Naslovnica Lokalne Teme Vijećnički blog Počivaj u mir...

Počivaj u miru Reformo Javnog sektora

Naslov je moj epitaf za, po mom mišljenju, jednu od najneozbiljnijih političkih ideja visočke političke historije.

981
PODIJELI

Naravno svaka reforma je po definiciji dobra i poželjna, ali ova visočka, predvođena „redizajniranom“ SDA (to je njihov termin, ne moj – jer im sada kao smeta) u svojim početnim, energičnim koracima je bila lažno predstavljena te je samo nosila naziv reforma, a suštinski je bila političkih hir, diletantski kreativni umjetnički esej o idealnom društvu i iskonski način za sječu glava nepodobnima.

Kako je počelo ?

Iako je u našem narodu uvijek prisutna izreka  „O mrtvima samo najbolje“,  ne znam da li se ista može aplicirati i na katastrofalne političke vizije. Ipak, neće škoditi podsjećanje kako je ta katastrofa počela.

Naime, nedugo nakon što sam položio vijećničku zakletvu imao sam priliku gledati emisiju Kurs – Pro bono publiko koja danas ne postoji iz „nerazjašnjenih“ razloga, na kojoj je gostovao predsjednik SDA gospodin Halim Zukić koji je tada najavio „Reformu Javnog sektora“. Ta vijest me obradovala vjerujući da reforma podrazumijeva da će je pisati stručnjaci/eksperti za svako pojedinačno javno preduzeće i javnu ustanovu.

Ipak, kada je prijedlog dokumenta pod nazivom „Smjernice Reforme Javnog sektora“  javno objavljen i kada sam ga prvi put pročitao, prvo što sam primijetio pored čudnih rečeničnih konstrukcija, sumnjivih gramatičkih pravila i miješanja tri službena jezika BiH u jednoj rečenici je bilo potpuno odsustvo potpisa autora tog dokumenta. Nije tu bilo profesora, doktora, magistara, renomiranih stručnjaka iz sfera vodosnadbjevanja recimo za Visočicu, energetike recimo za Visoko gas, kulture za Kino ili Bibilioteku, već je to bio dokument kojeg su pisali kako nam na sjednici vijeća rekoše „članovi SDA“.

Zašto su ti članovi SDA koji su pisali „Smjernice reforme javnog sektora“ do dana današnjeg očuvali svoju anonimnost  nije mi nimalo začuđujuće, niti bi trebalo biti bilo kojem dobronamjernom građaninu koji je imao tu veličanstvenu priliku da to čudo od dokumenta pročita.

Kako god – dokument je bio napisan, „reforma“ najavljena, a  nadzorni odbori JU i JP su već bili smijenjeni po hitnom postupku koji je uzgred  rečeno apsolutno nelegalan, a desio se na sjednici vijeća i to je bio povod napuštanja iste te sjednice od strane klubova vijećnika SDP, SBB i BPS-a.

Pustila nas je taj dan većina da idemo kući baš kao što je pustila i to da pričamo uzaludno kako će reforma propasti  jer je nisu pisali stručnjaci.

I onda za kraj, na sjednici vijeća koja je u dnevnom redu imala „Prijedlog Smjernica reforme javnog sektora“ većina je sa 15 glasova ZA usvojila te čudotvorne smjernice tzv. Reforme.

U dokumentu je pisalo striktno da je rok za realizaciju reforme 31. decembar 2013. godine.

Ko je koga reformisao ?

Od 31.12.2013. godine kao zadnjeg roka za realizaciju prošlo je godinu dana i pet mjeseci i to je 3 puta više vremena nego što je predlagač, tj. SDA sam sebi dao. I šta danas imamo realno od te reforme ?

Imamo jedino dva nova egzotična imena, tj. dva nova reformska, odnosno, kako ih ja zovem umjetnička imena za dva stara javna preduzeća. Odnosno lakonski rečeno sad se Visokogas zove Visoko Ekoenergija a Visočica – JKP Visoko i to je to.

I na tim životno važnim promjenama ovim putem još jednom čestitam većini.

Suštinski nemamo ništa drugačije nego što je bilo prije, osim većih dugova u nekim  JP i JU i puno više problema. A nema ni genijalnih vizija predviđenih „reformom“ i  dokumentima koji su slijedili reformu.

JP RTV Visoko nije regionalna televizija kako je predviđala reforma već idalje lokalna RTV koja grca u dugovima i problemima.

Visokogas alias Visoko Ekoenergija više i ne spominje mini hidrocentrale.

Visočica je dobila novog direktora, ali šta je sa zelenilom koje je trebala preuzeti od Gradskih grobalja ili organizacionom šemom na tri organizacione jedinice za koju sam pitao novog direktora Hadžialića i koji je odgovorio da se nije vodio „Smjernicama reforme javnog sektora“ u kreiranju nove organizacione šeme tog preduzeća.

JP Aerodrom Visoko niko nije smio spominjati, ni tokom predlaganja reforme niti sada, tako da smo to preduzeće zaboravili.

U Gradskim grobljima reforma je donijela stečaj i otpuštanje polovine radnika čiji se zvanični status stalno mijenja te su na jednoj sjednici vijeća svi „riješeni“ ,tj. vraćeni na posao, a na drugoj kao nisu i tako u vječnost.

JP Veterinarsku stanicu SDA je najmanje dodirnula svojom reformom jer to preduzeće je shvatilo poentu – što manje se obazireš na reformu – bolje posluješ i to oni jako dobro rade. Jer da su radili suprotno i recimo prihvatili „reformatorski“ nadzorni odbor u kojem bi bio i vlasnik konkurentske privatne veterinarske stanice sigurno ne bismo na njihovom izvještaju čitali o poslovanju sa dobitkom.

U Javnim ustanovama imali smo jednog novog direktora i ništa više uz napomenu da Gradska biblioteka i JU za kulturu i edukaciju tj. Kino čekaju premještaj u MMC koji nam je poklonila Općina Altindag.

U kulturnim sadržajima smo grcali i na moju inicijativu obnovili krov pozorišta „Total“.

I to je to – cjelokupna reforma Javnog sektora.

Politička cijena reforme ?

Dok reforma nije donijela nikakvu korist građanima već naprotiv proizvela i dodatne namete, npr. naplatu parkinga i direktno egzistencijalno ugrozila one koji su dobili otkaz iz preduzeća u stečaju, za predlagače inicijative je donijela mnogo političkog profita.

Treba prvo napomenuti  cca. 30-35 SDA kadrova koji su smješteni u upravne i nadzorne odbore JU i JP. A odmah nakon njih nove direktore JU i JP koje ste do sada mogli vidjeti na izbornim listama i plakatima SDA za lokalne ili opće izbore.

Bilo je tu mjesta i za upošljavanje stranačkog kadra u javni sektor, a vjerujem da će toga biti još.

Ko je platio glavom ?

Pored direktnih žrtava, a to su smijenjeni direktori , članovi nadzornih i upravnih odbora i na kraju otpušteni radnici , indirektne i najveće žrtve su svakako građani koji su naivno očekivali neke korijenite i korisne, pa možda i čak kolosalne reforme koje će smanjiti cijene usluga JU i JP, a povećati kvalitet usluga JU i JP –  umjesto toga dobili su samo nove „pogodnije“ direktore i  dva nova estradna, tj. egzotična reformska imena „JKP Visoko“ i JP Visoko Ekoenergija“.

EPITAF

Na kraju pored lične satisfakcije što sam bio upravu i NISAM glasao za reformu – o tom političkom promašaju više ne mogu ništa reći jer je „reforma“ odavno preminula i otišla u historiju kao i sve grandiozne vizije i obećanja vladajuće većine. Umrla je reforma, umro je Oktobarski Ekonomski forum (ko se toga sjeća?), hidrocentrale, stipendije za svakog studenta – i već su zaboravljene sve te grandiozne vizije koje je narod naivno konzumirao.

Ipak imam osjećaj da sa iste adrese nikada neće manjkati grandioznih obećanja.

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.