Posljednji čamac s Titanika krije tajnu o ljubavi većoj od one Džeka i Rouz

Nakon otkrića olupine Titanika, počelo je novo istraživanje o katastrofi koje je dalo uvid u više detalja događaja u noći potonuća. Jedno od njih posvetilo se istraživanju sudbine čamaca za spasavanje koji su ljudima na Titaniku bili jedina nada.

Čamac “Collapsible A” bio je posljednji čamac koji ja napustio Titanik, a on ustvari nije niti spušten s broda već je u atmosferi panike i kaosa samo bačen nakon što je brod počeo vertikalno tonuti. Velik broj ljudi se očajnički pokušao ukrcati na njega – a samo njih troje u tome su uspjeli. Na njihovu nesreću, ispostavit će se.

Taj je drveni čamac za spasavanje uočen tek 13. svibnja 1912, udaljen oko 200 milja od mjesta gdje je Titanik potonuo. Pronašao ga je brod RMS Okeanik, a prizor na koji su naišli šokirao je mornare, piše Daily Mail. Na brodu su se nalazila poluraspadnuta trupla dvojice vatrogasaca iz Titanikove strojarnice te tijelo putnika iz Prve klase – Thomasona Beattiea (37) te Edwarda Lindella, putnika iz trećeg razreda.

On je bio odjeven u svečani smoking, a na dnu čamca posada je pronašla prsten s ugraviranim “Edward to Gerda”, jedini ostatak bračnog para čiji su životi izgubljeni na oceanu. Neobične fotografije tog čamca naći će se na aukciji zajedno s jezivim ručno pisanim izvješćem o tome kako su tijela bila toliko raspadnuta, da je ruka s jednog otpala tijekom dizanja.

Dobro očuvano pismo napisao je putnik na RMS Okeaniku, koji je zajedno s drugim putnicima promatrao cijeli prizor s palube koristeći se dalekozorima.

EDWARD I GERDA LINDELL

Ova ljubavna tragedija u svakom slučaju može zasjeniti onu Jacka i Rose, a osim toga je i stvarna. Edward je radio u tvornici cipela kao fizički radnik, no “trbuhom za kruhom” odlučio je isprobati svoju sreću u SAD, gdje je krenuo sa svojom suprugom Gerdom.

Te kobne večeri bili su na palubi s parom Šveđana koje su upoznali, a kako se brod okrenuo dok je tonuo, paluba je prema moru bila okrenuta pod pravim kutem, pa su se svi primili za ruke dok su jurili prema ledenom moru, u smjeru čamca za spasavanje koje su vidjeli. No, dok je Gerda odmah potonula, Edward se uspio popeti na čamac za spasavanje s prijateljem. No, duboko potresen i pothlađen, umro je nakon pola sata. Nakon što je prsten otkriven, dali su ga Gerdinoj obitelji.

Thomason Beatti bježao od zime – a ubila ga hladnoća

Taj se bogati neženja iz rodne Kanade preselio u Francusku zbog ljubavi prema Europi i njenoj blagoj klimi. Želio je ostati u Francuskoj što dulje, no njegov se suputnik razbolio, pa je u zadnji trenutak rezervirao svoju kartu za Titanik. Svoj je povratak najavio majci otkrivajući da se vraća s “nepotopivim brodom” te je platio jako puno za kabinu u prvoj klasi. Nakon što je Titanik udario u ledenu santu, on se među prvima našao u ledenoj vodi.

Uz temperaturu vode od 2,2 stupnja prosječno vrijeme preživljavanja odrasle osobe u tim uvjetima iznosi tek 15 minuta. No, činilo se da ga je poslužila sreća jer se uspio popeti na “Collapsible A” očekujući da će tu biti siguran. No ni on, niti drugi na njemu, nisu uspjeli dočekati spasilački brod, već je umro od hladnoće od koje je bježao.

PROROČANSTVO KATASTROFE

Prvi brod koji je Titaniku priskočio u pomoć, RMS “Carpathia”, u tom se trenutku nalazio 48 milja (oko 89 kilometara) od unesrećenog broda. Carpathia je uspjela stići do Titanika nešto iza četiri časa ujutro, oko četiri i pol sata nakon što je Titanik naletio na santu leda (23:40) i nešto više od sat i pol nakon što je potonuo (02:20). Trebalo je više od sat vremena da prvi čamci za spasavanje budu s Titanika spušteni u more, a brod je ostao na površini 160 minuta unatoč predviđanjima svojeg konstruktora koji je, vidjevši štetu na trupu, predvidio potonuće u roku od 90 minuta.

Katastrofu Titanika 14 je godina prije predvidio Morgan Robertson u svojem romanu “Futility, or the Wreck of Titan”. Roman donosi priču o britanskom putničkom brodu Titan, koji, budući da je bio na glasu kao nepotopiv, nije imao dovoljno čamaca za spasavanje. Na putu prema New Yorku jedne je travanjske večeri udario u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku.

Iako je nakon katastrofe pravog Titanika ponovno objavio roman, s malim izmjenama, sličnosti su ostale zapanjujuće. Novi brod imao je 66.000 tona istisnine; Robertsonov je imao 70.000 tona. Stvarni je bio dugačak 882.5 stopa; fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od 24-25 čvorova. Oba su mogla nositi oko 3.000 ljudi i oba su imala čamce za spasavanje tek za jedan dio putnika. Oba su bila nazivana i ‘nepotopivima’.

lolamagazin.com/visoko.ba