Nestaje li tursko ekonomsko čudo?

Sve je prisutno: friziranje statistike, optuživanje vanjskih neprijatelja, pozivanje građana na vjeru i podršku ekonomiji, prijetnja inflacije, deprecijacija valute, upitna neovisnost institucija, prozivanje banaka kao kočničara ekonomskog razvoja. A sve je tako lijepo počelo….

Ranih godina Turska je bila ekonomsko otkriće. Novoizabrana stranka pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdoğana donijela je reforme koje su potaknule tamošnje gospodarstvo. U državi od osamdeset milijuna stanovnika živnula je proizvodnja, kao i ulaganje u infrastrukturu, porasla su inozemna ulaganja i zahuktao se turizam. U razdoblju od 2002. do 2007. godišnji ekonomski rast gotovo da i nije padao ispod pet posto.

Čak niti globalna kriza krajem prošlog desetljeća nije bitnije smanjila apetite turskih biznismena. Već 2010. i 2011. stopa gospodarskog rasta bila je nazad na vrlo zavidnim razinama, iznad osam posto. No kraj 2010. donio je početak Arapskog proljeća, niza navodnih revolucionarnih pokreta u državama sjeverne Afrike i Bliskog istoka,a koje je u većini slučajeva direktno ili indirektno podržavao Erdoganov režim. Godine tokom i nakon Arapskog proljeća bile su izuzetno profitabilne za vladajući režim, odnosno Erdoganovu porodicu.

Kako se moglo čitati iz više nezavisnih izvora, trgovina naftom sa zloglasnom terorističkom organizacijom DAIŠ odigravala se upravo preko Turske, čiji je ministar energetike bio Erdoganov zet, dok se za prijevoz brinulo nekoliko firmi koje mediji povezuju sa Erdoganovim sinom Bilalom. Koristi od tog biznisa je imao samo uski krug ljudi oko turskog predsjednika, jer zvanični podaci pokazuju kako turski narod iz mjeseca u mjesec sve teže žive, a u periodu kada je Turska kupovala najjeftiniju naftu, njeni građani su je plaćali po najskupljoj cijeni u historiji i to po 5 lira po litru..

Pad investicija, rast političke nestabilnosti i inflacije

Rast političke nestabilnost doveo je u konačnici Tursku u poziciju u kojoj je ekonomski stručnjaci i ulagaču gledaju s puno skepse i ponešto podozrivosti. Kritičan zaokret smjera turske ekonomije došao je s pokušajem navodnog vojnog udara sredinom jula prošle godine. U prvom polugodištu 2016. turski je BDP bio 4,5 posto viši nego godinu prije. U trećem tromjesečju – 1,8 posto niži.

To je bio tek početak negativnih ekonomskih vijesti koje su se zaredale u posljednje vrijeme. Samo početkom ove godine turska valuta se u nekoliko navrata našla na povijesno najnižoj vrijednosti u odnosu na američki dolar ili euro. Od početka 2017. vrijednost joj je pala za zabrinjavajućih desetak posto, a u posljednjih godinu dana sveukupno za čak četvrtinu. Lani je lošiji rezultat od turske lire imao jedino argentinski pezos.

Nastavi li se takav trend u nekom duljem razdoblju, posljedice po tursku ekonomiju mogle bi biti puno ozbiljnije. U pitanje bi mogla doći mogućnost turskih kompanija da refinanciraju inozemne kredite. Riječ je o kreditima u vrijednosti većoj od 200 milijardi američkih dolara (više od četvrtine godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Turske) koje turski poduzetnici moraju ili refinancirati ili ih otplatiti. Budu li prisiljeni stranu valutu kupovati po nezgodnom tečaju, stradat će njihovi financijski rezultati, a moglo bi doći i do otpuštanja zaposlenih ili odustajanja od investicija.

Druga ozbiljna prijetnja jest inflacija. Početkom milenija stopa inflacije u Turskoj kretala se na godišnjoj razini od pedesetak posto. Nakon reformi ona je u posljednjem desetljeću uglavnom bila ispod deset postotaka iako nikad na vrlo niskim razinama. Deprecijacija valute je svakako vrlo ozbiljan faktor koji bi mogao doprinijeti rastu cijena.

Analitičari i ekonomisti stoga već neko vrijeme pozivaju tursku središnju banku na podizanje kamatnih stopa, što bi trebalo obuzdati inflaciju. No takva se monetarna politika kosi sa željama sve dominantnijeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Poznat kao protivnik visokih kamata, Erdoğan je ovih dana, prema onome što pišu turski mediji, pozvao turski financijski sektor da ‘otvori kreditne slavine poduzetnicima i investitorima ili će se morati ‘susresti s njima’. U situaciji u kojoj raste pritisak sve više autokratskog turskog lidera središnja banka će teško braniti svoju neovisnost i odluke, zbog čega mnogi procjenjuju da neće doći do bitnijeg podizanja kamatnih stopa.

Lažni ekonomski rast: Prije mjesec dana turski statističari revidirali podatke o rastu

Erdoğan se ovih dana, inače, nije previše suzdržavao od optužujućih izjava kojima za probleme u ekonomiji krivi vanjske faktore. ‘Ne postoji razlika, po pitanju ciljeva, između terorista s pištoljem i bombom u ruci i terorista koji ima dolare, eure i kamatne stope’, kazao je Erdoğan, čiju su izjavu prenijeli mediji. Dodao je i da se turska ekonomija nalazi pod ‘terorističkim napadom’. Turski predsjednik je stoga pozvao građane da prodaju dolare i eure koje imaju u vlasništvu kako bi se oduprli prijetnji.

Erdoğan nije sasvim u krivu kad krivce za gospodarske probleme traži u vanjskim faktorima. Turska je jedna od država koje su najviše stradale zbog političke nestabilnosti u regiji. Tragični teroristički napadi, pritisak na infrastrukturu koji je stigao s brojnim izbjeglicama i drugi problemi doveli su, očekivano, do rasta rizika i nestabilnosti, što odbija investicije, no koliko je Erdoganov režim i sam kumovato takvoj situaciji kroz otvoreno stajanje na stranu pojedinih terorističkih formacija, ključno je pitanje pri svakoj analizi stanja u Turskoj.

Način na koji Turska odgovara na te izazove je pak ono što će odrediti hoće li tamošnja ekonomija uspjeti prebroditi trenutne probleme. Prijetnje bankama da moraju kreditirati poduzetnike svakako nisu dobrodošao način za raspetljavanje ekonomskog čvora. Još je veće pitanje što će donijeti idućih nekoliko mjeseci na turskoj političkoj sceni.

Stranka predsjednika Tayyipa Erdoğana je krajem prošle godine pripremila prijedlog promjene turskog ustava kojim bi se predsjedniku dodatno povećale izvršne ovlasti. O prijedlogu bi se trebalo referendumski odlučivati u prvom dijelu ove godine i neki hrabro predviđaju da bi veće ovlasti u rukama Erdoğana mogle značiti i rast stabilnosti, što bi pogodovalo ekonomiji. S druge strane, postoje i znaci koji upućuju na to da rast njegova utjecaja može donijeti svašta.

Jedan takav bi mogao biti i, recimo, potez kojim su prije mjesec dana turski statističari revidirali podatke o gospodarskom rastu u posljednjih desetljeće i pol. Starije brojke se nisu previše promijenile, no u oko upadaju promjene za posljednjih nekoliko godina. Umjesto 2,1 posto rasta za 2012. godinu, u Turskoj sada kažu da je BDP tada skočio za 4,8 posto. Ranija procjena od 4,2 posto za 2013. sada iznosi čak 8,5 posto, a za više od po dva postotka poboljšani su rezultati i za 2014. i 2015. godinu.Turski statističari su promjene objasnili usklađivanjem sa standardima, no teško je na takve promjene u ovom trenutku gledati bez imalo skepse, posebno kad se zna koliko često su autokratski vođe spremni frizirati brojke u svoju korist.

Brojke za ovu i prošlu godinu nesumnjivo ukazuju na pad optimizma. Najnovija Reutersova anketa ekonomskih analitičara pokazala je da oni procjenjuju da je turski BDP lani porastao 2,3 posto, što je dosta niže od tropostotne prognoze koju su davali još prije samo dva mjeseca, i od 3,2 posto, koliko iznosi procjena turskih vlasti. Za ovu godinu analitičari očekuju rast od 2,8 posto, a turska vlada nada se skoku od 4,4 posto.

Legendarne slike sa živahnih turskih tržnica pokazuju zašto je država na svojevrsnoj granici istoka i zapada oduvijek odisala ekonomskim potencijalom. Turska se nalazi među dvadeset najvećih svjetskih ekonomija, no ekonomski horoskop joj u ovom trenutku nije povoljan. U situaciji u kojoj je teško predviđati rast stabilnosti Turska bi mogla još neko vrijeme biti destinacijom samo onih ulagača spremnih prihvatiti visoke rizike. Ako uz taj rizik nema i visoke moguće zarade, onda će takvih biti vrlo malo.