Pet opakih žena za koje nismo čuli, a trebalo je

Od piratkinje koja se borila za slobodu, do žene koja je vodila samurajsku vojsku, pa čak do brutalne borkinje u stilu “Igara prijestolja”, vrijeme je da proslavimo ono što su nam ostavile u naslijeđe neke od najopakijih žena u povijesti, piše Bust.

TENKISTKINJA MARIJA VASILJEVNA OKTJABRSKAJA

Kada je Marijin suprug poginuo boreći se u Drugom svjetskom ratu, učinila je ono što bi učinila svaka ucviljena udovica… Prodala je sve što ima, kupila tenk, nazvala ga “borbena drugarica” i namjerila ubiti što je više moguće nacista. Standardno.

Marija je odrasla u siromaštvu na Krimu, početkom 20. stoljeća. Bila je jedno od desetero djece i rijetko su imali dovoljno hrane. No, Marija nije dopustila da ju to uništi, već je svoje breme kanalizirala u ljubav prema politici i vojsci.

Udala se za Ilju Oktjabrskog, vojnog časnika i ljubav svog života. Premda nisu imali djece, imali su jedno drugo, i to je bilo sve što je Marija željela. Ipak, kada je Ilja bio pozvan u sovjetsku vojsku u Drugom svjetskom ratu, Marija ga je entuzijastično ispratila. Naposljetku, Rusiju je napala Njemačka i bili su potrebni hrabri vojnici poput Ilje.

Nakon Iljine smrti, Marija je pisala Staljinu: “Moj suprug je ubijen u borbi braneći svoju zemlju. Želim se osvetiti fašističkoj gamadi za njegovu smrt i za smrt sovjetskih ljudi koje su mučili fašistički barbari. U tu svrhu, ulažem sav svoj novac, 50.000 rubalja u Nacionalnu banku kako bi izgradili tenk. Ljubazno molim da ga nazovete “Borbena drugarica” i pošaljete me na frontu kao vozačicu dotičnog tenka.”

Nakon uspješnih borbi, ranjena je usljed granatiranja. Odvezli su je s bojišta u komi iz koje se nikada nije probudila.

No, Marija i “Borbena drugarica” dalje žive. Bila je odlikovana najvišim sovjetskim vojnim počastima. I danas je u Rusiji slave i pamte po njezinoj hrabrosti i junaštvu.

SAMURAJKA TOMOE GOZEN

Zaboravite na sve što znate o samurajima. Jer sabljama ćemo raznijet čvrste muške stereotipe.

Znate, dečki… postojale su samurajke, i bile su najopakije ikad! Od Srednjega vijeka nadalje, djevojke iz samurajskih obitelji mogle su se obučavati za onna-bugeisha, što se otprilike prevodi kao: RATNICE. Obučavane su za borbu (naravno), kao i u matematici i znanosti. To su bile izuzetno inteligentne žene koje su mogle biti i vojne strateginje i samostalno voditi grupu muškaraca u borbi rame uz rame.

Jedna od najopakijih je bila Tomoe Gozen. Znana i po hrabrosti i po ljepoti, bila je ratnica iz 12. stoljeće s kojem se nije bilo pametno zezati. Tomoe je imala neviđenu zbirku ratnih trofeja… što je u 12. stoljeću dolazilo u obliku dekapitiranih glava neprijatelja koje ste ubili.

Dakle, Tomoe se borila u ratu Gempei (velikom japanskom građanskom ratu), a njezine borbene vještine su bile toliko dobre da je unaprijeđena u komandantkinju jedne od armija, od vođe i generala – Lorda Kisoa no Yoshinaka. Regularno je vodila vojske muškaraca u ratu, a jednom je čak vodila 300 samuraja u bitci protiv 6000 neprijateljskih vojnika. Bila je jedna od petero preživjelih.

ŽAN D KLISON (JEANNE DE CLISSON), LAVICA IZ BRETANJE

Kao prezrena žena, Žan je prošla put od prosječne srednjovjekovne plemkinje do ratnice. S neprijateljima se obračunavala brutalno i uskoro je postala najpoznatija francuska ratnica od koje su svi strepili..

Već dva puta bila udana prije nego što se udala za Olivera d Klisona (Oliver de Clisson) 1330. godine. No, ovaj brak je bio drugačiji, jer Žan i Oliver su se stvarno voljeli, što je u to doba bila rijetka pojava. Imali su nekoliko djece i živjeli su relativno lijepo, sve dok Oliver nije bio pozvan u rat… i sve se raspalo.

Francuzi i Englezi su ratovali za vojvodstvo Bretanju. Oliver je izabrao boriti se za Francusku pod vodstvom Šarla d Blua (Charles de Blois). Sve je bilo dobro dok Olivera nisu zarobili Englezi… a Šarl je optužio Olivera za izdaju. Kada su Engleska i Francuska naposljetku proglasile primirje, Francuska je odlučila to proslaviti smaknućem Olivera.

Žan se željela osvetiti svima koji su dopustili Oliverovu smrt. Prodala je sve kako bi kupila ratnu opremu i krenula uništiti francusko plemstvo. Na moru je ratovala protiv Francuske 13 godina. Pričalo se, ako je francusko plemstvo bilo na brodu, Jeanne bi izvukla sjekiru i sama im odsijecala glave; baš kao što su oni učinili njenom voljenom suprugu.

No, kao što je iznenada započela svoju osvetu, tako je i prestala. Preselila se u Englesku, gdje joj je darovana zemlja i sjeme za njezino temeljito čišćenje kanala od francuskog neprijatelja. Opet se udala i (začudo) se vratila u Francusku… gdje je u miru provela ostatak života.

BUNTOVNA PIONIRKA SOFI MORIGO (SOPHIE MORIGEAU)

S jednim okom, blještećim zelenim naočalama i stavom “neću trpjeti nikakva sranja”, Sofi Morigo je poput oluje osvojila svijet prvih doseljenika i redefinirala što znači biti žena. Odbila je zasnovati dom i dopustiti nekom muškarcu da joj otme njezine avanture. Umjesto toga, prekršila je pravila i uputila se zavladati svijetom u kojem dominiraju muškarci.

Odrasla je na kanadskoj granici, bila je hrabra, borbena i spremna dati sve od sebe; u osnovi, bila je stvorena za lude pustolovine. Nažalost, to se nije očekivalo od pristojne djevojke. Njezini roditelji su pokušali sve kako bi ju “civilizirali”. Dali su joj fino katoličko obrazovanje i učili ju kućanskim vještinama.

Sa 16 godina, udala se za tipa koji je bio deset godina stariji. Bio je dovoljno dobar, no bračni život jednostavno nije bio za Sofi. Pa je ostavila muža, vratila svoje djevojačko prezime i upustila se u biznis – trgovinu zlatom. Normalno.

Na komadu zemlje je gotovo potpuno svojeručno sagradila sebi dom i mjesto za trgovanje. Kao prava pionirka, imala je obilje avantura. U jednoj takvoj pustolovini izgubila je oko, i tako je nastao njezin zaštitni znak – žarko-zelene naočale. Također, bila je ozlijeđena u jednom dramatičnom sudaru konja i vagoneta, ostala je ležati na zemlji s iskočenim rebrom.

Što je Sofi učinila? Naravno, sama si je amputirala rebro! Odnijela je to rebro kući i tamo ga objesila na zid, ukrašeno lijepom ružičastom vrpcom. Unatoč amaterskoj samo-kirurgiji, Sofi je dugo živjela, nastavivši razvijati svoj biznis i živeći punim plućima do duboke starosti.

PIRATSKA KRALJICA GREJS O'MELI (GRACE O'MALLEY)

Poznata kao irska kraljica pirata, Grejs O'Meli je bila žena s kojom se nisi mogao zezati. Od malene nevine djevojčice postala je kraljicom pomorskih ratnika, boreći se za prava svojih ljudi i prkoseći kraljici Elizabeti I.

Njezin otac bio je irski starješina, zarađivao je na brodovima koji su za veliki novac prevozili vodu i koji su bili pod njegovom kontrolom, te plovio rutom prema i iz egzotičnih zemalja. On nije bio lud za tim da mu se kći priključi na morskim avanturama. Priča se da su joj roditelji slagali i rekli da zato što je djevojčica i ima predugačku kosu ne može ploviti. No, to nije zaustavilo Grejs.

Zgrabila je nož, odsjekla svoje uvojke i popela se na očev brod – spremna za Piratstvo 101! Ispostavilo se da je Grejs prirodni vođa, a nakon smrti oca, ona je bila ta koja je preuzela obiteljski biznis, a ne njezina braća. To je značilo da je posjedovala dobar komad Irske, imala vlastito bogatstvo i bila kraljica.

Udavala se dva puta, a dijete rodila na palubi broda. A onda joj je Elizabetin guverner u Irskoj skresao zaradu, napao njezin dom i oteo dva sina i polubrata kao taoce. Njih dvije su se sastale u palači Grinvič, a Grejs se odbila nakloniti Elizabeti. Također, odbila je predati svoj bodež i žestoko je ispuhala nos u fini svileni ženski rupčić, pa ga je ležerno bacila u najbliži kamin ignorirajući zgroženu kraljičinu pratnju.

Nakon toga je pregovarala s Elizabetom na tečnom latinskom jeziku. Odlučeno je da Elizabetin guverner ode iz Irske i da se oslobodi Grejsina obitelj. Zauzvrat, morala je obećati da se neće pridružiti irskim pobunjenicima – Grejs se s tim složila i vratila se u Irsku… gdje se pridružila irskim pobunjenicima i nastavila živjeti do duboke starosti.

lolamagazin.com/visoko.ba