Naslovnica Kolumne Pet fragmenat...

Pet fragmenata kubističke kompozicije

120
PODIJELI

1. – HAJKAČKI MENTALITET

Koka i Hercegovina

Šta je starije? Znanstvenici se usaglasiše da je koka starija od jajeta. Logično, dijete je uvijek mlađe od majke. Analogno: Tvorac-krava-tele. Jasno, sofisti svojim paralogizmima mogu sve izokrenuti pa reći da je tele majka krave. Ali, neka njima njihove paralogike u kojoj je sve kakofonično i haotično. Braniće svoju karnivorsku hiperfagiju izandžalom floskulom da i biljke imaju dušu. Imaju, naravno, ali postoji i na to odgovor: koka kojoj prerežu vrat više nikada neće postati kvočka, a iz jednog zrna kukuruza mogu se dobiti hiljade novih koji se neprekidno umnožavaju kvadrilionskom progresijom. Zato nije isto ubiti klip kukuruza i koku Pirgu. Ustvari, moja Pirga imala je prirodniju sudbinu: umjesto da onako već prilično ostarjela ali umiljata završi u loncu,  ubila je lisica. Ostala samo gomilica perja.  

Povijesno gledajući Bosna je postojala dobrih hiljadu godina prije nego su joj radi lakše podjele i ovladavanja ponosnim i nepokornim stanovništvom pridodali verbalni prirepak čijom se repetativnom gebelsovskom upotrebom stvorila navika da je to naziv zemlje. A nije bio i neće moći opstati jer je već i slijepcima jasno da je to poluga kojom se kompaktna nezavisna zemlja priznata u UN bez entiteta i kantona pokušava razbiti na tri dijela. Čak i da se takav čin ozvaniči, Bosanci ga nikada neće priznati, neće kapitulirati, niti iščeznuti. Nije novo da je Bosna okupirana. Ali nije novo ni to da nikada nije pokorena. A za sve ono što joj je pripadalo pa su joj oteli, pa nije im dovoljno već i dalje pokušavaju oteti nove dijelove teritorije, za takvu „politiku“ postoje kao odgovor sva legitimna sredstva samoodbrane i sudovi na kojima će se Bosanci boriti za zemlju svojih predaka i njihovu čast. 

Još u našoj miloj i počivajućoj SFRJ znalo se da u Bosni postoji dubok animozitet južnjaka prema sjevernjacima, da su ih nazivali i danas još uvijek nazivaju glupim, inertnim, nesposobnim i inferiornim. Iako su se na popisu stanovništva 1991. godine kao Hercegovci izjasnili samo 467 građana, čini se prema njihovim uvjerenjima da bi i dalje svi ostali Bosanci trebali služiti njima i zauvijek ostati taoci Rizvanbegovićeve veleizdaje. A u Bosni su se južnjaci školovali, stanove i kuće stekli, izvukli maksimalnu korist, i to mahom kao rukovodioci. Oni sami sigurno su svjesni gnušanja cijelog svijeta prema najvećim izrodima koje porodi upravo taj gramzivi zavidni južnjački krstaški mentalitet i koji svoj „raskošni talent“ iskazaše u Jasenovcu.  Dinaridski hajkački stočarski manir primjenjivan je na ljude i nakon završetka Drugog svjetskog rata, i još traje, kao da je iz kolektivne memorije izbrisan period 1991-1995. Od tog hajkanja “ljudske stoke” moglo se unosno i dobro živjeti. Jer, kao „umno sposobniji“, morali su dokazati da je kastinski sistem „bogomdan“. Kako i ne bio? Ne opraštaju Titu za Bleiburg i Goli otok, za Nedića i Mihailovića, ali „zaboravljaju“ koliko njih je amnestirao. Umorena, ubijena, mrtva SFRJ, nestala je, ali preživjeli animozitet se pojačao do nivoa patološke mržnje, dorasle do zahtjeva da se Bosna od federacije pretvori u tri zasebne cjeline. Vatikanu nikad dosta, uvijek traži i nastoji oteti još i još. Dokle? Nije mu dosta Duvno/Tomislav Grad, Gornji Vakuf/Uskopje, Međugorje. Nije u pitanju samo hercegovački seperatizam, zlikovačko kameleonsko kamenjarsko ustaško pavelićevstvo se već odavno ugnježđuje kao dominirajuće u Kraljevoj Sutjesci, Kiseljaku, Travniku, Jajcu, Prozoru, Busovači. Koloniziraju Stolac „ugroženim“ srednjobosanskim katolicima. Mostar je i dalje grad najgoreg aparthejda. A htjeli bi u EU i NATO. Pa kolika je ta Herceg-Bosna? Tom bastionu okupacije, sramoti veleizdajnika, balkanskoj Bastilji, špijunskoj agenturi kapitalističkih kolonizatora i lažnih predstavnika Hristovog učenja, već će se znati suprotstaviti neki novi hrabri, pošteni, nepokorivi, plemeniti i prirodno inteligentni Dobri.      

2. – KLOAKA MAXIMA

Bosna i ljuska

Viktor Igo je u svom romanu „Jadnici“ detaljno opisao sistem podzemnih kanala Pariza i njihovu ulogu u vrijeme revolucije. U njima su se krili Marius i Gavroš i ostali komunari. Iz te kloake velegrada snijela je probuđena svijest građana jaje iz kog će se izleći sloboda, jednakost i bratstvo. Dvjesto godina kasnije, Bosna će postati samo cloaca maxima Europske Unije i Novog svjetskog poretka. Nije njima stalo do kulturne i razvijene Bosne, inače ne bi raznijeli njene najljepše i najpametnije piliće po svim destinacijama perfidnog podzemlja.

Slušao sam od visočkih nana kako su nekad žene izbjegavale da u prodavnicama kupuju kokošja jaja, tražile su ljuske, prodavane na komad, pakovane u novinske fišeke. Taj se običaj polako gubio i jaja su opet samo jaja. I u teoriji o nastanku života govori se o Velikom prasku iz Prakosmičkog Jajeta. Kod ptica, gmizavaca, riba, potomstvo se leže eksterno, iz snešenih /položenih/mriještenih jaja. Ženke sisara imaju maternicu u kojima se do poroda u svojim placentalnim nirvanama baškare njihovi mladunci. U svemu je prisutan isti princip – oplodnja. Malo je vrsta kod kojih je čin oplodnje nasilan, ali u tome kao i u svakoj drugoj formi destrukcije dominira čovjek. Većeg zločina zapravo i nema, silom stvarati neželjeni život.

Juli 1993. godine najavio je početak moje nove duhovne smrti: radeći u kuhinji kibučkog hotela (nadomak Jerusalima) bio sam zarobljeni argonaut, u peradarniku sam bio ugušeni kosmonaut. Prvo jutro pomalo već uspijevam da zaboravim. Ne znajući gdje tačno treba da se javim, greškom sam se našao pred starim napuštenim peradarnikom. Bar sam mislio da je napušten. Kada sam se približio još uvijek očekujući da ću nekog zateći, pažnju mi je privuklo nekoliko pernatih stvorenja. Bili su to potpuno poludjeli pijetlovi, izolovani od ostalih, njih petnaestak. Par njih su ležali uginuli ili usmrćeni od strane ostalih, dok su ovi kidisali na njih, krvožedno ih čerupajući i homoseksualno-nekrofilno atakujući na leševe svoje braće. Pri niskom jutarnjem suncu i podignutom prašinom, ta slika mi je izgledala toliko nestvarna i strašna, kao iz najgorih horor filmova koje ionako nisam volio gledati pa ih nisam puno ni vidio. Znaju li ljudi šta uopšte jedu, iz kakve prljavštine pomiješane svim vrstama životinjskih bolesti, njihovih patnji, uz sve otrove kojima ih čovjek pretvara u povratne sekundarne izvore vlastitih pomračenja uma i smrti.

Šest mjeseci morao sam dežurati u gigantskom peradarniku, da prikupljam, čistim, sortiram i hemijski pripremam (u nekoj vrsti gasne komore) kokošja jaja za inkubatore. Ja, koji sam cijelog života umirao od alergije na perje. Kao kosmonaut obučen, sa maskom, rukavicama, u žutom plastičnom skafanderu (sve to morao sam kupiti sam) i kapom, na plus pedeset stepeni valjalo mi je ući u grotlo bijesnih i bolesnih ptica koje su na toj vrućini ugibale i koje je trebalo izbaciti van. Crvi moljaca na sve strane i miševi oko kokošje hrane, mješavina izmeta i perja… Na drugim mjestima danonoćno događa se uništavanje majušnih slatkih pilića u mašinama… genocid, čitava apokalipsa. Samo zato što je gospodar toliko superioran. Pravo je „junaštvo“ uloviti“ pitome domaće životinje.  

Kao planinaru događalo mi se da sam se probijao kroz snježne smetove, ali ovo je bio pomični prijeteći snijeg koji bi me opkolio dok bih se pojavio. Jednom prilikom mi je ogroman pijetao podmuklo s traga skočio na rame. Srušio sam ga istog trena i prije nego bi me ponovo napao udario sam ga drškom od metle. Ostao je nakostriješen, opasno me gledajući, ali nije ponovo pokušao. Bio je u pravu. Ko sam bio ja da stalno kradem jaja iz tog okrutnog zatvora za perad? Kokoši su daleko inteligentnije nego što se to može pretpostaviti. Ali su i nalik ljudima, većinom su krvožedne. Uvjerio sam se u to gledajući kako su još posve mali pilići atakovali na ranu jednog svog brata iz istog legla kom je naš crni mačak Neron otkinuo nožicu. Kao pirane su nasrtale na jadnička. Izdvojili smo ga, ali mu nije bilo spasa. (Dok sam ovo pisao na radiju su javili da je ptičja kuga stigla i u “naš” kibuc i da moraju da pobiju sve koke. Zadovoljenje pravde?). Zarobljen u moru bijelog perja nisam mogao da dišem, gušio sam se, a smrad kokošje nesreće, skrivljene transformisanim i kamufliranim ljudskim kanibalskim egocentrizmom, dugo mi se sugestivno pričinjavao i tamo gdje ga nije bilo. Nisu isto ljudi i kokoši, ali princip na kom počiva ludilo je identičan. Zatvori, podčini, ponizi, upotrijebi, uništi.  Prvo se siluje um. Sjećam se priče iz susjedstva da je jedan mladić skoro poludio kad je u kuhanom jajetu otkrio već veliko pile! A i meni se dogodilo da sam prilikom razbijanja jaja kad sam htio napraviti sebi kajganu s užasom vidio da su u dva neke krvave mase, a u trećem već vidljivo pile. Nisu to bile samo ljuske! Pa dovraga više! Zar u svakoj musaki, piti, čokoladi, juhi i baklavi, u svim hotelima i prodavnicima, zar baš u svemu mora biti jaje!?  

Od paganskih običaja potiče hrišćansko/kršćanska tradicija bojenja jaja za Vaskrs/Uskrs. U Insbruku sam vidio prodavnicu rezbarenih jaja raznih ptica. Na talijansko-slovenačkoj granici neke godine uhapsili su lovca (svi su lovci krivolovci) koji je u automobilu sakrio više od 1000 zakonom zaštićenih malih ptica pjevačica ubijenih u Bosni, čiji jezičke u Italiji za basnoslovne sume dodaju jelima kao afrodizijak. Kako zdravorazumski pojmiti te snobovske strasti i manire? Možda idioti umišljaju da će bolje pjevati serenade i biti libidonozniji? Da li će se od tih divnih stvorenja, od majke prirode ukradenih s najnižim ovozemnim pobudama, bolje izvoditi operske arije ili lakše iza debelih zidova katedrala zloupotrebljavati djeca? Kada će inteligencija odnijeti pobjedu nad čulima koja silnika ne drže daleko od sumanute zvijeri?   

Vegani znaju kako se mogu bez jaja napraviti kolači, pite, palačinke, sve bez grijeha i bola. 

Sjećam se da sam kao dvoipogodišnji dječačić znao pitati: Mama, kad ćeš pipi lomiti nogu? Zapazio sam da se do supe dolazi tako da tata zakolje koku, mama joj očisti perje, izvadi i baci utrobu osim srca i jetre, i nožem zareže na koljenu donji dio noge koja se odlomi i baca. Jednom prilikom sam u rasporenoj koki vidio čitav niz jaja od malih do posljednjeg već sasvim formiranog, zaostalog u kloaki. Nisu dali koki da snese to već gotovo jaje. Pitaju li se konzumenti zašto koke uopšte nose jaja? Znaju li da Vede iz sasvim opravdanih razloga zabranjuju jaja u ishrani i da su se tog pravila dosljedno pridržavali i Bogumili? Pa nisu oni bili tupi, nepismeni i nesavjesni! Neoplođena jaja nisu ništa drugo do završna faza menstrualnog ciklusa. Ako su oplođena, jedu se nesuđeni pilići. Grozno, zar ne!?  Ali, nije sve što je istinito za fuj! Neurazumljivi, dobar vam tek!   

Razmišljajući mnogo decenija kasnije o uzrocima desenzibilizacije kod učesnika rata koji su kadri zaklati djecu, retrospektivno sam se transponovao u nijemog posmatrača kad sam kao dijete, lišen bilo kakvog emocionalnog učešća, gledao kako pijetao kojem su u dvorištu između zgrada odsjekli glavu skače dok ne iskrvari. Isto je bilo kad sam gledao kako kolju jagnje. Pitam se nije li u tom mom posmatranju bilo ičeg ljudskog? Ili, naprotiv, nisam li kao i svi koji kolju u toj prolivenoj krvi vidio neku opravdanu kaznu, i zlurado osjećao neku vrstu katarze u zenitu otpaljivanja nečije karme skrivljene na sličan način? Za sve koji direktno učestvuju i saučestvuju u klanju velika je vjerovatnoća da će u nekom od karmičkih krugova slično završiti i tek tada  shvatiti. Tada sam jeo meso i skoro da je to bilo i za mene kao i za sve druge karnivore normalno stanje vidjeti prizore patnje nevine žrtve čije će meso uskoro biti u rerni ili na ražnju. Taj fenomen bezosjećajnosti se, dakle, kao biočip ugrađuje u podsvijest i postaje neodvojivi dio kulta ubijanja bez imalo sažaljenja i trunke samilosti i grižnje savjesti. Ali, postoji bumerang. Krv je u svom sastavu 88% voda. A otkriveno je da voda sve pamti. I sve vrati.

Da je živ Hičkok morao bi praviti novi film: koka(i)nizirani politikantski mozak. Hičkokove ptice su u pravu. Najveći lešinar se mora pobijediti njegovim oružjem.  

3. – PTICA DODO

Ruski (t)rulet

Kada su se Portugalci prvi put iskrcali na Mauricijus zatekli su mnoge endemske vrste biljaka i životinja, među kojima je posebna bila ptica dodo. Znatiželjna i dobroćudna, nije imala ugrađen evolucijski kod straha od prirodnih neprijatelja. Umjesto da bježi dodo bi se približavao nemilosrdnim uništiteljima. Portugalci su ih nemilice klali sve dok ih nisu u potpunosti istrijebili. Čak su im dali to podrugljivo ime dodo, što na portugalskom liči na približnu riječ sa značenjem glup. Da li aksiološka karakterizacija naivnih, dobroćudnih, zaista odgovara tom značenju? Nije li identičan slučaj sa 20.000.000 Indijanaca koji su također bili ljubopitljivi i darežljivi prema bljedolikim osvajačima? Za poklonjene zlatne predmete zauzvrat su dobili bolesti, alkohol, silovanja, ubistva, odvođenje u roblje, otimanje zemlje i ekološku katastrofu. Gluhim ušima i slijepim očima uputio je poglavica plemena Seattle svoje čuveno pismo.  

Svi vjernici misle da je Bog jedan i velik. Agnostici drže do svojih, a ateisti do svojih uvjerenja. Jedna od uobičajenih uvreda na račun priprostih ljudi je „koka-mozak“. Tačno je da je mozak ptica neuporedivo manjih dimenzija od ljudskog, ali je utoliko veći fenomen da i sa tako malom moždanom masom koka zna koliko ima pilića i da ih vodi, voli, uči i čuva sa istim senzibilitetom kao i svaka majka. Gavran pokazuje da može riješiti složene probleme. Papagaj imitira, govori, smije se, ruga, vozi bicikl. Ako je Bog jedan, i izričito naredio „Ne ubij!“, ima li čovjek pravo suditi o odsustvu duševnosti i inteligencije drugih bića i ubijati ih? Šta ako inteligencija uopće nije vezana za materiju i količinu moždane mase, već za transcendentalne vrijednosti Nad-Duše? Zar niko nije u školama mogao objasniti nutricističke vrijednosti maslina? Da sedam  maslina u potpunosti zamjenjuju jedno kokošje jaje i da sadrže sve što je Tvorac Univerzuma pretpostavio i zadao da je dovoljno za normalno funkcioniranje organizma, a da u jajetu nema onog čega ima u maslinama? Planet je tako podešen da čovjek može živjeti i preživjeti bez ubijanja. Anatomija šake (kao i crijevnog trakta i zubala) ukazuje na evoluciju povezanu sa branjem plodova sa drveta ili sa zemlje. A karnivor ubija i svoje zlodjelo još i konzervira, kao svojevrsni muzej smrti sa barkodom i rokom trajanja. Zavarava sam sebe, zločin je neizbrisiv i vječan. Industrija konzervi poništava humani um.

Pažljivim i višedecenijskim proučavanjem „slavjanske duše“ nepobitno sam se uvjerio da je u slabosti prema njoj i podsvjesnoj blagonaklonosti blondi-arijevstvu ključ razumijevanja bolećivosti prema svemu što se odrodilo i koncentriralo u votki, kazačoku, kagebeovski zavrnutoj cigari, komunističkom nemoralu, i karamazovskoj iracionalnosti. Ruski (t)ru(h)let. Vladao je on i još vlada Bosnom. KPJ je financirana okrvavljenim novcem iz carskih trezora porodice Romanov koja je četiri stoljeća vladala nepreglednom Rusijom. NKVD kadrovici i sam Broz posijali su sjeme zla koje bi bilo moguće (možda) iskorijeniti, da nije udruženo sa krivoslavljem, onim istim što je unakazilo i uništilo slavensku dušu sljedbenika i baštinika kulture Tolstoja, Šostakoviča, Rahmanjinova, Cvetajeve. Kao ni Staljin, ni Putin neće ni zaštititi ni poštedjeti prekodrinsku „braću“. On kao najbogatiji i najmoćniji čovjek na Planeti nema nikakve veze  sa Sovjetskom socijalističkom Oktobarskom revolucijom. Badava rusofilima što pišu ćirilicom, što govore ekavicom, što sklapaju pakt sa Avigdorom Libermanom i Arijem Livnijem. Rulet je bio i ostaće hazardni hazarski truhlet. Možda se riječ hazar odnosi i na povratnika, ali, na hebrejskom se, ako je u pitanju samo slučajna sličnost, svinja kaže hazir. A izgled i ponašanje divljih početničenih „pro-cionista“ koji ni sami ne znaju da li bi više htjeli da su četnici ili kozaci, često podsjećaju na čopore divljih veprova, oboljelih od bjesnila. Sa takvima se ne igra ni Kozaračko ni Slavjansko kolo. Možda tek neki samoubilački ludi kazačok. Na kraju, kad se dogodi kraj, u novom krugu Postanja, možda će se od sjevernosibirskog leda dogegati do Vrela Bosne neki slučajno preživjeli otkravljeni razgakani razdragani par dodo ptica.     

4. – CIONISTIČKI SULTANAT

Turska (h)ujdurma

 Nije u pitanju teza, ni hipoteza: Panislamizam je u stvari cionizam. Neosviještena, Mayinim velom prekrivena suština stvarnosti, zabludjelost kao svjesno postavljena zamka za humani um, koja izvorište ima u neobuzdanoj huji, hujdurmi, iliti, oponentskom tersluku ekvivalentnom neosviještenom zavjereništvu, prikriva da je osvajanje europskog kontinenta putem Abrahamove vizije identična Ibrahimovoj, odnosno, viziji Proroka Muhameda. Nažalost, zlonamjerni, zluradi, neobaviješteni i sistematski indoktrinirani antijevreji, najčešće po inerciji nacističke i klerikalne propagande kojoj su se priklonili jerusalimski muftija Hadž Amin el-Husseini i iranski ajatolasi, sve ekstremne jevreje i Jevreje proglašavaju cionistima, nositeljima cionističkog režima, što je nečovječno, nepravedno i katastrofalno pogrešno. I Palestinci i svi Arapi čija je vjera preko proroka Muhammeda vezana za brdo Cion, i oni su cionisti. Oni su čak i veći cionisti od ekstremnih jevreja i Jevreja, vlastoljubivih i srebroljubivih, koji su se na tom brdu odrekli Hrista, u hajkačkom transu zahtijevajući njegovo raspeće.

Slijedom činjenice da su se turski sultani ženili Jevrejkama, da su i majka i supruga Sulejmana Veličanstvenog bile Jevrejke, do sekulariziranog masona Ataturka, i Hazara Erdogana, nije teško uvidjeti da nikako ne može biti riječi o slučajnosti. Novi veliki neo-otomanski sultan Erdogan boluje od grandomanije naslijeđene od Heroda Velikog, a ovaj je preteča i vatikanskog papstva. Bilo je to najveće i najmoćnije carstvo u povijesti, Sulejmanovo. A esencijalno, Abrahamovo, Davidovo, Solomonovo… Po inerciji slobodnog zidarstva, u bivšoj prijestolnici Bizantije sve mora biti grandiozno, najveće. Trenutno se u Turskoj gradi najveći aerodrom na svijetu. Turska plovna i aero-flota je impresivna, Turska je oduvijek imala moćnu armiju. A vrijednim turskim gastarbajterima može biti zahvalna čitava Europa. Drugo pitanje predstavlja arabizacija-cionizacija Starog kontinenta kojem je NATO ospoljeni izraz vatikanskog diktata – “očuvanje kršćanskog karaktera Europe”. Utoliko gore što zavedeni, ali i dobro plaćeni CIA i NATO žreci, žbiri i politikanti u Bosni zagovaraju MAP, program pridruženja euroatlantskim integracijama (koje li karikature i farse od naziva da bi se kamuflirala podla globalistička doktrina kreirana u štabovima MMF-a, Trilateralne komisije, Centralne banke Vatikana, i Pentagona). Anti-islamski animoziteti s akcentom na Tursku namjerno su preusmjereni na pogrešnu stranu da bi se prikrila istina o tome ko stvarno upravlja Turskom. Jedan od pokazatelja je i taj da Turska nikada nije sankcionirana za genocid nad Jermenima. Prljava nagodba, “usluga za uslugu”. 

Ali, Turska ima i svoju najslabiju tačku, ‘Ahilovu petu’ zvanu Bosna. Odveli su i pogubili Zmaja Gradaščevića, vladali pola milenija Bosnom, a Bosnu nisu pokorili. Jer, sve dok diše bar jedan Bogumil, sa njim diše otpor prema barbarstvu zabilježenom u Talmudu i Bibliji. Prije Huseina Kapetana Gradaščevića i njegove poruke da se jedino boji Boga, pa i njega malo, sultana nimalo, a vezira k'o Dorata svoga, sličan odgovor dao je i Indijanski poglavica Atahualpa kad je bacio Bibliju u prašinu uzvikujući da je njegov Bog živ!

Jevreji misle da su se 1947. vratili svojoj kući. Zapravo, Jerusalim je ponovo okupiran. Tako kažu Palestinci, ali ni oni sami ne razumiju da njihova dojučerašnja ognjišta nisu okupirali cionisti. Barem ne oni za koje oni misle da su. Osim u manjem procentu, s preživjelim genima drevnih Esena, današnji Izraelci nisu potomci onih čije su leševe nakon kolektivnog samoubistva, bez bitke, rimski legionari pronašli 73. godine n.e. na Masadi. Izraelom, Turskom i Saudijskom Arabijom vladaju elitni Hazari, pripadnici naroda tursko-tatarskog porijekla koji su prihvatili Judaizam. U izraelskoj armiji i u cjelokupnom privrednom, informativnom i političkom sektoru zavladao je ruski jezik. Pokazaće se to prisustvo Hazara kao mač sa dvije oštrice po ugled onog boljeg, izvornog cionizma. Na kraju, pronositelji istog su i Arapi-muslimani. Samo što toga često ni sami nisu svjesni. Nije bio toga svjestan ni učeni, ali zli, Hitleru odani Hadž Amin el-Husseini, osnivač Handžar divizije, kojeg je povijest kao subjekt po sebi i za sebe vješto upotrijebila za kontrapol pulsirajućeg Apsoluta. Zbog njegovih zabluda Bosna je povučena do samog dna ambisa iz kojeg će joj se vraški teško biti vratiti, a i neće uspjeti sve dok joj se ne spuste jedine ljestve spasa: povratak mudrosti Najboljih koji su hodali Planetom. A njih su asimirali u Hazarski krivotvoreni Judaizam, odnosno primitivni krvožedni paganski babilonizam u kom se žrtvuju mladi dječaci i mlade djevice. Osveta tom barbarstvu nadnijela se kao mračna sjena nečuvene nečovječnosti nad Jasenovcem, Kozarom, Vukovarom, Kninom, Dubrovnikom, Sarajevom, Mostarom, Prijedorom, Fočom, Srebrenicom…

Bizarno je da su u posljednjem ratu bosanske muslimane zlostavljali, progonili i ubijali četnici i ustaše kao Turke, iako većina njih nisu imali nikakve veze sa Turskom, čak nisu osjećali ni simpatije prema njima. Pogotovo se njima niko nije imao razloga svetiti zbog okupacije i zuluma od strane Otomanske imperije. Drugu dimenziju predstavljaju izjave zagovornika islamske države za koje “Turska je naša majka”. Takva stupidarija koštala je života više od stotinu hiljada neutralnih Bosanaca muslimana, imalo je za posljedicu zbog “osvete osmanlijama” hiljade silovanih žena i sve strahote razorenih gradova.

Razumljivo je da je jaka svjetlost tek progledalom bolna i više zasljepljujuća od prethodnog sljepila. Sa tim osjetom praiskonske istine, svim dosadašnjim zavedenim indoktriniranim izmanipuliranim Bosancima pretvorenim u njene „konstitutivne“ (ustavotvorne) neprijatelje, tek predstoji bolni susret. Bolan, ali spasonosan.

5. – NATO-NACI KRSTAŠKI POHOD

Vatikanska pljuska

Zar nije već i samim Bosancima postalo jasno da su za njih rezervisani samo služinčadski poslovi u egzilu, ili, u Bosni, rudnici i teška metalurgija, živeći u mjestima sa najvećim procentom aerozagađenja, zatrovanih voda, bolesti, povređivanja, obespravljenosti i siromaštva. Do kada će se koristiti raz-veznik „and“ (Herzegovina)? Bosanci su predugo ćutali, ali njihova samosvijest i pobuna raste kao nezaustavljiv cunami. Bosanac nije ‘nula’ i nije dio ‘manjine’. Takav nonsens je neodrživ i sve što se ne bude moglo postići rezolucijama i dogovorima, biće prepušteno stihiji za čije će posljedice odgovarati oni koji su tu stihiju izazvali. Bosna je Bosna, bila i ostaće samo Bosna. A kome bude trebao Vatikan, Beč, Pešta, Ankara, neka ide, tamo ih jedva čekaju.

Svaki put kad neko kaže Bosna i Hercegovina bez pominjanja Republike, tim imenovanjem odaje priznanje genocidu, jer, u Daytonu je legalizovan i nagrađen genocid. Ukidanjem riječi Republika ukinuta je kompletna civilizacija! A samo pominjanje Hercegovine identično je uzvikivanju parola: Živio Vatikan! Živjela Turska! Živjela Austro-Ugarska! Živjeli okupatori moje zemlje! To je isto kao kad su u Mariboru i Zagrebu 1941. godine s cvijećem i ovacijama kao oslobodioca dočekali Hitlera.

Iz svih tih razloga najslobodoumniji Bosanci odlučili su da o sudbini svoje zemlje ne mole i ne čekaju ničiju milost. Odlučili su proklamovati rezolucije, a jedna od njih odnosi se na jednozačan monolitan naziv zemlje – Bosna. „And Herzeg-Vojvodina“ više ne stanuje u Vječnoj Bosni. O tome je u Sarajevu 19. augusta tekuće 2017. godine na Trećem povijesnom skupu Bosanaca održanom pod pokroviteljstvom Centralnog odbora saveza Bosanaca usvojena zvanična Rezolucija o nazivu države kojoj je vraćeno njeno autentično ime Bosna i određen naziv za njen autohtoni narod – Bosanci.

„And“ je najprljaviji simbol funkcionalnosti „Divide et impera!“ Zavadi, podijeli, pa vladaj. A Vatikanu koji je dva milenija dijelio pljuske, u smrt odnio stotine miliona ljudi, prorečeno je da će i njemu pasti finalna pljuska:

Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih, jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina.

Papa Franjo je toga svjestan i na sve načine pokušava izigravati sveca, mada je i to prorečeno. Crni će se pokušati preodjenuti u Hristovo ruho i mase će pasti zavedene.

Bosanci nisu glupi, ali su većina postali nevjerovatno lijeni. I napretka neće biti sve dok su kafane i kockarnice pune od ranog jutra. Umjesto da ujutro kafanče i u akšam pijanče, neuporedivo bolje bi bilo da oru obradivu zemlju, da čuvaju prirodu, da spriječe barbarski izlov divljači i ribe, da se prestanu narkotizirati svim vrstama opijata, da trijezni i trezveni nadgledaju svoju djecu gdje su, s kim su, ko ih i čemu uči, da li ih navode na ideju da ih neki “humanitarni dobrotvori” (pedofili) čekaju sa ružama bez trnja. Nismo glupi Bosanci. Naprotiv, ali, to moramo dokazati. Do sad smo samo dokazivali (odnosi se samo na one stvarno čista srca) da smo predobri i suviše lakovjerni, kao izumrla ptica dodo. Dokažimo djelom da ćemo se suprotstaviti daljim podjelama i otimanjem naše zemlje, okupirane i ponižene, obesvećene u totalitetu, skupa sa stećcima i ostalim nekropolama naših pramajki i pradjedova. Poništimo sve nelegalne kupoprodajne ugovore o prodaji nekretnina strancima, konfiskujmo sve što je stečeno prevarom i krađom i nelegitimnim transferima sa vatikansko-turkofilnim ruso-cionistima. Ili tako, ili nas nema.

_______________

Karikaturalno-poetizovan sažetak:

Koka i Hercegovina

Bosna i ljuska

Ruski (t)rulet

Turska (h)ujdurma

Vatikanska pljuska

***

(Izvinjenje čitačima/čitaocima/čitateljima: kraće od ovog, sa ovakvim pristupom složenoj temi, nije se moglo napisati)

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.