PreporukaIntervjuPAVEL: Sve dogovaramo konsenzusom

PAVEL: Sve dogovaramo konsenzusom

Zagrebačka kantautorski bend Pavel potpuno je atipičan. Glavni junaci benda, Antonija i Aljoša Šerič, osim što nastupaju zajedno i u braku su. Aljoša je prije Pavela bio frontmen benda Ramirez, dok Antonija danas samostalno nastupa kao Tonka.

Otkrili su nam jesu li prvo počeli da rade, ili su se zaljubili, ili su se zaljubili pa počeli da rade; a saznali smo i šta je prvo nastalo, kokoška, ili jaje.

ROM: U Hrvatskoj, u posljednjih nekoliko godina je počela da se stvara izuzetno kvalitetna muzika… Vatra, Detour, Silente… Dobili smo nekolicinu sjajnih bendova, među kojima ste i vi, a onda je taj val zahvatio cijeli region. U pjesmi Daleke obale poznati stih kaže „Onda je krenulo, nešto se pomaklo, Belan je okupio Đavole“… Poslije 30 godina, ponovo je nešto krenulo… Šta?
Aljoša: Bilo je dobre muzike i u međuvremenu, ali nije emitovana baš na radiju, treba se malo potruditi i pronaći je na Internetu, ljudi rade, ljudi rade dobro, samo to treba pronaći.

ROM: Ko je publika koja sluša Pavel?
Antonija i Aljoša: Pavel slušaju svi, od 16 do 66. Iznenadilo nas je da nas slušaju i ljudi koji imaju preko 50 godina. Ali, naši najvjerniji fanovi su mlada, pametna publika.

ROM: Je li teško opstati danas s nečim što nije komercijalna muzika?
Antonija i Aljoša: Ovisi na šta ciljate. Ako vam je cilj da rasprodate velike dvorane i zgrnete brdo para, zarađujete od svirki, onda možda jeste, ali, ako ne ciljate na takvu vrstu slave, onda nije problem i onda je veći užitak. Mi zaista uživamo, imamo svoju vijernu publiku koja nas prati po Hrvatskoj, a onda, kad dođem i van Hrvatske, pozitivno se iznenadimo i zaista nam je drago kad vidimo da možemo i tu pokazati šta radimo.

ROM: Ko je bio Pavel?
Aljoša: Pavel je lijepo muško ime. Češko, muško, boemsko ime. Da sam dobio sina u trenutku kad sam osnivao Pavel, onda bi se sin vjerovatno zvao Pavel, ne bi se zvao nikako drukčije. No, s obzirom da nisam, onda sam nazvao bend tako.

ROM: Koliko dugo postoji Pavel, koliko ste albuma izdali? Kupuju li se dans uopšte albumi ili se muzika distribuira putem nekih drugih medija?
Aljoša: Bend nominalno postoji još od 2007. godine, ali, ništa ozbiljno se nije dešavao do 2012. godine, 5 godina se ništa nije radilo, a onda smo izdali album. Ja sam imao bend Ramirez, koji je tada imao primat i onda, kad se Ramirez raspustio posvetili smo se Pavelu. Od tih preko 10 godina rada, tek 6 efektivno postojimo. Ne smatram da mi zamjere na raspuštanju Ramireza, jer imali smo svojih otprilike 700-800 ljudi koji bi dolazili u Tvornicu i to je to, to je neki domet bio. Nisu se nikakvi tektonski poremećaji u muzici desili kad se Ramirez raspao.

ROM: Može li se danas živjeti od muzike?
Aljoša: Ja sam neko vrijeme fanatično kupovao i sakupljao CD-ove , ali sam ih prestao kupovati i prijavio sam se na jedan streaming servis. Fali mi danas taj osjećaj otvaranja CD-a, mirisanja ploče, omota i čitanja tekstova, ali, ovo je toliko lako i toliko dostupno da ti je muzika cijelog svijeta dostupna jednim klikom. Moram priznati, s te strane i ne žalim više.

ROM: Jeste li se prvo zaljubili pa počeli da radite, ili ste počeli da sarađujete, pa ste se zaljubili?
Antonija: Došlo je to nekako paralelno. Došla sam kod Aljoše da preslušam album, da mu budem prateći vokal za jedan koncert, a onda smo se kroz probe i druženja počeli dopadati jedno drugome. Ja ne znam da li je on tada imao neke druge primisli kada me zvao u bedn, ali, ja sam se prvo našla s njim, dogovorila za saradnju, pa mi se onda počeo dopadati.

ROM: Posao i brak, čija je posljednja?
Antonija i Aljoša: Ja mislim da to nekako skupa dogovaramo, šta i kako treba biti. Ide to vrlo jednostavno i lako, konsenzusom 🙂 , mi nismo komplikovani ljudi i sve dogovaramo jednostavno, ne radimo probleme tamo gdje ih nema, podižemo dijete, radimo sve druge poslove i za sada nam ide jako dobro. I uvijek je na kraju:

„Da draga.“

ROM: Žena muza?
Aljoša: Da, istina je da sam joj napisao 5-6 pjesama.
Antonija: Smatram da mi nisam muza u klasičnom smislu, možda je to bilo na početku, kada je nastala pjesma „Ćuvaj me“, ali, s obzirom da smo u braku danas sam mu više saborac. No, trudim se ostati fatalna i nepredvidiva.

ROM: Svaka vaša pjesma širi ljubav… U trenutku dok sam promišljala o ovome, sjetila sam se pjesme „Lažu devedetsete“…  Da li je to omaž svemu što se desilo i da li je dužnost svakog umjetnika i uopšte medijski eksponirane ličnosti da napravi nešto slično, kako se ne bi zaboravilo i ne bi ponovilo novim generacijama?
Aljoša: Ne bih rekao da je dužnosti ali, treba pisati iskreno ono što si proživo i ono što te okupira. U trenutku kad odlučiš da pišeš o devedesetima, onda se moraš dotaknuti rata, i krvi, i smrti, ali, bez obzira na to, i u pjesmi kažem kako postoji jedna dihotomija. Prvo se sjetim nekih pijanstava, zaljubljivanja i svega lijepog što nosi adolescencija, a onda tek onog ružnog. I to je normalno, tako mozak funkcioniše i da je drugačije, vjerovatno ne bi bilo dobro.

ROM: Jeste li bili na Markalama?
Aljoša: Nismo, ali se nadamo da ćemo stići da ih posjetimo.

ROM: Gdje je i šta radi Tonka?
Antonija: Tonka upravo sprema spot za novi, četvrti singl koji je zove „Vedro“. Snimila je do sada tri singla. Zaista uživam u toj novoj muzici koju je Aljoša napisao za mene. Planiram album da izdam na jesen, ali do tada ću da objavim sve pjesme kao singlove. Aljoša je pisao sve pjesme i vjerovatno je i zato toliko ponosan na Tonku. To ustvari baš ne znam, jer, nikada ne znaš šta je prvo nastalo, kokoška ili jaje, no, dokazano je da je ipak prvo nastala kokoška… (smijeh)

ROM: Koliko vas novi gradovi, ulice i ljudi inspirišu da stvarate?
Aljoša:Veliki bendovi koji sviraju po cijelom svijetu su prisiljeni da pišu u hoteskim sobama, mi to još ne moramo.
Antonija: Neće nam se dogoditi da će Aljoša nakon ovog koncerta ići pisati pjesmu na balkonu hotela, nego će malo popiti i otići u krevet… Za nešto više, čekat ćemo Pariz… 🙂

ROM: Šta očekujete od ovog koncerta i turneje uopšte?
Aljoša: Očekujemo da nas čuju neki novi ljudi koji do sada nisu imali priliku da slušaju Pavel, da nas spomenu svojim prijateljima i da se ponovo vratimo da sviramo.

Udrimuski.ba / Vanja Šunjić / Visoko.co.ba


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE