Ponavljanje gradiva: I mogu vidjeti što ćeš učiniti, al’ ne mogu se pridružiti tvojoj prokletoj kopiladi

“Četvrte godine svoga vezirovanja posrnu veliki vezir Jusuf, i kao žrtva jedne opasne intrige pade iznenada u nemilost. Borba je trajala cijelu zimu i proljeće.(Bilo je neko zlo i hladno proljeće koje nije nikako dalo ljetu da grane.) A sa mjesecom majem iziđe Jusuf iz zatočenja kao pobjednik. I život se nastavi, sjajan, miran, jednoličan. Ali od onih zimskih mjeseci, kad između života i smrti i između slave i propasti nije bilo razmaka ni koliko je oštrica noža, ostade u pobjedniku veziru nešto stišano i zamišljeno. Ono neizrecivo, što iskusni i napaćeni ljudi čuvaju u sebi kao skrovito dobro, i što im se, samo pokatkad, nesvjesno odražava u pogledu, kretnji i riječi.” (Most na Žepi)

Prije neku noć u sitne sate na Facebooku javi mi se prijatelj do čijeg mišljenja iznimno držim i sa kojim se volim družiti kada mi vrijeme to dozvoljava. Pametan čovjek, nekad te bude stid u njegovom društvu koliko zapravo malo znaš dok ga slušaš kad priča, diskutuje, pojašnjava… Vjerovatno ponukan jednim mojim statusom na FB koji uopšte nije bio vezan za Visoko, nego za neke nove situacije u mom životu koje se odvijaju u Sarajevu, upita me zar se još uvijek borim protiv nebitnog i nevažnog protivnika koji će se vremenom urušiti sam od sebe, jer je na to osuđen od samog početka. Nisam stigao ni da odgovorim, a već sam dobio i preporuku: “Ti si dobar sa onim Frenkiem, evo ti ovaj link, pa poslusaj od 00:30” … Umjesto bilo kakvog objašnjavanja kliknem na link koji je zapravo bio put do spota za pjesmu “Gori” od Adnana Hamidovića, zaista mog dobrog prijatelja. Po preporuci značajnije poslušam od tridesete sekunde iako sam ovu pjesmu preslušao nebrojeno puta i isto toliko puta je pustio na Radiju Federacije.

Društvo je krmača koja proždire svoj okot
zato bježim od stada i zato bojkot
Slama smo koju zapali iskra bezumlja
masa koja ne sumnja, masa bez uma
Znam da je uzalud protiv njih borit’ se
al’ makar ću moć pogledat u oči se …

Jasno, prijatelj mi je htio ukazati na ono što već duže vrijeme znam, a to je da trošim snagu na nevažnog i nebitnog protivnika, o čemu sam nekad ranije i pisao baš pod ovim naslovom. Zapravo već duže vrijeme nemam nikakvu potrebu da pišem o idiotima i samodopadnim glupanima, čak i ne reagujem na njihove gluposti, ali stvari nekako same od sebe dolaze do nas iz redakcije Visoko.co.ba. Svako ko je u Visokom nezadovoljan i ko ne misli kao ONI dolazi nama sa raznoraznim informacijama. Kada bi sve to objavljivali, postali bi dosadni i onima koji nam daju takve informacije, a kamo li svima ostalima koji posjećuju Visoko.co.ba kako bi nešto pročitali ili saznali. Nešto što nije zvanična politika Općine Visoko, a o čemu mogu čitati, slušati i gledati na svim ostalim visočkim navodno medijima, a suštinski PR agencijama vlasti, uredno muznim instrumentima vezanim za budžet.

Vi imate problem sa ISTINOM, a ne sa mnom

Zapravo ono zbog čega sam i ranije htio da napišem jednu kolumnu jeste to što se nakon posljednjih dešavanja unutar OO SDA Visoko, u kojem se više nije znalo ko je kome podnio ostavku, i da li se priprema puč, javilo mi se dosta poznanika koji su paušalno i po vlastitim ubjeđenjima, subjektivno donosili zaključke kako sam navodno, prema tome kako su oni shvatili moja pisanja, stao na nečiju stranu. Od momenta kada su došli na vlast sve vrijeme ONI nemaju nikakav problem sa mnom lično i sa Visoko.co.ba, ONI imaju problem samo i isključivo sa ISTINOM. Sve te unutarstranačke podjele na “gradsku” i “seosku” opciju SDA, podjelu na “ove” i “one”, podjelu na lojalne načelnici ili predsjedniku stranke, odnosno nekom trećem ko se vidi na mjestu predsjednika …. sve to mene lično apsolutno ne zanima, kao što me apsolutno ne zanima kompletna ta politička ideja i opcija. Da sam htio suprotno, vjerovatno bih i danas vjerovao u ideju predsjednik OO SDA Visoko kako on ima želju napraviti neko bolje Visoko. Međutim ja u to ne vjerujem još od 2010.godine. i ne družim se sa takvim. Naše prijateljstvo i jeste prestalo onog trenutka kada smo Visoko počeli gledati drugačijim očima. Ja sam bio protiv svega onoga što je Visoko danas, a što je tada zagovarano kao ideja u povoju. Da je to prijateljstvo šta vrijedilo ne bi se ni raspalo, kao i mnoga druga.

Sad je konačno valjda 18 mjeseci poslije izbora i najvećim optimistima jasno zbog čega je Visoko.co.ba brutalno i fašistički napadan. Nazivani smo četnicima, negativcima, sihirbazima, reketašima … Kad se malo izmaknete iz tog blata i razumno sa strane pogledate sve segmente i tok dešavanja do danas, shvatate da sve što su protiv nas pisali, zapravo su o sebi pisali. Cijena je bila zaposlenje nesretne žene kao volontera na budžet, ljigavi špijunčina sakriven u redovima JP RTV Visoko, a nekulturni brko brkan, moj omiljeni krkan, taj ozbiljni komad budale i kolumnista u nastojanju će i dalje nepristojno žvakati žvaku za pultom javnog preduzeća, naplaćivati i sakrivati račune i piskarati sranja svaki put pred isticanje sumnjivog ugovora vlastite kćerke. Svi pobrojani su ništa drugo do karikaturalni pokušaji izigravanja mislećih bića i nanose trajnu štetu Visokom uz svesrdnu pomoć nakaradne vlasti koju smo sami izabrali i dobro se zajebali. Međutim, svakako će im se uskoro sve samo kazati, bumerang na kraju uvijek nađe svog vlasnika.

Ko su nam reprezenti koji će javnosti ponuditi drugačiju sliku?

Visoko je danas u odvratnoj situaciji, pogledajte samo komentare na nekim portalima od državne važnosti koji su napisani ispod vijesti o oružanim pljačkama u Visokom i Kaknju. Pročitajte šta ostatak države misli o nama, mi smo za njih mudžahedinska sredina, zatucane seljačine, balije, turkofili, ratni profiteri, papci i crna rupa…. Pogrešna slika iz Visokog izlazi u javnost, nismo mi ni blizu toga kako nas opisuju, ali ko su nam reprezenti koji će javnosti ponuditi drugačiju sliku!? Ubili smo sport u Visokom, kulturu, šta smo ponudili djeci da se ne bi nafuravali na pogrešne furke!? Sva nam se priča svela na “ako Bog da”, “Inšala” i ” Jel halal”. Pa i taj koncept halala generalno ljudi ne razumiju. Sva ta terminologija se ne svodi samo na konzumiranje krmetine i ispijanje rakije. Halal znači da u proizvodnju nečega nije uključen grijeh i teško da je halal proizvod u certificiranoj fabrici za halal proizvode u kojoj neosiguran radnik radi za 400KM makar to bila i fabrika serdžada i tespiha. A danas u Visokom svi radnici rade za minimalne plate i većinom sa ugovorima na njihovu štetu.

Ali s kim u Visokom više i o tome pričati?

Sa bezvrijednim stranačkim izmetom uposlenim u medijskoj deponiji naslonjenoj na budžet kroz sumnjive transakcije novca? Nema potrebe. Sa onima koji uživaju sa strane posmatrati kako vlast pokušava da uguši slobodnu misao i Visoko.co.ba čekajući razvoj situacije da bi kasnije dijelili naknadnu pamet i priključili se jačem! Također nema potrebe. Takvi samo služe za odvlačenje pažnje od pravih i stvarnih problema i razmišljanja o boljim alternativama uređenja društva, dok ne iskrsne neka nova povoljna turistička ponuda za obilazak novih destinacija u interesu političke naobrazbe i usavršavanja finansiranih poreznim novcima svih stanovnika Visokog neovisno koja su stranka i jesu li “građani” ili “seljaci”.  Nakupilo se godinama tih raznoraznih kompleksa i oni sad doživljavaju svoju katarzu. Dok je budala pametni će lijepo živjeti. Bezvrijedne nakupine bjelančevina iz Općinskog vijeća, mislim na one koji imaju većinu, bar bi trebali dati prijedlog da se antidepresivi u Visokom stave na listu esencijalnih lijekova, kako bi pošten svijet bar lakše i besplatno dočekao 2016.godinu i nadu u neke druge i nove vrijednosti.

I na kraju, kao odgovor prijatelju na sugestiju iz Frenkieve pjesme s početka teksta, što ću svakako i uvažiti. U međuvremenu sam dobio možda i jače poređenje sa onim što trenutno proživljavamo u Visokom. Prijateljica iz Visokog koja trenutno živi u Sarajevu mi dade sugestiju da ponovo pročitam ono o čemu je pisao, Ante Kovačić 1888.godine u romanu pod nazivom ” U registraturi”, samo da pravilno i analogno današnjem vremenu rasporedim likove. Recimo da Lauru i Mihu odmah prepoznajem, ali za ostale ću ipak iznova morati pročitati knjigu.

(Ponedjeljak, 05 Maj 2014.godine)