PreporukaNeudate žene u Ugandi se bore da sačuvaju svoje domove

Neudate žene u Ugandi se bore da sačuvaju svoje domove

Džejn Zamukunda (Jane Zamukunda) je skoro dvije decenije živjela sa duplo starijim muškarcem. Prvo dijete s njim je dobila kada je imala samo 15 godina. Na kraju joj je jedina utjeha bilo to što je imala dom za koji je osjećala da je njen.

Imali su troje djece, a njen partner je kupio zemljište u Nansani, pregrađu Kampale, na kojem su zajedno sagradili kuću. Džejn je bilo najvažnije to što je imala ključ od svoje kuće što je dosta čudno u zemlji u kojoj nije uobičajeno da žene posjeduju imanje. Kako kaže, željela je da ima kuću za svoju djecu.

No, jednog dana 2015. godine se vratila s posla i zatekla svoj dom potpuno prazan.

„Moj partner je ispraznio cijelu kuću“, izjavila je Džejn za „News Deeply“.

Slične stvari se svakodnevno dešavaju u Ugandi, zemlji u kojoj i zvanično zakonodavstvo i kulturološki zakoni uskraćuju ženama puna prava na to da posjeduju, naslijede i kontrolišu upotrebu zemljišta i imanja. Žene čine više od 70% poljoprivredne radne snage u Ugandi, ali manje od 20% njih su vlasnice zemlje. Jednaka prava na imovinu koja se ženama daju po zakonu često se odbacuju zbog običaja.

Džejn i njena djeca su spavali na podu u praznoj kući, a mjesec dana nakon što je njen partner nestao na vratima joj se pojavilo nekoliko muškaraca. Nosili su katance i rekli joj da je kuća prodana njima.

„Prijetili su mi da će me isjeći ako se vratim u kuću, pa sam morala da bježim“, ispričala je Džejn, koja se sklonila u jednosobnu kuću svog brata, a zatim se obratila lokalnim vođama za pomoć.

No, nažalost, sve što je dobila bile su surove riječi: „Vaš muškarac ima pravo da proda kuću, a na kraju krajeva, vas dvoje niste bili u braku“. Džejn je tada otišla u policiju gdje su joj obećali da će pronaći njenog partnera i uhapsiti ga. No, otada ništa nije čula, ni od njih, niti od njega.

KULTUROLOŠKI ZAKONI SU DUBOKO USAĐENI

Foto: Pecold / Shutterstock

U očajničkom pokušaju da sačuva svoj dom u kojem je deset godina živjela sa partnerom, Džejn je potražila pomoć neprofitne društvene organizacije „Barefoot Law“, koja nudi besplatne pravne usluge. Džejn vjeruje da o zakonu zna više od drugih žena, no, Morin Nuvamanija (Maureen Nuwamanya), pravna službenica u organizaciji „Barefoot Law“, naglašava da čak i kada bi žene u Ugandi bolje znale koja su njihova prava, to ne bi značilo da će se ona i poštivati.

„Kulturološki zakoni su duboko usađeni, bez obzira na to što znate svoja prava. Ovo je patrijahalno društvo“, objasnila je Morin za „News Deeply“.

U organizaciji „Barefoot Law“ su rekli Džejn da su muškarci koji su je izbacili iz njene kuće iskoristili činjenicu da zakon ne priznaje zajednički život. Naime, ukoliko nevjenčani par kupi imanje ili zemljište i živi na njemu, a onda raskinu, žena obično nema pravo na tu zemlji ili imovinu.

Ajzek Šemakejd (Isaac Ssemakadde ), direktor grupe za ljudska prava „Legal Brains Trust“, objašnjava da čak i kada su žene u braku sa svojim partnerima njihova prava na vlasništvo zemlje i nasljedstvo često ugrožavaju zakoni zasnovani na „dominantnim patrijarhalnim razmišljanjima i praksama“.

Prema riječima Redžine Bafaki (Regina Bafaki), izvršne direktorice nevladine organizacije „Action for Development“, žene su često diskriminovane po pitanju vlasništva imanja, a prednost gube i zbog nepismenosti, što im otežava borbu za njihova prava. Ova organizacija je jedna od rijetkih koja žene obučava o njihovim pravima na imovinu. Nažalost, zbog kućanskih poslova žene često ne mogu da prisustvuju časovima.

„Mislim da je još jedan izazov manje – više nedostatak političke volje da se žene podrže u sticanju zemljišta“, izjavila je Redžina za „News Daily“.

Novinari koji rade za „News Daily“ su nekoliko puta pokušali da dobiju komentar od portparola Vlade Ugande, ali nisu uspjeli.

DUGE BITKE ZA ZEMLJU

U Ugandi, zemlji u kojoj žene već dugo protestuju zbog prava na zemlju, nedavno su grupe za ljudska prava, crkva i javnost kritikovali Vladine planove o izmjeni Ustava kako bi se dozvolilo uzimanje privatnog zemljišta za projekte.

Vinfred Ngabirve (Winfred Ngabiirwe), izvršna direktorica nevladine organizacije „Global Rights Alert“, je izjavila da, ukoliko taj amandman bude usvojen, rezultat bi bio „legalizovano grabljenje zemlje“ čime bi najviše pogođene bile žene.

„Zemlja je za hranu, to je posao, djeca idu u školu zato što njihove majke prodaju usjeve“, izjavila je Vinfred za „News Deeply“.

Zahvaljujući pomoći organizacije „Barefoot Law“, Džejn je, barem zasad, dobila bitku za svoju imovinu. Oni su je uputili u kancelariju okružnog komesara koji je zaustavio iseljenje. Predstavnici organizacije „Barefoot Law“ su bili uz nju dok je posjećivala komšije i lokalne vođe kako bi im objasnila da će se vratiti u svoj dom i da za sve nedoumice mogu da se obrate njenim advokatima.

Napokon je došao dan kada su se Džejn i njena djeca mogli vratiti u svoj nekadašnji dom. Otkada je počela borbu za svoj dom, Džejn nije čula ni glasa od svog nekadašnjeg partnera, niti od ljudi koji su je izbacili iz kuće. Svjesna je toga da bi se oni mogli ponovo pojaviti, ali ističe da sada ima ljude koji će joj pomoći. Sada želi da se Vlada pobrine za to da se nijednoj ženi ne desi ovo kroz šta je ona prošla. Želi da vlast razmotri priznavanje prava na imovinu između nevjenčanih partnera koji žive zajedno.

lolamagazin.com/visoko.ba


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE