Naslovnica Preporuka Recenzije Pod žutom zas...

Pod žutom zastavom ljubavi

Piše: Đorđe Krajišnik

15
PODIJELI

OBAVEZNA LEKTIRA: “Ljubav u doba kolere” Gabriela Garcíe Márqueza saga je o ljubavi, braku, starosti, prolasku života i umiranju jedne generacije.

Bila je nedjelja na Duhove kada je u četiri popodne Florentino Ariza, ljubujući sa svojom malodobnom rođakom Americom Vicuni u svom tajnom skrovištu iza ureda Karipske riječne kompanije, čuo kako su zazvonila mrtvačka zvona. Odigralo se to u trenutku kada je Florentino Ariza svojoj rođaki, koja je već neko vrijeme svake subote i nedjelje dolazila iz đačkog internata da provede vrijeme sa svojim skrbnikom i ljubavnikom, opleo pletenicu, koju joj je rasplitao prije nego što bi vodili ljubav. America Vicuni bila je završni pečat na višedecenijsku ljubavnu neobičnost Florenitna Arize, kruna njegovog osamljeničkog ljubavničkog života. Ona se, kako pisac navodi, ponašala kao ono što je i bila, djevojčica spremna da otkrije život pod vođstvom starca vrijednog poštovanja koji se ničemu nije čudio, a svjesno se ponašao kao ono čega se u životu najviše bojao: kao senilni ljubavnik. Mrtvačka zvona pobudila su neki nemir u njemu, jer ona zvone samo kada umre neki gradski uglednik, a takvih nije bilo mnogo. Pa je Florentino Ariza pomislio da je možda konačno došao onaj trenutak koji je čekao pedeset i jednu godinu, devet mjeseci i četiri dana. I zaista, uvjeriće se ubrzo Florentino, to je bio taj dan. Umro je doktor Juvenal Urbino. Suprug Florentinove vječne ljubavi Fermine Daze, na čiju je ljubav, nakon mladalačkog neuspjeha njihove vjeridbe, Florentino čekao više od pola vijeka.

1.jpg - Pod žutom zastavom ljubavi

Smrt zbog papagaja

Doktor Juvenal Urbino, međutim, otišao je sasvim iznenada. Bio je to jedan posve neobičan i nizom malera prožet dan. Najprije ga je dočekala vijest da se njegov prijatelj Jerimiah de Saint-Amour otrovao cijanidom, zatim je oluja upropastila jedan gala ručak na koji su doktor Juvenal Urbino i njegova supruga Fermina Daza bili pozvani, a da stvar bude tragičnija na vrh drveta manga odbjegao je doktorov omiljeni papagaj. Pokisao i razočaran lošim danom, nakon što su vatrogasci bezuspješno pokušali skinuti tvrdoglavog papagaja sa drveta manga, doktor Urbino je uzeo ljestve i odvažno, kao da mu nisu bile osamdeset i dvije godine, odlučio da stvar uzme u svoje ruke. Međutim, čuveni komediograf život iskoristio je tu nepažnju, inače cijeloga svog vijeka odmjerenog i opreznog doktora, i Juvenal Urbino je izgubivši ravnotežu pao sa drveta manga i ostao ležati mrtav. Kasnije je Florentino Ariza, nakon što je od svog vozača saznao da su zvona zaista zvonila za doktorom Urbinom, pomislio (još uvijek uplašen nevjerodostojnosti priče o smrti koju je čekao više od pola vijeka) kako ništa toliko ne liči na neku osobu kao način njezine smrti, a nijedna nije bila manje slična čovjeku kojeg je on zamišljao. „Ali je svejedno umor, iako na izgled besmisleno: najstariji i najstručniji gradski ljekar, jedan od najuglednijih ljudi, zbog mnogih drugih zasluga, umro je slomivši kralježnicu, u osamdeset i drugoj godini, kad je pao s grane manga, dok je pokušavao uhvatiti papagaja.“

Florentino Ariza nekoliko godina je preko pisama (kao strastveni čitalac i poznavalac popularnih ljubavnih stihova sa početka dvadesetog vijeka) ljubovao sa Ferminom Dazom. Danima je pisao iscrpna pisma, sjedio u parku u koji je Fermina Daza izlazila u pratnji svoje tetke, silazio u najdublje ponore gradskog života čekajući odgovore na svoja pisma. Čak su bili došli i do zaruka, ali neslaganje oca Fermine Daze sa tom vezom prouzrokovalo je najprije Fermininu selidbu, a potom po njenom povratku njeno otrežnjenje od te ljubavi. Florentino Ariza joj se odjednom, nakon mnogo ljubavnih muka, učinio kao himera, kao obmana ljubavi. Prosto, nije bio muškarac kakvog ga je Fermina Daza u svojim romantičnim zanosima zabranjene ljubavi vidjela. Slomljen tim odbijanjem Florentino Ariza je cjelokupni svoj život, prožet usponom u karijeri sa krunom nasljednog direktorstva u Karipskoj riječnoj kompaniji, ali i veoma burnog ljubavnog života (pod velom podzemlja i sokolarskom lovljenju „ptičica“) posvetio životu čovjeka sjene. Izgledom neugledan, ali na dobrog društvenoj poziciji zahvaljujući nasljedstvu strica Leona XII, on se zarekao da nikada neće imati ljubav kakva je ona prema Fermini Dazi, već će čekati trenutka kada će njoj ponovo moći kazati svoju ljubav. I čekao je. Sve vrijeme nastojeći odrediti svoj život prema postojanju te žene, koju je čekao i koju je godinama sretao. Samo, to nije značilo, kako se u gradu pričalo, da Florentino Ariza nema drugih žena u svom životu. Naprotiv, Florentino Ariza je razvio cijeli podzemni sistem različitih ljubavničkih odnosa, ipak uvijek se usmjeravajući prema Fermini Dazi kao svom svjetioniku. I čekajući smrt njenog muža doktora Juvenala Urbina.

2.jpg - Pod žutom zastavom ljubavi

Fantastične ljubavi

Počevši od mladalačke ljubavne afere sa Nazarevovom udovicom, Florentino je bio neumorni lovac na žene, mahom udovice i žene u braku. Poslije pedeset godina, napisaće Gabito u svom romanu gdje je Florentino Arizi samo jedan od tri glavna lika, kada je Fermina Daza bila oslobođena svoje svete osude, imao je nekih dvadeset pet teka sa šest stotina dvadeset i dvije bilješke o trajnim ljubavima, pored bezbrojnih letimičnih avantura koje nisu zasluživale niti bilješku iz sažaljenja. U toj neumornosti Florentino Ariza je zaista imao fantastičnih epizoda. Lotarija Thuguta mu je do oduševljenja bila zahvalna jer joj je oduzeo djevičanstvo konvcencionalnog, te mu je jednom kazala: „Obožavam te što si napravio kurvu od mene.“ Jedna druga ljubavnica je od njega zahtijevala da joj na vrhuncu ljubavnog žara obavezno da dječiju cuclu, pa je iznad ljubavničkog kreveta Florentino gledao cijeli jedan niz cucli različitih oblika i boja, spremnih da rasplamsaju vrhunac njegove ljubavnice. Golubaricu Olimpiju Zuletu je zavodio slanjem ljubavnih pisama golubom pismonošom, da bi nakon što je ona konačno pristala na ljubavnički odnos, potaknut neobičnim nadahnućem, umočio prst u limenku crvene boje i na stidnici lijepe golubarice nacrtao krvavu strijelu, usmjerenu prema jugu a na trbuh joj napisao: Ova ptica je moja. Olimpija je došla kući, skinula se pred mužem, a natpis je ostao gdje ga je Florentino ispisao. Muž je ćutke ustao, otišao u kupatilo, vratio se sa britvom i zaklao Olimpiju Zuletu.

Josefa, udovica Zunige, umalo mu nije odrezala, u svom ljubavnom ludilu, spolovilo vrtlarskim makazama dok je spavao, da ne bi mogao biti ičiji više. A Andreja Varon, kurtizana tajnog imena Naša Gospa od Sviju, ne htjevši od Florentina (koji je cijelu mladost proveo živeći u istoj kući sa prostitutkama, ali nikada za ljubavne usluge nije platio) uzeti novac za ljubav, a opet ne htjevši ni besplatno spavati sa njim (jer besplatno to nije činila ni sa mužem), pogodila se sa Florentinom da ljubav vode tako što će novac stavljati u kasicu i tako štedjeti za kupovinu poklona s prekookeanskih brodova. Ipak, kada je saznao za smrt doktora Juvenala Urbina, Florentino Ariza je momentalno prekinuo sve ljubavne odnose sa drugim ženama, i na prvi dan njenog udovištva otišao joj ponovo izjaviti ljubav.

Svoj briljantni roman „Ljubav u doba kolere“ Gabriela Garcíe Márqueza, sagu o ljubavi, braku, starosti, prolasku života i umiranju jedne generacije i jednog načina življenja, upravo počinje smrću doktora Juvenala Urbina i novim životom ljubavi Florentina Arize. Od tog početnog momenta, pa preko gotovo četiri stotine stranica ovog romana Markez, osebujan kakve je i bio, retrospektivno pripovijeda jednu od najuspjelijih priča dvadesetog vijeka. Svojom strukturom i kompozicionom organizacijom, u kojoj se istovremeno prate tri glavna junaka (Florentina Arizu smo ovdje uzeli u prvi plan samo kao ovom čitaocu najdojmljivijeg), a uporedo sa tri narativna toka dolazi niz umetnutih mikropriča i susreta svakog od troje junaka, „Ljubav u doba kolere“ donosi jedan od najdojmljivijih pripovjednih postupaka svjetske književnosti. Iako se ne radi o nečemu što književnosti do Marqueza nije imala, nijansiranje atmosfere, način uvođenja i motivacija susreta troje junaka, zatim pozadina “vječnog” kolumbijskog rata i društvenih promjena, govore o jedinstvenom književnom poduhvatu.

“Ljubav u doba kolere” jeste ljubavni roman, ali je jednako tome roman o braku, i roman o pesimizmu samog života. Konačno, duboko roman o promjeni jednog načina života, o odlasku jednog vijeka i svega što je on nosio u ponore prošlosti. Marquez, i to je odlika stila velikog pisca, tu ljubavnu priču i čekanje od pola vijeka Florentina Arize ni u njenom vrhuncu nije sveo na happy end i tlapnju o prolaznosti. Iako je Florentino nakon pola vijeka čekanja uspio dočekati vrijeme sa Ferminom Dazom, na njegovom brodu, to su ipak u konačnici dvije ruine. Dva gotovo bivša bića. Život je tu već prošao, ništa ne ostaje osim plovidbe. Marquez majstorski, u posljednjim dionicama romana, nijansira tu promjenjivost osjećaja dvoje ostarjelih ljubavnika, bez trunke sažaljenja i nostalgije. That’s life, rekli bi Englezi. I sve se zapravo zatvara tamo gdje je i počelo, smrti nema, rekao bi Crnjanski, ali ima putovanja, čitav život, rekao bi Florentino Ariza.

visoko.co.ba/oslobodjenje.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.