Naslovnica Lokalne Teme Sport O Visokom kao...

O Visokom kao rukometnoj sredini sa Senadom Skopljakom

Prije šezdesetak godina rukomet je doživio neviđenu ekspanziju na prostoru bivše Jugoslavije, koja je bila teritorij sa najboljim rukometom u Evropi. Tada je Visoko dobilo RK Mladost, a procvat i uspjesi stigli su dolaskom Srđana Praljka

434
PODIJELI

U Ljetopisu visočke Gimnazije (Franjevačka klasična gimnazija Visoko, op.ur.) stoji zapisano da je prva zvanična rukometna utakmica odigrana u Visokom 9. maja 1954, na Dan pobjede nad fašizmom, između Mladosti iz Visokog i Elana (Sportskog društva Druge sarajevske gimnazije). Prije prve zvanične rukometne utakmice u Visokom odigrano je nekoliko “pripremnih” sa ekipama Vojnog garnizona Visoko i učenicima Franjevačke gimnazije. Tog 9. maja 1954. prepuno gledalište školske omladine ispred Franjevačkog samostana, na tada jedinom rukometnom igralištu sa podlogom od utabanog šljunka, bilo je svjedokom rađanja novog sporta u Visokom.

Tri ulaznice

Ostaje zanimljivost da su na toj utakmici prodate tri ulaznice, da je prihod bio 90 dinara, a kupili su ih Salem Oruč Nane, Rešad Smajlović Arneri i Asim Hajrić Kriks. Inače, rukometni klub u Visokom osnovan je 19. februara 1954. Ime Mladost je nosio do 1960., potom se zvao Bosna, pa Vitex, da bi 1991. vratio stari i aktuelni naziv – Bosna. Rukometna priča u Visokom počinje pomenute davne 1954. godine u zbornici Državne realne gimnazije u ovom gradu, koja je tada egzistirala u sklopu Franjevačke klasične gimnazije u Samostanu sv. Bonaventure, a cijelu ideju začeli su profesori u ovoj visočkoj gimnaziji Ferid Semić, Vladimir Jović i Petar Markotić Pero sa svojim kolegama, koji su se odlučili da baš te godine, na 19. februar, oforme Sportsko društvo Mladost, koje je u svom sastavu, kao najznačajniju, nosilo rukometnu sekciju. Prijedlozi za ime društva bili su Plamen, Zvijezda i Mladost, a opredijelilo se za ovo posljednje na inicijativu nastavnika Ferida Semića, koji je u Visoko donio niz pozitivnih iskustava iz rada istoimenog sportskog društva koje je postojalo pod tim imenom na Višoj fiskulturnoj školi u Zagrebu, gdje je studirao. Senad Skopljak, bivši igrač i trener visočke Bosne, koja danas uz svoje ime nosi i ime generalnog sponzora Centrotransa, čovjek je koji je ostavio dubok trag i s kojim je uvijek zadovoljstvo razgovarati o rukometnim temama.

Tri prilike

“Rukomet je u Visokom prije šezdesetak godina, kada je formiran RK Mladost, doživio neviđenu ekspanziju na prostoru bivše Jugoslavije, koja je bila teritorij sa najboljim rukometom u Evropi. Naročito dolaskom Srđana Praljka u Visoko rukomet je doživio pravi procvat i došli su veliki uspjesi. Na broj stanovnika koji je ovaj grad imao tada, a to je bilo oko 30 hiljada, klub je bio prvoligaš u zemlji koja je imala 12 ekipa u elitnom rangu, što je fantastična stvar. Bilo je jako teško igrati u eliti, a bez rezultata seniorske ekipe nema ni popularnosti rukometa u nekoj sredini, te nema ni interesa mladih igrača da se upisuju u klub. Visoko je to tada imalo”, priča Skopljak. Koliko je ta teza tačna, dokazuje i njegova konstatacija da se rukomet u ovom gradu podno brda Visočice, na ušću rijeka Bosne i Fojnice, uči od malih nogu. “Velika sreća za visočki rukomet je to što je ovdje izrastao veliki broj vrhunskih igrača i reprezentativaca, pa su djeca imala od koga da uče. Igrale su se velike utakmice, a djeca najviše uče vizuelno. Znači, kad dođe na trening u Visokom, dijete već poznaje određena pravila. Ono, između ostalog da sad kažem, zna da ne smije ući u šesterac, zna da treba za tri sekunde izbaciti loptu iz ruke i poprilično je spremno da trenira taj sport. To vizuelno učenje je veoma bitno u stasanju mladog igrača”, riječi su Skopljaka. U njegovim se riječima lako prepoznaje sjeta i, možda, nostalgija za nekim prošlim vremenima, kad govori da je Visoko imalo priliku da postane evropski centar rukometa, ali i neki regionalni, te, naravno, državni centar. “Visoko je imalo tri puta priliku da postane evropski centar rukometa, ali sredina nije prepoznala te ambicije koje su neki ljudi imali i sredstva nisu bila dovoljna. Nisu se mogla dovesti pojačanja, što je praksa kad se pravi jak tim za evropska takmičenja, jer jedan grad ne može da podnese taj ciklus”, kaže Skopljak. Pa nabraja: poslije Srđana Praljka bila je šansa da se napravi evropska ekipa, ali nije. Šansa je bila i kada je Nevzad Sirćo bio trener, kada je osvojeno četvrto mjesto u bivšoj Jugoslaviji, te, na koncu, poslije 1995. godine pa naovamo, postojala je šansa da Bosna bude predstavnik bh. rukometa umjesto nekih drugih klubova. “Visoko je imalo bolje predispozicije od mnogih drugih sredina. Ne znam šta je razlog. Sad je rukomet ovdje ponovo segment školskog sporta, što je pogrešan put. Bar ja tako mislim, jer bez vrlo jakog prvog tima nema napretka ni u mlađim pogonima, a ako se nastavi ovim tempom da se igrači prave i da od njih više koristi imaju drugi klubovi, rukomet će ovdje stagnirati još dugo vremena”, govori ovaj nekada sjajni srednji bek.

Dva ispadanja

Do zastoja je, kako on to vidi, došlo i u “razvijanju” i “pravljenju” “pravih” igrača. “Mislim da i tu imamo zastoj. Ne znam pravi razlog, jer nisam dio kluba već duže vremena. Ali, mora se povesti računa o tome da igrač koji igra za prvu ekipu ne može sa niskim materijalnim sredstvima da učestvuje u trenažnom procesu. To moraju biti neka primanja koja će iole zadovoljiti zahtjeve sportista. Onda, jedan trening dnevno ne vodi napretku”, riječi su Skopljaka. Visočka Bosna je trostruki osvajač Kupa i dvostruki prvak BiH, no u posljednje četiri godine Visočani već drugi put igraju u 2. rangu. Kao ni prošli, tako ni ovaj put Visočani neće imati problema da se vrate u elitni rang bh. rukometa. Iz sedam mečeva do kraja, Bosni je potreban jedan bod kako bi obezbijedila povratak u premijerligaško društvo. “Stvarno je sramota da klub ovakvog renomea ispada iz premijer lige dva puta u četiri godine. Visoko ne zaslužuje da mu se to dešava i mislim da su isključivi krivci ovdje u Visokom, jer se svako borio za sebe u toj situaciji u kojoj je Bosna nastradala, posebno u prošloj sezoni. I Bosna se borila za sebe, ali nažalost nije se izborila. Sada joj slijedi povratak u elitni rang”, kaže Skopljak. A to je, upozorava sagovornik Dana, veliki ispit i za grad i za Upravni odbor kluba, ali i za stručni štab, pa za i igrače. “Ova situacija mora biti prekretnica da se ozbiljnije krene u napredak, te da se klubu posveti više pažnje, jer klub sa ovakvim renomeom ne zaslužuje da se bori za opstanak, niti smije sebi više da dozvoli da ispadne”, ističe Skopljak. Ako će išta uništiti rukomet u Visokom, smatra on, uništit će ga članarine za mlade igrače. “Tu nema prave selekcije i ne otpadaju slabiji, te se manje posvećuje pažnja naprednijim. Treba konačno uvesti praksu da neko napredan od starta ne plaća članarinu, a nekima koji su manje napredni treba na vrijeme skrenuti pažnju da bi bilo dobro da se posvete nečemu drugom u čemu će možda biti uspješniji. Onda s tom naprednom grupom intenzivirati rad i praviti jači tim”, smatra Skopljak. Karakteristično za Visoko je da u ovom gradu publika odlično razumije rukomet. “Ovdje je publika izuzetno edukovana, pa nije čudo da navijači znaju pravila bolje od sudija, naročito ako su sudije mlađe. I to nije sporno. No, moram istaći da naša publika ovdje često zna biti i nerealna. Traži da se povlađuje Bosni na domaćem terenu, a neko sportsko navijanje se izgubilo”, smatra Skopljak.

Jedan turnir

Tokom svoje karijere on je afirmisao veliki broj igrača, na što je, kako kaže, izuzetno ponosan. “Čovjek bude na neki način ponosan kada vidi svoje igrače u velikim evropskim timovima. Da pojednostavim, kad stolar napravi stol, pa kad mu neko to pohvali, on se osjeća dobro. Nije lijepo kada čovjek priča o sebi, ali zaista imam dara da vidim šta kojem igraču nedostaje, te mu pomažem da individualno napreduje. Pokušavam da mu pomognem da otkloni nedostatke, a ono što on prirodno ima, trudim se da što bolje usavrši. Drago mi je da je veliki broj igrača koje sam ja trenirao ili igrao ili igra momentalno u inostranstvu i reprezentaciji. Visoko treba da iskoristi njihovu popularnost da afirmiše rukometni sport. Dat ću primjer. Može se organizovati seminar u Visokom, na kojem bi bio veliki broj trenera i igrača, kako iz Visokog, tako i iz nekih drugih sredina. Osim toga, Visoko mora imati jedan seniorski turnir, kao što ima Doboj, jer ovaj grad to zaslužuje”, istakao je Skopljak. Rukomet je sport koji je u BiH uvijek bio vezan za male sredine, no kako u Evropi novac diktira tempo, tako je i kod nas. “Rukomet je bio sport manjih sredina poput Visokog, Dervente, Goražda, Bosanskog Broda, bila je i Banja Luka, ali propadanje privrede, posebno u ovom postratnom periodu, mnogo je utjecalo na ove gradove. Veliki gradovi su tražili svoju akumulaciju rukometnog sporta, jer su studenti odlazili u te gradove, te su ostajali u njima. Naravno da finansije diktiraju sve. Igrač do 17. ili 18. godine može igrati besplatno, ali poslije toga ne može igrati za neka sitna ili nikakva primanja, ne mogu da se ne izvršavaju obaveze prema trenerima, pa da se te stvari rješavaju preko sudova. Žalosno je da se takve stvari dešavaju ne samo u Visokom nego širom BiH, jer su to banalnosti i dječije bolesti koje moramo prevazići”, kaže za kraj razgovora Senad Skopljak.

Oslobođenje / Jasmin Tajić / Visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.