jačanju pozitivnih krugova i okruženja sa motom „Ne prihvaćamo nasilje“, sudjelovanje u kreiranju pozitivnih zakonskih propisa, njihovoj implementaciji na svim nivoima i sl.
To su samo neke od smjernica za harmonizaciju i humanizaciju života djece, omldine, odnosno maloljetnika u naprednom društvu.
2. Novi zakoni nisu promijenili stvarnost porodičnog nasilja
Novi zakoni koji su donešeni u BiH o zaštiti nasilja, utvrđuju pravila ponašanja koja treba da osigura pravilna ponašanja svih aktera i nemaju ambiciju da promijene realnost u cjelokupnosti. Nijedan od entitetskih zakona ne predviđa izdvajanje sredstava za liječenje narkomana ili alkoholičara, kurseve za savlađivanje srđžbe ili porodična savjetovališta. Zakon pedviđa mjeru udaljavanje nasilnika iz kuće, kako bi se zaštitila žrtva, ali ne i sredstva da bi se ona provela. Novi entiteski zakoni su u disharmoniji i neujednačeni. Nasilnici će dobit blaže kazne u RS a daleko su manje i prekršajne kazne za službene osobe koje ne prijave slučajeve maltretiranja u porodici. Zatim, socijalni radnici nemaju mogućnosti da upute nasilnike za liječenje, već odlaze u posjetu porodici tek kada se nasilje desilo. Novim zakonom je određeno da slučajeve maltretiranja prijave policiji. Centri ne finansiraju psihijatrijski tretman niti organizuju kurseve za savlađivanje srđžbe. Čak smatraju da ovo spada u djelokruge bolnice, pa pozivaju žrtve i da plate troškove bolničkog liječenja nasilnika (djecu i bivše supruge, ako nemaju bližih srodnika).
Razumna politika bi nalagala stavljanje akcenta na djelatnost preventivnog djelovanja u suzbijanju nasilja, maloljetničke delinkvencije, kao društveno negativne pojave.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.